Mirrors (2008)
Režija: Aleksander Aža
Uloge: Kifer Saterlend, Pola Paton, Kameron Bojs
Distribucija: Tak
Čak se i ne sećam kada sam poslednji put kod nas u bioskopu gledao neki horor film. Sigurno ima par godina, ne znam tačno. Nekako se sećam da sam registrovao onaj Hostel kada se davao, ali mi je nekako pobegao, pa ga nikada nisam ni pogledao. A i nije mi ulivao neko preterano poverenje. Moguće je i da je bilo nečeg drugog, ali se stvarno ne sećam.
Inače, mnogo volim horore, pa me zato činjenica da ih više nema na repertoaru još više nervira. E sad, nisam siguran da je razlog za odsustvo ovog žanra iz naših bioskopa neka globalna ili makar holivudska kriza koja rezultira u skromnijoj produkciji i slabijem kvalitetu ili je to jednostavno odluka naših distributera koji su izračunali da za ovakve filmove nema dovoljnog interesovanja koje bi isplatilo ceo proces dovlačenja kopija, titlovanja i svega što je neophodno da bi se film našao tamo gde mu je i mesto, u bioskopima. Pretpostavljam da je u pitanju kombinacija ova dva faktora.
Naravno, u Aziji se i dalje prave mnogo bolji i strašniji horori, a bogami i u Evropi. No, tako je možda tamo, ali večeras, večeras sam se bavio onim što je na repertoaru kod nas, dakle ovim novim holivudskim, odmah da kažem - softkor hororom. Ogledala, rimejk korejskog filma Geoul Sokeuro (US -Into the Mirror) iz 2003. godine.
Nije da situacija nije obećavala: prvo rimejk nekog azijskog horora, pa zatim i Aža koji je već zaintrigirao prave fanove svojim Haute Tension, a odmah potom i razočarao još jednim rimejkom, ovog puta Krejvenovog legendarnog Hills Have Eyes. Pa onda možda i najveći adut ovog filma – Džek Bauer, naravno, van serije 24 poznat i kao Kifer Saterlend. Režija: Aleksander Aža
Uloge: Kifer Saterlend, Pola Paton, Kameron Bojs
Distribucija: Tak
Čak se i ne sećam kada sam poslednji put kod nas u bioskopu gledao neki horor film. Sigurno ima par godina, ne znam tačno. Nekako se sećam da sam registrovao onaj Hostel kada se davao, ali mi je nekako pobegao, pa ga nikada nisam ni pogledao. A i nije mi ulivao neko preterano poverenje. Moguće je i da je bilo nečeg drugog, ali se stvarno ne sećam.
Inače, mnogo volim horore, pa me zato činjenica da ih više nema na repertoaru još više nervira. E sad, nisam siguran da je razlog za odsustvo ovog žanra iz naših bioskopa neka globalna ili makar holivudska kriza koja rezultira u skromnijoj produkciji i slabijem kvalitetu ili je to jednostavno odluka naših distributera koji su izračunali da za ovakve filmove nema dovoljnog interesovanja koje bi isplatilo ceo proces dovlačenja kopija, titlovanja i svega što je neophodno da bi se film našao tamo gde mu je i mesto, u bioskopima. Pretpostavljam da je u pitanju kombinacija ova dva faktora.
Naravno, u Aziji se i dalje prave mnogo bolji i strašniji horori, a bogami i u Evropi. No, tako je možda tamo, ali večeras, večeras sam se bavio onim što je na repertoaru kod nas, dakle ovim novim holivudskim, odmah da kažem - softkor hororom. Ogledala, rimejk korejskog filma Geoul Sokeuro (US -Into the Mirror) iz 2003. godine.
Trejler
A u filmu, bivši policajac Ben (Kifer) dobija posao kao noćni čuvar u nekoj zgradurini koja je mnogo godina pre njegovog ulaska bila robna kuća, a još pre toga bolnica. Sve to Ben još uvek ne zna, ali zna da se nešto čudno dešava noću u zgradi, naročito sa ogledalima. Ben, inače, ima i svoju porodicu, ali događaji iz prošlosti ne samo da su ga razdvojili od toliko voljenog policijskog posla, već i od sopstvene žene i dva deteta.
Naravno, Benu i nije baš najjasnije šta se to dešava sa ogledalima (kako bi mu i bilo?), ali nekako, uz pomoć svojih policijskih veština, spoznaje da mora da ode u Pensilvaniju da pronađe neku ženu koja će mu, valjda, pomoći da pobedi demone iz ogledala. U međuvremenu, ogledala kao da su se iz napuštene zgrade preselila i u njegov nekadašnji dom, pa su sada već i direktno ugroženi njegova deca i žena. E, tu se već niko ne sme šaliti sa Džekom Bauerom, pa ma kako se zvao film u kojem se ovaj akcioni heroj zatekao. Da, na kraju filma konačno imamo i BAUER TIME!
Okej, jasno je da sam bio prilično nadrndan tokom prve dve trećine filma. Uostalom, ni sam ne znam čemu sam se nadao. Ni originalni korejski film mi nije bio preterano zanimljiv – onako azijski spor, naivan, konfuzan, predugačak i predosadan. Očekivano napravljen sa puno stila i nešto jezovitih momenata, ali sve u svemu ipak jedno besmisleno ostvarenje. Zaista ne znam šta je bilo ko video u tom filmu vredno skupog rimejka, ali ko bi ga znao. Osim možda same ideje da neko zlo živi u ogledalu? Ne verujem, mora da ima neki drugi rezon.
Svejedno, ovaj rimejk od kojeg se dosta očekivalo, iako je možda čak i bolji od originala, ni sam ne ide nikuda. Oni koji su priželjkivali mnogo strašniji film, nisu ga dobili. Oni koji su očekivali makar krvavije i grozomornije scene, takođe su ostali razočarani. Oni koji su se nadali nešto smislenijom i dubljom pričom – tek su ti namagarčeni.
Uostalom, evo i primera koji valjda dovoljno govori o dubini i originalnom pristupu: Ben na kraju spoznaje da je žena koju je tražio u Pensilvaniji devojčica koja je nekada bolovala od šizofrenije i koja je lečena u sobi pokrivenoj ogledalima, pa je valjda i lečenje uspelo, ali je sama šizofrenija pobegla u ogledala i od tada tamo stanuje i maltretira obične građane. Ma da, baš mudro i originalno. I šta još? Oni koji su očekivali Bauer fest, oni će jedini koliko-toliko zadovoljni napustiti bioskop. Iako se i naš Kifer na početku muči i primoran je čak i da glumi, pred kraj, kada ga bes i konačno povrati iz ludila i letargije, onda ni demonima više ne pomažu nikakva ogledala ili odrazi bilo koje vrste.
Navikli smo da u novim holivudskim filmovima, nakon početnih zanimljivih i intrigantnih 20-ak ili 30 minuta obično sledi raspad i sistema i priče i svega, ali u ovom slučaju ipak imamo donekle obrnutu situaciju. Nakon dosadnog i smušenog početka, pred kraj filma konci bivaju donekle povezani, a i sama priča kao da pomalo intrigira. Sam kraj je čak i uzbudljiv i donekle inventivan sa svojih nekoliko lažnih krajeva, ali ni to neće puno pomoći boljoj oceni ili doprineti svetlijoj budućnosti horor filmova u našim bioskopima. Mada, zaista bih voleo da je drugačije.
Ocene:
Ja **1/2