Wanted (2008)
Režija: Timur Bekmambetov
Uloge: Anđelina Džoli, Morgan Frimen, Džejms Mekavoj
Distribucija: Taramaunt
Naravno, najbolje je kada se čovek ničemu ne nada, pa na kraju bude iznenađen i nagrađen makar za svoje prisustvo i dobru volju. Kada njegove strepnje budu potpuno poništene i kada se pred njim otvore novi horizonti i neslućene mogućnosti. Ova univerzalna istina može se primeniti u raznim ljudskim situacijama, pa tako i u onim naizgled banalnim, kao što je ordinarni odlazak u bioskop, recimo. I baš takvu situaciju smo imali K. i ja pre neko veče. Bili smo prilično skeptični prema blokbasteru "Tražen" (Betmenov termin emitovanja nam nikako nije odgovarao), ali smo ipak odlučili da probamo.
Uostalom, skoro da nam niko nije poručivao da se manemo ruskog Matriksa, čak štaviše. Meni su i iz tuđine poručivali da se radi o zanimljivom filmu, pa čak i oni koji susret sa akcionim filmom u bioskopu imaju ne više od dva puta godišnje. Pa smo tako K. i ja odlučili da se, eto, ipak prepustimo hajpu i da Rusu u Holivudu damo još jednu šansu. Grdno smo se prevarili. Bolje bi nam bilo da smo verovali sopstvenom iskustvu i instinktu.
Da podsetim, Timur Bekmambetov ima sigurnu i čvrstu poziciju u beogradskim filmskim i umetničkim krugovima. Pre svega Rus je, a da stvar bude slađa bavi se žanrovima koji se tradicionalno više vezuju za zapadne kinematografije (mada će sada da skoče svi koji se zaklinju u razne Solarise i Stalkere).
Usput, jako je moderan i sposoban da redefiniše sam žanr, tvrde zaljubljenici u Noćnu i Dnevnu stražu. Ja nemam nikakve veze sa takvim stavovima, da odmah kažem otvoreno. Na Noćnoj straži sam zamalo zaspao, ali na kraju ipak nisam, mada mi to nije pomoglo da shvatim šta sam to gledao. Dnevna bi sasvim sigurno izazvala dugotrajan san i još veću konfuziju u pokušajima da shvatim o čemu se tu radi da je nisam gledao na DVD-u u, logično, kraćoj verziji koju sam proizveo u dogovoru sa sopstvenim daljinskim upravljačem.Da skratim, moji utisci su bili prilično jasni nakon ta dva druženja sa rođenim Kazahstancem – bravo za sjajan vizuelni spektakl, jedinstvenu kreativnost u postavljanju akcionih scena, ua za nejasnu, košmarnu priču i potpuno prazan i amaterski scenario. Dovoljno za dobar trejler, nedovoljno za bilo šta drugo. Otprilike nešto ovako:
Ves je mladić računovođa u jednoj velikoj firmi u kojoj radi u kjubiklu okružen kolegama idiotima i monstruoznom šeficom. Stres ga totalno razara i na ivici je da potpuno eksplodira, svakog trenutka. Luzer kosmičkih dimenzija, barem dok ne sretne Foks, misterioznu i seksi devojku (Džoli) koja mu saopštava da je upravo ubijen njegov otac, inače najveći plaćeni ubica svih vremena. Takođe, otkriva mu da su i ona, ali i on, u stvari članovi drevnog Društva tkača koje poseduje elitu nemilosrdnih agenata-ubica koji već vekovima bespogovorno izvršavaju sva ubistva koja im zadaje niko drugi do samo platno koje izlazi iz ogromnog razboja. Jasno?
Ne, naravno da nije, ali nema veze, MNOGO je jasnije nego bilo koji segment Noćne ili Dnevne straže. U svakom slučaju, Ves prvo ne guta tu priču, ali konačno, kada shvati da na svom jadnom bankovnom računu odjednom ima više miliona dolara koje mu je uplatio šef ove misteriozne tkačke družine Morgan Frimen, on je i konačno preobraćen i počinje da radi svoj novi posao – da ubija.
Pogledajte trejler
U tom trenutku već je prošao dobar deo filma i K. i ja smo odlučili da razmenimo prve impresije. Njemu je bio zanimljiv taj kontrast u kojem se smenjuju scene iz Vesovog realnog života u beznađu kancelarijskog bivstovanja i njegove tajne uloge agenta tkačkog Društva. Mene je nerviralo odsustvo bilo kakve motivacije za odluku koju je doneo – obično se ovakve stvari rade iz neke osvete recimo, zato što su vam ubili učitelja/mastera ili nekog iz porodice, ali kod Vesa nisam mogao da uočim razlog za sve što radi. Pokušava da bude bolja osoba tako što postaje plaćeni ubica?! Režija: Timur Bekmambetov
Uloge: Anđelina Džoli, Morgan Frimen, Džejms Mekavoj
Distribucija: Taramaunt
Naravno, najbolje je kada se čovek ničemu ne nada, pa na kraju bude iznenađen i nagrađen makar za svoje prisustvo i dobru volju. Kada njegove strepnje budu potpuno poništene i kada se pred njim otvore novi horizonti i neslućene mogućnosti. Ova univerzalna istina može se primeniti u raznim ljudskim situacijama, pa tako i u onim naizgled banalnim, kao što je ordinarni odlazak u bioskop, recimo. I baš takvu situaciju smo imali K. i ja pre neko veče. Bili smo prilično skeptični prema blokbasteru "Tražen" (Betmenov termin emitovanja nam nikako nije odgovarao), ali smo ipak odlučili da probamo.
Uostalom, skoro da nam niko nije poručivao da se manemo ruskog Matriksa, čak štaviše. Meni su i iz tuđine poručivali da se radi o zanimljivom filmu, pa čak i oni koji susret sa akcionim filmom u bioskopu imaju ne više od dva puta godišnje. Pa smo tako K. i ja odlučili da se, eto, ipak prepustimo hajpu i da Rusu u Holivudu damo još jednu šansu. Grdno smo se prevarili. Bolje bi nam bilo da smo verovali sopstvenom iskustvu i instinktu.
Da podsetim, Timur Bekmambetov ima sigurnu i čvrstu poziciju u beogradskim filmskim i umetničkim krugovima. Pre svega Rus je, a da stvar bude slađa bavi se žanrovima koji se tradicionalno više vezuju za zapadne kinematografije (mada će sada da skoče svi koji se zaklinju u razne Solarise i Stalkere).
Usput, jako je moderan i sposoban da redefiniše sam žanr, tvrde zaljubljenici u Noćnu i Dnevnu stražu. Ja nemam nikakve veze sa takvim stavovima, da odmah kažem otvoreno. Na Noćnoj straži sam zamalo zaspao, ali na kraju ipak nisam, mada mi to nije pomoglo da shvatim šta sam to gledao. Dnevna bi sasvim sigurno izazvala dugotrajan san i još veću konfuziju u pokušajima da shvatim o čemu se tu radi da je nisam gledao na DVD-u u, logično, kraćoj verziji koju sam proizveo u dogovoru sa sopstvenim daljinskim upravljačem.Da skratim, moji utisci su bili prilično jasni nakon ta dva druženja sa rođenim Kazahstancem – bravo za sjajan vizuelni spektakl, jedinstvenu kreativnost u postavljanju akcionih scena, ua za nejasnu, košmarnu priču i potpuno prazan i amaterski scenario. Dovoljno za dobar trejler, nedovoljno za bilo šta drugo. Otprilike nešto ovako:
Ves je mladić računovođa u jednoj velikoj firmi u kojoj radi u kjubiklu okružen kolegama idiotima i monstruoznom šeficom. Stres ga totalno razara i na ivici je da potpuno eksplodira, svakog trenutka. Luzer kosmičkih dimenzija, barem dok ne sretne Foks, misterioznu i seksi devojku (Džoli) koja mu saopštava da je upravo ubijen njegov otac, inače najveći plaćeni ubica svih vremena. Takođe, otkriva mu da su i ona, ali i on, u stvari članovi drevnog Društva tkača koje poseduje elitu nemilosrdnih agenata-ubica koji već vekovima bespogovorno izvršavaju sva ubistva koja im zadaje niko drugi do samo platno koje izlazi iz ogromnog razboja. Jasno?
Ne, naravno da nije, ali nema veze, MNOGO je jasnije nego bilo koji segment Noćne ili Dnevne straže. U svakom slučaju, Ves prvo ne guta tu priču, ali konačno, kada shvati da na svom jadnom bankovnom računu odjednom ima više miliona dolara koje mu je uplatio šef ove misteriozne tkačke družine Morgan Frimen, on je i konačno preobraćen i počinje da radi svoj novi posao – da ubija.
Pogledajte trejler
Usput, glavni junak poseduje i sve one matriksovske sposobnosti – fantastično je brz i spretan, puca iz felša bolje i od Fantoma lično, skače sa zgrade na zgradu i sve tako.
I tako to ide svojim tokom koji se, mora se priznati, za razliku od već pominjanih Straža, ipak može pratiti. Baš je ovako kako sam i prepričao. Usput, Anđelina izgleda odlično, takođe preskače zgrade i radi kojekakva čudesa koja Bekmambetov neumorno smišlja i taj deo filma je besprekoran. Maksimalno uzbudljiv, krvav i uglavnom fascinantan. Sve dok ne postane potpuno apsurdan i nerazumljiv i od silne akcije nezanimljiv.
Rađen prema popularnom stripu Marka Milara koji na žalost nikada nisam imao prilike ni da prelistam, ali ipak bliži nekoj brutalnoj video igri, Tražen je ultranasilan i superstilizovan adrenalinski triler koji Rusa Bekmambetova postavlja na mesto koje je Holivud bio namenio još pre nekoliko godina hongkonškom emigrantu Džonu Vuu. Talentovanog Rusa u Americi verovatno čeka nešto bolja budućnost, barem ako je meriti prema broju karata koje je prodao za svoj debi, ali koga još briga za nesporni talenat ako on ne isporučuje dobre filmove.
Ocene:
Ja **
K: **
Miško Bilbija