Obsluhoval jsem anglickeho krale (2007)
Režija: Jirži Mencel
Uloge: Ivan Barnev, Oldrih Kajzer, Julija Jenč
Distribucija: Sinears
I dobro, kukao sam i kukao zbog jednoličnog i predvidljivog bioskopskog repertoara na kojem se u poslednje vreme mogu pronaći samo holivudske komedije i srodni žanrovi, sve dok na kraju, eto, nisam uspeo da iskukam nešto zaista zanimljivo, originalno i primamljivo. U stvari, malo je reći da je češki film ''Služio sam engleskog kralja'' primamljiv – meni barem, ovo je poslastica na kakvu sam dosta dugo čekao. Pre svega, istoimeni roman Bohumila Hrabala je sasvim sigurno jedna od mojih najomiljenijih knjiga, u svakom slučaju jedan od najzabavnijih romana koji sam ikada čitao. Iskreno, sve čega sam se dohvatio, a da je potpisao Hrabal, uglavnom mi je bilo fenomenalno, a onda i u takvoj konkurenciji, ''Engleski kralj'' je bio apsolutni hit. Naravno, davno je to bilo kada sam se družio sa ovim romanom, dosta toga sam i zaboravio, ali mnoge slike su ostale vrlo jasne: gozba za abisinijskog cara, banja za očuvanje čistote arijevske rase, natkonobar u praškom hotelu Pariz, i još poneka sličica. Dovoljno da se uzbuđeno posvetim gledanju ove pomalo zakasnele premijere u beogradskim bioskopima.
Žarko sam želeo da ovaj film pogledam sa svojim prijateljicama S. i T, pre svega jer sam znao da i one, baš kao i ja, zaista obožavaju ovaj čudesni roman. Međutim, T. već godinama ne zalazi u beogradske bioskope, a sa S. nikako nisam uspeo da usaglasim termin. Te idemo u školu u različitim smenama, te ovo, te ono i na kraju smo morali odvojeno da gledamo film. Svejedno, siguran sam da nam se krajnja ocena ne bi mnogo razlikovala.
Hrabalov roman je neverovatano delo, napisano u samo nekoliko rečenica, ili ga se ja barem tako sećam. Nekoliko vrlo dugačkih rečenica, skoro kao da čitamo neki Markesov magijski realizam. Ne samo strukturalno. U stvari, ovaj roman je čak i mnogo komplikovaniji nego što se to može zamisliti, pa mi je otud i Mencelov pokušaj bio izazovniji. Ah da, tu je bio i Mencel. Još jedan fantastičan Čeh. Trijumfalni ''Strogo kontrolisani vozovi'' i ''Striženo-skraćeno'' takođe po Hrabalu, pa onda i ''Selo moje malo'' i svašta još. Režija: Jirži Mencel
Uloge: Ivan Barnev, Oldrih Kajzer, Julija Jenč
Distribucija: Sinears
I dobro, kukao sam i kukao zbog jednoličnog i predvidljivog bioskopskog repertoara na kojem se u poslednje vreme mogu pronaći samo holivudske komedije i srodni žanrovi, sve dok na kraju, eto, nisam uspeo da iskukam nešto zaista zanimljivo, originalno i primamljivo. U stvari, malo je reći da je češki film ''Služio sam engleskog kralja'' primamljiv – meni barem, ovo je poslastica na kakvu sam dosta dugo čekao. Pre svega, istoimeni roman Bohumila Hrabala je sasvim sigurno jedna od mojih najomiljenijih knjiga, u svakom slučaju jedan od najzabavnijih romana koji sam ikada čitao. Iskreno, sve čega sam se dohvatio, a da je potpisao Hrabal, uglavnom mi je bilo fenomenalno, a onda i u takvoj konkurenciji, ''Engleski kralj'' je bio apsolutni hit. Naravno, davno je to bilo kada sam se družio sa ovim romanom, dosta toga sam i zaboravio, ali mnoge slike su ostale vrlo jasne: gozba za abisinijskog cara, banja za očuvanje čistote arijevske rase, natkonobar u praškom hotelu Pariz, i još poneka sličica. Dovoljno da se uzbuđeno posvetim gledanju ove pomalo zakasnele premijere u beogradskim bioskopima.
Žarko sam želeo da ovaj film pogledam sa svojim prijateljicama S. i T, pre svega jer sam znao da i one, baš kao i ja, zaista obožavaju ovaj čudesni roman. Međutim, T. već godinama ne zalazi u beogradske bioskope, a sa S. nikako nisam uspeo da usaglasim termin. Te idemo u školu u različitim smenama, te ovo, te ono i na kraju smo morali odvojeno da gledamo film. Svejedno, siguran sam da nam se krajnja ocena ne bi mnogo razlikovala.
Da, bio sam vrlo zagrejan za ''Engleskog kralja''.
Jan je tipičan hrabalovski junak. Dečak koji nije obdaren preteranom visinom, ali jeste, shodno tome, tipičnim hrabalovskim nadimcima – Prcek, Pikolo i sličnim. Janu to ne smeta da meteorski napreduje u životu. Vezan je za ugostiteljstvo, uči za kelnera i to od najboljih. Ćutljiv je i ne previše upečatljiv, ali to ne samo da mu ne smeta da bude uspešan na poslu, već i da bude neodoljiv za najatraktivnije žene, neretko i za glavu više od njega.
I kako vreme prolazi, Jan je sve bolji i bolji, sve uspešniji i na poslu i kod žena. Vole ga i nadređeni konobari, vole ga vlasnici hotela, a izgleda da ga vole i uvaženi gosti. Abisinijski car pre svih, za gozbu u kojoj je caru priređena pečena kamila punjena antilopama punjenih prasićima punjenih jarebicama punjenih ribama punjenih jajima...sigurno sam nešto i zaboravio, ali je bez obzira na to bilo bajkovito slasno. A onda dolazi i predratno vreme i sve izvesnija invazija Nemaca. Jan upoznaje Lizu, koja je zaljubljena u Hitlera i ubeđena u supremacionističku ulogu sopstvene rase, ali dok je Adolf odsutan, ni češki kelner nije loša prilika. Počinje rat, Jan je i dalje isti onaj Jan, nezaineteresovan, apolitičan, naivan i zaljubljen, ali je i sve manje Čeh, iako jedan drugi junak u ovom filmu lepo konstatuje – ''Mi Česi ne vodimo ratove''. Ipak, konačno ispunjava svoj dečački san i postaje milioner i vlasnik hotela, ali na scenu stupa i najnovija vlast, komunisti. Za svaki milion, po godina zatvora. Ovo nije i kraj filma.
Engleskog kralja nikada nisam pročitao u originalu, a trebalo je. Ne umem naravno, ali slušajući Mencelov film, shvatio sam koliki je to propust. No i ovako, srodni slovenski jezik zvuči kao idealan saundtrek za sve ove mencelovštine i hrabalovštine. Tepanja, deminutivi, deminutivi deminutiva koji postoje verovatno samo u ovom jeziku, grdnje, peckanja, sva ta svojevrsna poezija koja se možda ne razume u potpunosti, ali se sasvim dobro naslućuje. I zbog ovoga mi je falila S. da me bolje sprovede kroz film. Ali dobro sam se i sam snašao.
Prva polovina mi je bila gotovo idealna – Mencel koristi slapstik, svoje najjače oružje – i tu film izgleda kao neka burleska. Slike koje se smenjuju izgledaju kako ih je autor verovatno i zamislio, ali scenama kao da ipak nedostaje neki produžetak. Kao da one već pomenute Hrabalove rečenice ne mogu do kraja da se isprate. Nisam mislio da ću ovo ikada napisati, ali ovom filmu je falilo da bude malo duži. Ili, još bolje, da bude serija. To bi nekako bilo najpravednije, pa bi i svaki restoran, hotel, car, kralj, konobar ili devojka mogli da dobiju svoju epizodu.
Druga polovina filma je sporija, mračnija i depresivnija, iako i dalje bajkovita. Napornija u svakom slučaju. Melanholična, sa puno političkih i socijalnih komentara i aluzija. Na trenutke čak i banalna. Nekako postaje istorijska lekcija, ogled o ljudskoj prirodi, ali na sreću, sve vreme je i dalje poezija.
Konačno, mora se reći i to da je ''Engleski kralj'' pravi praznik za oči. Produkciono možda i jedan od najskupljih i najraskošnijih čeških filmova, u svakom slučaju delo u kojem Prag izgleda kao nikada do sada. Čarobno. I dalje – ''Služio sam engleskog kralja'' je film u kojem padaju mnoge predrasude: češki humor je odjednom duhovit i smešan, češka hrana atraktivna, a češki muškarci čak i hrabri i odvažni! Samo kod Hrabala i Mencela.
Ocene:
Ja ***1/2