Obećah prošli put da ću pisati o "piratima".
Pirati su ozbiljno zlo za svaku kinematografiju. Oni nanose štetu producentima i autorima, bioskopima i državi i na kraju, a to je najvažnije – gledaocima.
Davno je pokojni Nebojša Đukelić rekao (parafraziram) da je gledanje filmova na video kasetama isto što i slušanje Devete Betovenove preko telefona.
Naravno, od tad je tehnologija mnogo napredovala i filmovi se sad gledaju sa DVD-jeva, što je neuporedivo bolji kvalitet nego gledanje VHS-ova. No, mnoge filmove, a to su svi spektakli, je besmisleno gledati na malom ekranu. Gledanje malih, kamernih filmova na TV ekranu je sasvim OK, ali svi ostali filmovi uopšte ne mogu da se dožive na pravi način ukoliko se ne gledaju u bioskopu.
Na stranu to što je poslednjih godina glavni tehnološki napredak napravljen u snimanju i reprodukciji zvuka, sistem dolby 5.1 koji postoji u boljim bioskopima (nažalost ne u svim) je doneo revoluciju u slušanju filmova. Zvuk se miksuje na 5 kanala, prednji levi, prednji desni, centralni prednji (subvufer), levi, desni i jedan zvučnik iza ledja publike. Sećam se da je jedan od prvih filmova sa tim sistemom koji sam gledao bio Godzila, i sad, kad se Godzila prikrada junaku filma iza ledja i zareži – cela publika se okreće da vidi da nije neki monstrum i iza njihovih ledja.
Bolje opremljeni kućni bioskopi imaju 5 zvučnika, e onda je veliko pitanje kolika je razlika izmedju gledanja filma kod kuće i u bioskopu. Ali mi ovde ne pričamo o toj temi, malo sam skrenuo, mi pričamo o piratskim kopijama. One su snimljene videokamerom sa bioskopskog platna, kvalitet slike ne neuporedivo lošiji, a o kvalitetu zvuka da i ne pričam. Gledajući piratsku kopiju vi gledate polovinu filma. Ustvari, da parafraziram tezu sa početka teksta - gledanje piratskih kopija je kao slušanje Betovena preko mobilnog telefona dok se vozite autom i prolazite kroz tunel.
Dok su trajale sankcije, pirati su bili jedini prozor u svet, ali mi se sad trudimo da postanemo normalna zemlja, zar ne.
No, moram pomenuti dve stvari koje idu u prilog piratima. Jedna strana je finansijska: bioskopska karta je 180-200 dinara, a iznajmljivanje piratske kopije u video klubu na dvd-ju je 140-160 dinara (čega je, hvala Bogu, sve manje, jer sve više video klubova počinje da poštuje zakon), a kupovina pirata je 180-200 dinara, no, tu kopiju mogu da gledaju bar 2-3 gledaoca i ušteda je evidentna. Ali, ljudi, samo sačekajte, jer svaki film koji se prikaže u bioskopu izadje na DVD-ju, strpite se malo i imaćete mnogo bolji kvalitet. To naročito važi za domaće filmove, jer ovdašnji distributeri i producenti pokušavaju na svaki način da doskoče piratima i čim film izadje iz bioskopa – izdaje se DVD.
Druga strana je etička: ljudi koji prodaju pirate su naši sugradjani koji pokušavaju da zarade za život. I ja se ne borim da njima otmem koru hleba. Tu bi morala da stupi na scenu država i da pomogne tim ljudima da zarade na drugi način. Kad bi gledanost filmova u bioskopima porasla – za njih bi bilo dovoljno posla baš u tim bioskopima. Ja se borim protiv glavešina medju piratima koji zaradjuju ozbiljan novac na tudjoj muci.
Pa, zamisite samo, jedan film se radi oko 9 meseci. Na početku je tu samo jedan čovek – scenarista, onda se uključuje još 2-3 čoveka – režiser, producent, direktor filma, zatim još 4-5 ljudi – direktor fotografije, scenograf, kostimograf, pomoćnik režije, a onda se naglo uključuje još 70 ljudi – filmska ekipa i glumci. Kada se završi snimanje, ekipa se naglo smanjuje, samo nekoliko nekoliko ljudi ostaje da radi, ali se uključuju novi – montažer, dizajner zvuka, kompozitor, itd.
Dakle, u tih 9 meseci na svakom filmu prosečno svakodnevno radi oko 30 ljudi. Znači, samo za jedan film se utroši: oko 30 ljudi puta 9 meseci – to je oko 22 godine nečijeg teškog rada. A piratske glavešine to ukradu. Oni za jedan film ukradu više od pola nečijeg radnog veka. Zar je to etički?
Prošle godine sam dobio mejl od jedne piratske organizacije koja nudi oko 5000 piratskih naslova. To je više od sto hiljada ukradenih godina.
Kanite se pirata. Svi ćemo biti na dobitku
Vaš Raša
[email protected]
Pirati su ozbiljno zlo za svaku kinematografiju. Oni nanose štetu producentima i autorima, bioskopima i državi i na kraju, a to je najvažnije – gledaocima.
Davno je pokojni Nebojša Đukelić rekao (parafraziram) da je gledanje filmova na video kasetama isto što i slušanje Devete Betovenove preko telefona.
Naravno, od tad je tehnologija mnogo napredovala i filmovi se sad gledaju sa DVD-jeva, što je neuporedivo bolji kvalitet nego gledanje VHS-ova. No, mnoge filmove, a to su svi spektakli, je besmisleno gledati na malom ekranu. Gledanje malih, kamernih filmova na TV ekranu je sasvim OK, ali svi ostali filmovi uopšte ne mogu da se dožive na pravi način ukoliko se ne gledaju u bioskopu.
Na stranu to što je poslednjih godina glavni tehnološki napredak napravljen u snimanju i reprodukciji zvuka, sistem dolby 5.1 koji postoji u boljim bioskopima (nažalost ne u svim) je doneo revoluciju u slušanju filmova. Zvuk se miksuje na 5 kanala, prednji levi, prednji desni, centralni prednji (subvufer), levi, desni i jedan zvučnik iza ledja publike. Sećam se da je jedan od prvih filmova sa tim sistemom koji sam gledao bio Godzila, i sad, kad se Godzila prikrada junaku filma iza ledja i zareži – cela publika se okreće da vidi da nije neki monstrum i iza njihovih ledja.
Bolje opremljeni kućni bioskopi imaju 5 zvučnika, e onda je veliko pitanje kolika je razlika izmedju gledanja filma kod kuće i u bioskopu. Ali mi ovde ne pričamo o toj temi, malo sam skrenuo, mi pričamo o piratskim kopijama. One su snimljene videokamerom sa bioskopskog platna, kvalitet slike ne neuporedivo lošiji, a o kvalitetu zvuka da i ne pričam. Gledajući piratsku kopiju vi gledate polovinu filma. Ustvari, da parafraziram tezu sa početka teksta - gledanje piratskih kopija je kao slušanje Betovena preko mobilnog telefona dok se vozite autom i prolazite kroz tunel.
Dok su trajale sankcije, pirati su bili jedini prozor u svet, ali mi se sad trudimo da postanemo normalna zemlja, zar ne.
No, moram pomenuti dve stvari koje idu u prilog piratima. Jedna strana je finansijska: bioskopska karta je 180-200 dinara, a iznajmljivanje piratske kopije u video klubu na dvd-ju je 140-160 dinara (čega je, hvala Bogu, sve manje, jer sve više video klubova počinje da poštuje zakon), a kupovina pirata je 180-200 dinara, no, tu kopiju mogu da gledaju bar 2-3 gledaoca i ušteda je evidentna. Ali, ljudi, samo sačekajte, jer svaki film koji se prikaže u bioskopu izadje na DVD-ju, strpite se malo i imaćete mnogo bolji kvalitet. To naročito važi za domaće filmove, jer ovdašnji distributeri i producenti pokušavaju na svaki način da doskoče piratima i čim film izadje iz bioskopa – izdaje se DVD.
Druga strana je etička: ljudi koji prodaju pirate su naši sugradjani koji pokušavaju da zarade za život. I ja se ne borim da njima otmem koru hleba. Tu bi morala da stupi na scenu država i da pomogne tim ljudima da zarade na drugi način. Kad bi gledanost filmova u bioskopima porasla – za njih bi bilo dovoljno posla baš u tim bioskopima. Ja se borim protiv glavešina medju piratima koji zaradjuju ozbiljan novac na tudjoj muci.
Pa, zamisite samo, jedan film se radi oko 9 meseci. Na početku je tu samo jedan čovek – scenarista, onda se uključuje još 2-3 čoveka – režiser, producent, direktor filma, zatim još 4-5 ljudi – direktor fotografije, scenograf, kostimograf, pomoćnik režije, a onda se naglo uključuje još 70 ljudi – filmska ekipa i glumci. Kada se završi snimanje, ekipa se naglo smanjuje, samo nekoliko nekoliko ljudi ostaje da radi, ali se uključuju novi – montažer, dizajner zvuka, kompozitor, itd.
Dakle, u tih 9 meseci na svakom filmu prosečno svakodnevno radi oko 30 ljudi. Znači, samo za jedan film se utroši: oko 30 ljudi puta 9 meseci – to je oko 22 godine nečijeg teškog rada. A piratske glavešine to ukradu. Oni za jedan film ukradu više od pola nečijeg radnog veka. Zar je to etički?
Prošle godine sam dobio mejl od jedne piratske organizacije koja nudi oko 5000 piratskih naslova. To je više od sto hiljada ukradenih godina.
Kanite se pirata. Svi ćemo biti na dobitku
Vaš Raša
[email protected]