Za Cutomu Jamagučija 6. avgust 1945. trebalo je da bude poslednji dan poslovnog puta u Hirošimi. Imao je 29 godina i radio je kao inženjer za kompaniju Mitsubishi Heavy Industries.
U Hirošimi je boravio nekoliko meseci zbog poslovnog zadatka, a trebalo je da se vrati u rodni Nagasaki, gde su ga čekali supruga Hisako i njihov mali sin. Nije znao da će tog jutra postati deo jednog od najstrašnijih događaja u istoriji čovečanstva.
Jedan bljesak promenio mu je život
Bilo je nešto posle osam ujutru kada je Jamaguči krenuo prema brodogradilištu. Američki bombarder B-29 "Enola Gej" već je bio iznad Hirošime. U 8.15 časova iz aviona je izbačena atomska bomba "Mali dečak". Jamaguči se nalazio na manje od tri kilometra od mesta eksplozije.
Video je snažan bljesak, a onda ga je udarni talas oborio. Zadobio je teške opekotine po gornjem delu tela, bio je privremeno zaslepljen i oštećen mu je sluh.
Grad koji je nekoliko trenutaka ranije bio pun života pretvoren je u prizor razaranja. Jamaguči je ipak preživeo. Teško povređen, proveo je noć u Hirošimi. Sledećeg dana krenuo je na put nazad ka Nagasakiju. Nije mogao da zna da ga tamo čeka druga atomska bomba.
Vratio se kući, ali nije verovao šta mu se dogodilo
Jamaguči je 8. avgusta stigao u Nagasaki, još uvek sa zavojima preko tela. Sledećeg jutra otišao je na posao. Pokušavao je da objasni nadređenom šta se dogodilo u Hirošimi. Govorio mu je da je jedna bomba praktično uništila čitav grad.
Priča je zvučala toliko neverovatno da mu šef nije poverovao. A onda se dogodilo nešto što je gotovo nemoguće zamisliti. Dok je Jamaguči pričao o Hirošimi, nebo iznad Nagasakija ponovo je zasijalo. Druga atomska bomba upravo je eksplodirala. Ovoga puta bio je kod kuće, u svom rodnom gradu.
"Mislio sam da me prati oblak pečurke iz Hirošime", govorio je kasnije o trenutku kada je shvatio šta se dogodilo.
Tri dana, dve bombe
Razmak između dva napada bio je samo tri dana. Hirošima je bombardovana 6. avgusta 1945. godine. Nagasaki je pogođen 9. avgusta. Jamaguči je oba puta bio u neposrednoj blizini katastrofe.
Ginisova knjiga rekorda navodi da se u oba grada nalazio na manje od tri kilometra od mesta eksplozije. I oba puta je preživeo.
Procene govore da je veliki broj ljudi bio izložen oba bombardovanja, ali je Jamaguči jedina osoba koju je japanska država zvanično priznala kao preživelog oba napada. To priznanje dobio je 2009. godine.
Posle svega nije odmah pričao o tome
Možda je upravo ovo jedan od najzanimljivijih delova njegove priče. Jamaguči nije odmah postao javna ličnost koja je govorila o atomskom oružju. Vratio se životu.
Radio je, kasnije je predavao engleski, a potom se ponovo zaposlio u kompaniji Mitsubishi Heavy Industries. Godinama je relativno malo govorio o onome što je doživeo.
Tek mnogo kasnije počeo je javno da govori o Hirošimi i Nagasakiju. Njegova priča postala je svedočanstvo o posledicama nuklearnog oružja.
Čovek koji je odlučio da govori
Kako su prolazile decenije, Jamaguči je sve više govorio o svom iskustvu. Posebno nakon 2005. godine počeo je aktivnije da istupa kao zagovornik nuklearnog razoružanja. Govorio je mladima, davao intervjue i prenosio svoje svedočanstvo van Japana.
Godine 2006. govorio je i pred Ujedinjenim nacijama, gde je pozivao na ukidanje nuklearnog oružja. Za njega više nije bilo dovoljno samo preživeti. Želeo je da ljudi razumeju šta znači kada jedna bomba uništi čitav grad. Jamaguči je preminuo 4. januara 2010. godine u Nagasakiju, u 93. godini života. Umro je od raka želuca.
Do kraja života nosio je posledice iskustva koje je teško uporediti sa bilo čim drugim. Postao je simbol ne samo preživljavanja već i sećanja na dva najrazornija trenutka u istoriji nuklearnog ratovanja. Nagasaki je izgubio jednog od svojih najpoznatijih svedoka.
Gradonačelnik Nagasakija tada je rekao da je njegovom smrću izgubljen "dragoceni pripovedač", čovek čije je iskustvo dva bombardovanja privuklo pažnju čitavog sveta.
Godinama kasnije postao je jedan od najpoznatijih japanskih svedoka atomskih napada. Njegova životna priča ostala je podsetnik da iza istorijskih datuma, brojeva i vojnih operacija nisu stajali samo gradovi na mapama, već ljudi koji su u nekoliko sekundi izgubili porodice, domove i čitav dotadašnji život.
BONUS VIDEO: