Meet Dave (2008)
Režija: Brajan Robins
Uloge: Edi Marfi, Elizabet Benks,
Distribucija: Tak
Nikako nisam hteo da gledam novi film sa Edijem Marfijem, pogotovo što je u pitanju bila još jedna PG komedija, tipa Doktor Dulitl. Stvarno se više ne snalazim tako dobro u tom žanru. Video sam trejler, čak se i nasmejao, ali sebe nisam video u bioskopu kako gledam ovaj film – uostalom, na repertoaru je bilo mnogo atraktivnijih naslova čak i za klince. Tako sam i napravio dil sa decom: kada smo gledali u novinama šta se sve daje i gde bismo to mogli da vodimo novog drugara po imenu A, J. čak nije ni navaljivala da se gleda Dejv. Princ Kaspijan je bio neprikosnoven i za to smo se i spremili. Pozvan je i A, takođe oko 9 godina, drugar iz komšiluka koji, pazite sad, NIKADA do sada nije bio u bioskopu. Voli on filmove i na TV-u, i one na DVD-u, ali u biskišu još nije bio. Kakav izazov! I za mene i za J!
Krenuli smo u Takvud na popodnevnu projekciju, nismo čak ni kasnili, ali na blagajni nas je čekalo neprijatno iznenađenje - sala je bila rasprodata. Naravno, ja sam bio krivac. Skroz sam smetnuo sa uma tu mogućnost koja mi se već nekoliko puta i desila: Takvud je onaj bioskop koji ima uglavnom minijaturne, džepne dvorane koje se rasprodaju dok si rekao keks, tako da sam bio suočen sa sopstvenom kaznom. Deca naravno neće trpeti – sat vremena do početka Dejva, jedinog preostalog filma na koji sam mogao da odvedem ovako sitnu dečurliju, prekratiće jurcajući po parku i časteći se sladoledima koje ću ja morati da finansiram, a Narniju će ionako gledati već za par dana. Nekoliko korneta, kesa kokica i čaša koka-kole kasnije, sedeli smo u jednoj od tih mini-sala i čekali da počne film. Deca sita i orna, ja gladan i nadrndan. Loš start.
Edi mi ništa nije pomogao. Potajno sam se nadao nekom povampirenju onog Edija Marfija iz vremena Policajca sa Beverli Hilsa ili 48 sati ili recimo filma Trading Places. Ili makar onog urnebesnog glasa iz Šreka, ali ne. Edi Marfi je u ovom filmu svemirski brod koji stiže na Zemlju ne bi li svojim minijaturnim putnicima sa druge planete doneo nadu da će moći da opstanu u životu i to tako što će sa Zemlje isisati sve okeane i mora, svu vodu uopšte, i tako spasti svoju udaljenu i opustošiti ovu primitivnu planetu. Režija: Brajan Robins
Uloge: Edi Marfi, Elizabet Benks,
Distribucija: Tak
Nikako nisam hteo da gledam novi film sa Edijem Marfijem, pogotovo što je u pitanju bila još jedna PG komedija, tipa Doktor Dulitl. Stvarno se više ne snalazim tako dobro u tom žanru. Video sam trejler, čak se i nasmejao, ali sebe nisam video u bioskopu kako gledam ovaj film – uostalom, na repertoaru je bilo mnogo atraktivnijih naslova čak i za klince. Tako sam i napravio dil sa decom: kada smo gledali u novinama šta se sve daje i gde bismo to mogli da vodimo novog drugara po imenu A, J. čak nije ni navaljivala da se gleda Dejv. Princ Kaspijan je bio neprikosnoven i za to smo se i spremili. Pozvan je i A, takođe oko 9 godina, drugar iz komšiluka koji, pazite sad, NIKADA do sada nije bio u bioskopu. Voli on filmove i na TV-u, i one na DVD-u, ali u biskišu još nije bio. Kakav izazov! I za mene i za J!
Krenuli smo u Takvud na popodnevnu projekciju, nismo čak ni kasnili, ali na blagajni nas je čekalo neprijatno iznenađenje - sala je bila rasprodata. Naravno, ja sam bio krivac. Skroz sam smetnuo sa uma tu mogućnost koja mi se već nekoliko puta i desila: Takvud je onaj bioskop koji ima uglavnom minijaturne, džepne dvorane koje se rasprodaju dok si rekao keks, tako da sam bio suočen sa sopstvenom kaznom. Deca naravno neće trpeti – sat vremena do početka Dejva, jedinog preostalog filma na koji sam mogao da odvedem ovako sitnu dečurliju, prekratiće jurcajući po parku i časteći se sladoledima koje ću ja morati da finansiram, a Narniju će ionako gledati već za par dana. Nekoliko korneta, kesa kokica i čaša koka-kole kasnije, sedeli smo u jednoj od tih mini-sala i čekali da počne film. Deca sita i orna, ja gladan i nadrndan. Loš start.
Pogledajte trejler
Dakle Edi je svemirski brod, za sve one koji su preleteli preko prethodne rečenice. I to u belom odelu! U tom brodu, dakle u njemu, posada od nekoliko desetina minijaturnih bića veličine par santimetara pokušava da se prilagodi zemaljskim običajima i – eto nama i zapleta i komedije. Edi Marfi (koji je i jedan od malih ljudi, kapetan sebe, odnosno svemirskog broda) se trudi, pravi grimase, imitira i muškarce i žene, peva i igra, jednom rečju glupira se. Priznajem, to je nekako idelana uloga za njega, ali ne i za mene. I taman kada je moje nezadovoljstvo počelo da poprima razmere ozbiljne nervoze, obratio sam malo pažnje i na decu.
Deca su zaista uživala. Rekoh već, mali A, inače sjajan, fenomenalan klinac, prvi put u bioskopu, nije skidao oči sa platna. Iako je bio dodatno hendikepiran time što u školi uči francuski (a titlovi ipak prebrzo lete za ovaj uzrast), ništa mu nije smetalo da na pravi način prepozna vrhunsku budalu u glavnom junaku i da uživa u džinovskim minijaturnim ljudima koje je gledao na samo 10-ak metara ispred sebe na ogromnom belom platnu. J. je takođe, činilo se, uživala u filmu. Barem se često naglas smejala, pa sam konačno i ja mogao da se malo opustim i da primetim da je Edi Marfi, gle iznenađenja, ipak i dalje povremeno smešan. Infantilan, i to previše inafantilan čak i za mene, ali ipak smešan.
Na kraju, 90 minuta je ipak brzo prošlo. J. je odmah izrekla svoju ocenu, a iskusni kritičar u njoj je već delio polovične ocene i iznosio zamerke: ''Odličan je film, baš je smešan ovaj Dejv. Kraj mi se ipak nije skroz svideo, a mogao je da bude i malo kraći (!?), 4 ipo od mene. Reci nam A, koju bi ti ocenu dao ovom filmu od 1 – 5?''
''Pet, pet, pet!'', bio je kategoričan novopečeni član Društva za promociju gledanja filmova u bioskopima, pre svega. Fantastična kritika: kratka, jasna i precizna. Remek delo, dakle.
Ocene:
Ja **1/2
J: ****1/2
A: *****
Miško Bilbija