Nim’s Island (2008)
Režija: Dženifer Flaket, Mark Levin
Uloge: Džodi Foster, Ebigejl Breslin, Džerard Batler
Distribucija: Tak
Nije baš čest slučaj da u naše bioskope stignu i ovakvi filmovi. Dečiji, ali u visokoj holivudskoj produkciji, bogato producirani i sa glumačkim zvezdama u glavnim ulogama. Ovog puta, neočekivano i prilično stidljivo, stigao nam je jedan avanturistički film o maloj devojčici koja je zajedno sa svojim ocem, naučnikom okeanografom, smeštena negde usred Pacifika, na malom ostrvu u neposrednoj blizini Kukovih ostrva. Kraj sveta dakle. Zanimljivo, J. (9,5 god.) se maksimalno opirala odlasku na ovaj film. Nije mi bilo lako da rekonstruišem splet okolnosti koji je naveo da ima otpor prema ovoj, baš za devojčice primamljivoj avanturi, ali na kraju sam shvatio: od nekih drugarica u školi koje baš i nemaju neki sjajan ukus, rekla mi je J, i koje se uglavnom oblače u roze, vole Barbike i slušaju onu groznu domaću muziku, čula je kako je film odličan i kako ne bi nikako smela da ga propusti. Uf, kakva komplikacija, pomislio sam. Diplomatska aktivnost za koju sam se istog trenutka opredelio, potrajala je, bogami, nekoliko dana. Na kraju sam joj pustio trejler sa Jutjuba i ona je konačno pristala. Sa puno skepse, ali ipak...
Devojčica Nim je, dakle, sa svojim ocem ''zatočena'' na inače pustom ostrvu rajskih karakteristika i slobodno vreme provodi sa Aleksom Roverom, junakom serije avanturističkih romana koji se uglavnom odigravaju na sličnim terenima i prostranstvima kao što je i ostrvo na kojem se i sama nalazi. Ona ove knjige naprosto guta. Na drugom kraju zemljine kugle upoznajemo Aleks Rover, spisateljicu koja stoji iza svih ovih uzbudljivih priča - to je naravno naša Džodi Foster, koja je ustvari neka verzija Karla Maja, pisca koji savršeno vlada avanturističkom tematikom ali samo u teoriji - ona u stvari pati od agarofobije ili neke slične blokade koja je sprečava da iskorači iz svog stana ne bi li stigla do poštanskog sandučeta, a kamoli na ulicu ili pravu džunglu! Režija: Dženifer Flaket, Mark Levin
Uloge: Džodi Foster, Ebigejl Breslin, Džerard Batler
Distribucija: Tak
Nije baš čest slučaj da u naše bioskope stignu i ovakvi filmovi. Dečiji, ali u visokoj holivudskoj produkciji, bogato producirani i sa glumačkim zvezdama u glavnim ulogama. Ovog puta, neočekivano i prilično stidljivo, stigao nam je jedan avanturistički film o maloj devojčici koja je zajedno sa svojim ocem, naučnikom okeanografom, smeštena negde usred Pacifika, na malom ostrvu u neposrednoj blizini Kukovih ostrva. Kraj sveta dakle. Zanimljivo, J. (9,5 god.) se maksimalno opirala odlasku na ovaj film. Nije mi bilo lako da rekonstruišem splet okolnosti koji je naveo da ima otpor prema ovoj, baš za devojčice primamljivoj avanturi, ali na kraju sam shvatio: od nekih drugarica u školi koje baš i nemaju neki sjajan ukus, rekla mi je J, i koje se uglavnom oblače u roze, vole Barbike i slušaju onu groznu domaću muziku, čula je kako je film odličan i kako ne bi nikako smela da ga propusti. Uf, kakva komplikacija, pomislio sam. Diplomatska aktivnost za koju sam se istog trenutka opredelio, potrajala je, bogami, nekoliko dana. Na kraju sam joj pustio trejler sa Jutjuba i ona je konačno pristala. Sa puno skepse, ali ipak...
No, naravno, kada se devojčicin otac izgubi negde na otvorenom moru i kada Nim uoči da je ostala sasvim sama na ostrvu, logično je da će pomoć potražiti upravo kod svog literarnog heroja. Umesto njega, odgovara Džodi i nedugo potom, užasnuta sudbinom koja se nadvija nad malim ostrvom u vidu oluje i vulkana koji prete da ga sravne sa zemljom, ona ipak kreće u akciju spasavanja deteta koje i ne poznaje. Kukova ostrva su udaljena, ali ne i nedostižna.
trejler
I dok sam se ja vrpoljio, J. je oklembesila donju vilicu i potpuno se stopila sa pričom. Zaista je bilo uzbudljivo gledati je kako reaguje na svaki obrt u filmu – nijednog trenutka nije ni pomislila, čini mi se, na omražene lutke i još omraženije boje, već je bila tamo, u džungli. Kačila se o lijane, družila sa životinjama, borila protiv pirata koji su u ovom filmu u stvari turisti koji nameravaju da okupiraju ostrvo, uopšte, totalno je ušla i u Nimin lik i u sam film.
A film je bio zapanjujuće vešto napravljen. Ne samo zbog te raskošne produkcije koja je zaista u stanju da dočara svaku zamisao, već i zbog načina kojim se manipuliše dečijim emocijama. Holivud u pravom svetlu! Taman kad zatreba, akcija je u toku, zatim malo straha, pa navala smeha, pa opet avantura, malo i romanse, pa opet jeza...i sve tako. Savršeno. Petica je bila toliko očigledna, da je bilo glupo i pitati za ocenu.
Tata baš i nije bio toliko oduševljen. Iako na trenutke zaista uzbudljivo, nekako je sve ipak bilo predvidljivo i očekivano. Naivno i sračunato. Previše providno. Ali kakve to zaista veze ima sa ovim fantastičnim bioskopskim doživljajem? Ne znam šta su Barbi devojčice stvarno našle u ovom filmu, ali probao sam J. da objasnim da su se sigurno oduševljavale istim stvarima kao i ona. Znate već kako su neki osećaji univerzalni i kako sjedinjuju ljude. Na utakmici ili na koncertu, kada delite iste ili vrlo slične emocije sa ljudima koje biste najradije kolektivno poslali na pusto ostrvo ili se sami uputili na njega. Tako je valjda bilo i ovde. Kada Holivud manipuliše osećanjima, onda niko nije pošteđen. Pa čak ni dete autsajder ili nadrndani i skeptični tata. Svi smo žrtve, bez izuzetka. Ovog puta, na sreću, bez negativnih posledica.
Ocene:
J: *****
Ja: **1/2
Miško Bilbija