Na prvi pogled, Nađrev (Nagyrév) nije mesto koje biste povezali sa jednom od najmračnijih kriminalnih priča 20. veka. Malo mađarsko selo u srcu Panonije danas broji tek nekoliko stotina stanovnika, ali je pre stotinak godina njegovo ime završilo na stranicama svetskih novina.
Razlog je bio niz misterioznih smrti i grupa žena koje će postati poznate kao "Anđeli Nađreva". Njihovo oružje bio je arsen, a u središtu čitave priče nalazila se seoska babica Žužana Fazekaš (Zsuzsanna Fazekas).
Zvaničan broj žrtava meri se desetinama, dok pojedine procene govore da ih je tokom godina moglo biti čak 300.
U selo je stigla tajanstvena babica
Priča počinje 1911. godine, kada se Fazekaš doselila u Nađrev. U mestu nije bilo lekara, pa je dolazak žene sa medicinskim znanjem bio veoma značajan za stanovnike.
O njenoj prošlosti, međutim, nije se mnogo znalo. Navodno nije bilo jasno čak ni odakle je tačno došla, a kasnije su se pojavile priče o njenom suprugu koji je nestao pod neobičnim okolnostima.
Kao babica ubrzo je postala jedna od najvažnijih osoba za žene iz tog mesta. Nisu joj se obraćale samo zbog porođaja već i zbog kontracepcije, neželjenih trudnoća i drugih problema o kojima se u tadašnjem, izrazito konzervativnom društvu nije otvoreno govorilo.
Fazekaš je zbog ilegalnih abortusa navodno više puta završavala pred nadležnim organima, ali bez ozbiljnijih posledica. Onda je ženama počela da nudi rešenje za još jedan problem.
"Zašto ih trpeti?"
Život žena u ruralnoj Mađarskoj početkom prošlog veka bio je daleko od jednostavnog. Mnogi brakovi bili su ugovoreni, devojke su se udavale veoma mlade, dok je izlazak iz nesrećnog ili nasilnog braka bio izuzetno težak.
Situaciju je dodatno pogoršao Prvi svetski rat. Muškarci su odlazili na ratišta, a oni koji su se vraćali često su dolazili sa teškim fizičkim i psihičkim posledicama.
Neke žene navodno su trpele i porodično nasilje. Kada bi svoje probleme poverile babici, Fazekaš je, prema pričama koje su kasnije izašle na videlo, imala zastrašujuće jednostavan odgovor - arsen.
Navodno ga je izdvajala iz tada dostupnih proizvoda i pripremala otrov koji su žene mogle neprimetno da daju svojim muževima. Jednoj od njih navodno je poručila: "Zašto ih trpeti?"
Muževi su počeli da umiru
Arsen je bio posebno pogodan za izvršenje zločina jer simptomi trovanja nisu morali odmah da izazovu sumnju na ubistvo. Povraćanje, bolovi u stomaku i druge tegobe mogli su da podsećaju na bolesti koje u siromašnim seoskim područjima nisu bile neuobičajene.
Ljudi u Nađrevu počeli su da umiru. U početku su mete uglavnom bili muževi, ali se, prema kasnijim optužbama, trovanja nisu zaustavila na njima.
Među žrtvama su se navodno našli i drugi članovi porodica, uključujući starije rođake, dok se u pojedinim izvorima pominju čak i deca.
Ni motivi nisu uvek bili isti. Neke žene navodno su želele da se oslobode nasilnih supružnika, dok su druge imale finansijske motive i želele da dođu do zemlje ili nasledstva.
Grobovi su počeli da otkrivaju istinu
Ni danas nije potpuno jasno šta je pokrenulo konačnu istragu. Prema jednoj verziji, student medicine pronašao je visoku koncentraciju arsena u telu pronađenom u blizini reke. Druga verzija govori o anonimnom pismu koje je stiglo lokalnim novinama i sadržalo optužbe za niz ubistava.
Nadležni organi su naposletku počeli da otvaraju grobove. Rezultati su bili zastrašujući - u desetinama ekshumiranih tela pronađeni su tragovi arsena.
Klupko je počelo da se odmotava, a policija je krenula prema ženi koju su povezivali sa otrovom.
Kada je policija stigla po babicu, bilo je prekasno
Žužana Fazekaš nije dočekala suđenje. Prema najpoznatijoj verziji priče, kada je shvatila da joj policija dolazi na vrata, popila je arsen i umrla.
Istraga je, međutim, nastavljena. Uhapšeno je 26 žena osumnjičenih za učešće u trovanjima. Osam ih je osuđeno na smrt, ali su na kraju pogubljene samo dve, dok su ostale dobile zatvorske kazne.
Posebno je šokirao navodni izostanak kajanja kod dela optuženih. Njihovo opravdanje svodilo se na tvrdnju da su učinile ono što su smatrale neophodnim kako bi se izvukle iz okolnosti u kojima su živele.
Koliko je ljudi zaista ubijeno?
Broj žrtava ostao je jedan od najmračnijih delova čitave priče. Prema konzervativnijim procenama, arsenom je otrovano između 40 i 50 ljudi. Tokom decenija, međutim, pojavljivale su se tvrdnje da bi stvarni broj mogao da bude višestruko veći.
U nekim procenama pominje se čak oko 300 žrtava. Sumnju da slučaj nije bio ograničen samo na Nađrev dodatno je pojačalo otkriće arsena u ekshumiranim telima u okolnim mestima.
Više od jednog veka kasnije, priča o ženama koje su arsenom rešavale bračne, porodične i finansijske probleme postala je deo mračne lokalne istorije.
Uz nju se vezuje i jedna posebno jeziva anegdota. Stariji stanovnici tog kraja navodno su kasnije govorili da se, nakon otkrivanja ubistava, ponašanje tamošnjih muškaraca prema suprugama značajno popravilo.
BONUS VIDEO:
(Dnevno.hr/Mondo)