Quantum of Solace (2008)
Režija: Mark Foster
Uloge: Danijel Krejg, Olga Kirilenko, Džudi Denč
Distribucija: Tak
Bez obzira na to šta ko mislio o Džems Bond filmovima, trenutak kada nam oni stignu u posetu, nekako je uvek pravi bioskopski doživljaj, događaj koji razdrma veliki broj neredovnih posetilaca bioskopa, a u svakom slučaju i obavezno štivo za sve one redovne. I to se dešava svuda u svetu, bez razlike. Tako i ovaj, 22. Bond po redu, već beleži milionske rezultate na blagajnama širom planete, samo nakon nekoliko dana prikazivanja, a štampa i svi mediji samo bruje o novoj akciji špijuna sa dozvolom za ubijanje. Ne znam baš kakve rezultate beleži novi 007 film kod nas, mi smo uvek bili nekako atipični po svemu, pa je moguće i da se varam sa ovom teorijom, ali u svakom slučaju prva dnevna projekcija ovog filma u Ster bioskopima, negde oko podneva ove nedelje, izgledala je vrlo pristojno posećena.
Ja sam odavno prestao da pravim razliku između brojnih filmova iz serijala i nema šanse da se setim u kakvim je to akcijama učestvovao Timoti Dalton ili Pirs Brosnan, pa čak više ne pravim razliku ni između Konerijevih i Murovih filmova. Ipak, onaj prošli, crnogorski Bond, ostao mi je u sećanju kao opasan film! Sigurno najbolji od svih do sada. I ne samo to: dok sam se smeštao u salu, osetio sam neko pozitivno uzbuđenje. ''Ako bude bio kao onaj prošli'', mislio sam, ''biće ovo jedno vrlo uzbudljivo nedeljno prepodne''.
Bio sam sam, istina, ali ne previše razočaran zbog toga. J. sam ipak odlučio da ne povedem (G. mi je javio da je poštedim od hardkor akcije i, kako je rekao, za nju verovatno nerazumljivog sadržaja), a svi ostali su se krili iza nedeljnih ručkova i sličnih obaveza. Ukratko, ništa mi nije falilo i jedva sam čekao da 007 počne da zavodi red u svetskoj zajednici.
Počelo je kako se samo poželeti može. Uz gitaru Džeka Vajta i jednu od najboljih Bond pesama do sada. To je izlazilo iz zvučnika, a na platnu smo imali Krejga u akciji koja se direktno nastavlja na prethodni film, nešto što do sada nije bio slučaj. Bond je razočaran izdajom žene koju je voleo, ali pokušava da novi zadatak racionalno sagleda. Protivnik je nikad misteriozniji: izuzetno moćna tajna organizacija za koju čak ni M ne zna da postoji, kao da počinje polako da kontroliše strane vlade, ali i da se infiltrira čak i u najmoćnije tajne službe. Režija: Mark Foster
Uloge: Danijel Krejg, Olga Kirilenko, Džudi Denč
Distribucija: Tak
Bez obzira na to šta ko mislio o Džems Bond filmovima, trenutak kada nam oni stignu u posetu, nekako je uvek pravi bioskopski doživljaj, događaj koji razdrma veliki broj neredovnih posetilaca bioskopa, a u svakom slučaju i obavezno štivo za sve one redovne. I to se dešava svuda u svetu, bez razlike. Tako i ovaj, 22. Bond po redu, već beleži milionske rezultate na blagajnama širom planete, samo nakon nekoliko dana prikazivanja, a štampa i svi mediji samo bruje o novoj akciji špijuna sa dozvolom za ubijanje. Ne znam baš kakve rezultate beleži novi 007 film kod nas, mi smo uvek bili nekako atipični po svemu, pa je moguće i da se varam sa ovom teorijom, ali u svakom slučaju prva dnevna projekcija ovog filma u Ster bioskopima, negde oko podneva ove nedelje, izgledala je vrlo pristojno posećena.
Ja sam odavno prestao da pravim razliku između brojnih filmova iz serijala i nema šanse da se setim u kakvim je to akcijama učestvovao Timoti Dalton ili Pirs Brosnan, pa čak više ne pravim razliku ni između Konerijevih i Murovih filmova. Ipak, onaj prošli, crnogorski Bond, ostao mi je u sećanju kao opasan film! Sigurno najbolji od svih do sada. I ne samo to: dok sam se smeštao u salu, osetio sam neko pozitivno uzbuđenje. ''Ako bude bio kao onaj prošli'', mislio sam, ''biće ovo jedno vrlo uzbudljivo nedeljno prepodne''.
Bio sam sam, istina, ali ne previše razočaran zbog toga. J. sam ipak odlučio da ne povedem (G. mi je javio da je poštedim od hardkor akcije i, kako je rekao, za nju verovatno nerazumljivog sadržaja), a svi ostali su se krili iza nedeljnih ručkova i sličnih obaveza. Ukratko, ništa mi nije falilo i jedva sam čekao da 007 počne da zavodi red u svetskoj zajednici.
U centru pažnje je Dominik Grin, surovi i beskrupulozni biznismen koji preko svoje organizacije Kvantum ucenjuje vlade manjih zemalja i polako zauzima važna izvorišta najmoćnijeg strateškog proizvoda na našoj planeti – vode. Nakon jurnjave po Austriji, Italiji, Haitiju i Južnoj Americi, Bond uspeva da stigne do Bolivije baš u trenutku kada lokalni diktator, general Medrano, za Grinom pravi dogovor o ustupanju ogromnih rezervi vode u zamenu za stabilnom vlasti u zemlji. Korak iza njega su, po običaju, i CIA i zlikovci, pa čak i M! Ipak, pred Bondom je jedinstvena prilika da spasi Južnu Ameriku od žeđi, svet od nove kriminalno-terorističke pošasti, a britansku službu od sramote. Ali i da se konačno osveti za Vesperinu izdaju.
trejler
Nije mi puno vremena bilo potrebno da se prisetim i poruke od G. koju sam dobio prethodne večeri. Kada sam ga pitao kakav je film, odgovorio mi je jednostavno – akcione scene su apsolutno vredne cene bioskopske karte. Nisam navikao da od njega dobijam ovakve kvalifikacije, ali dok sam sedeo u mraku bioskopa i uživao u Bondovom jurcanju po krovovima nekog austrijskog gradića i obračunu sa zlikovcima, polako mi je postajalo jasno šta je hteo da mi kaže.
Nešto fali novom Bond filmu. To nije dobar Bond glumac, jer je Krejg i ovde fenomenalan, najbolji, mada kod njega nema one aristokratske elegancije i stila. Nisu ni devojke, jer iako ih nema puno, možda dve ukupno, ova po imenu Kamil Montez (Olga Kirilenko) je takođe u svakom pogledu sjajna. Nema gedžeta, nema Manipeni, nema Kjua, ali ni to nije razlog. Čak su i neka scenaristička rešenja vrlo originalna i neočekivana – Bond se jednog trenutka odmetne i od sopstvene matice; teroristi se predstavljaju kao borci za rešenje ekoloških problema; 007 čak otkazuje poslušnost i jednoj Džudi Denč! Muzika da, dizajn da, montaža da! I akcija je fantastična, možda ne potpuno ogoljena kao kod Borna, ali svejedno uzbudljiva i uverljiva. Uostalom, za potrebe ovog filma, angažovan je reditelj akcionih scena iz Borna, njihov montažer, pa čak i kaskaderi!
Ipak, sve to nije razlog zašto sam nezadovoljan napustio bioskop. Ne smeta mi, dakle, to što tradicionalni engleski špijun nema vremena u ovom filmu da ispija martini i menja žene, niti mi smeta ovako brutalno kopiranje Bornovih filmova. Problem sa Zrnom utehe je siromašna i neubedljiva priča. Akcija nije dosadna, ali ime li ičega drugog u ovom filmu osim sjajne akcije na različitim lokacijama?
Nisam siguran da će iko napustiti bioskop totalno nezadovoljan, osim onih hardkor fanova tradicionalnog Bonda kojeg su, realno, izgubili još sa Kazino Rojalom. Ali niko neće biti ni oboren sa nogu. Ipak, uvek postoji i to zrno utehe – ovog puta u nadi da je ovo ipak bio samo jedan tranzicioni Bond. Sada kada se konačno osvetio i raskrinkao još jedno zlikovačko udruženje, možda i dolazi vreme za pravog novog 007 agenta, koji će biti i dalje nesavladiv, kao Born, ali i zabavan, kao Bond. Makar malo.
Ocene:
Ja **1/2
Miško Bilbija