I ako ''Ukleta planina'' nije isporučila ono što je obećavala, adrenalin i za odrasle, ''Ukleti rudnik'' je bio pun pogodak.
Race to Witch Mountain (2009)
Režija: Andi Fikman
Uloge: Dvejn Džonson, Ana Sofija Rob, Aleksander Ludvig
Distribucija: Taramaunt
Reklamna kampanja za film ''Trka do uklete planine'' obećavala je, između ostalog, i odličan provod ne samo za decu, već i za roditelje koje će ova avantura ''vratiti u vreme subotnjih matinea'' koji su pre toliko godina dizali adrenalin tadašnjoj dečurliji željnoj uzbuđenja. Jeste, i kod nas je nekada bilo matinea, naročito u DKC-u, ali su se tamo uglavnom vrteli crtaći. No, poruku sam shvatio - akciona, dečja SF fantazija, ali u svakom pogledu kontrolisana. Dizni + Brukhajmer. Zvučalo je kao dobra zabava. Naročito zbog toga što je J. insistirala da nakon uklete planine OBAVEZNO posetimo i ''Ukleti rudnik''. No, krenimo redom.
I naravno, nekome je i bilo zabavno. J. (10, sada i zvanično) pojma nije imala o čemu se radi kada sam joj saopštio naslov filma koji ćemo gledati, ali joj je svakako zvučalo zanimljivo. Usput, oboje smo istog trenutka prepoznali glavnu glumicu, devojčicu koja je glumila u Terabitiji. J. je bila malo i zabrinuta zbog toga jer se prisetila njene jezive i potpuno neočekivane sudbine iz tog, takođe Diznijevog filma. Ubedio sam je da se to ovog puta neće dogoditi i da, uopšte, u ovom filmu mogu da stradaju samo negativci. Što se na kraju i dogodilo.
No za mene je, ipak, glavni junak ovog filma bio Džek Bruno, to jest Dvejn Džonson, u stvari niko drugi nego The Rock, čuveni američki rvač-koji-je-postao-glumac i kojeg smo J. i ja već upoznali u filmu ''Game Plan'' gde je takođe imao posla sa dečurlijom. The Rock je, da se ne lažemo, verovatno jedan od najgorih glumaca danas u Holivudu, sa blentavim licem i ogromnim šakama i bicepsima, bez i trunke talenta, ali sa tonom šarma. Tako i ovog puta funkcioniše.
Džek Bruno je taksista u Las Vegasu, bivši robijaš (ništa strašno) koji želi da ga niko ne provocira i da u miru obavlja svoj posao. Međutim, ulazak dvoje tinejdžera u njegovo vozilo potpuno će promeniti njegov pokušaj da se ponovo uklopi u zajednicu. Tinejdžeri su vanzemaljci sa natprirodnim sposobnostima, ali oni dobri, koji u stvari samo žele da spasu svoju odumiruću planetu (iako mnogo napredniji od nas i oni su svoju plavu planetu zapostavili i zagadili), a da u isto vreme ne ugroze i našu Zemlju na koju su se baš namerili loši vanzemaljci sa kojima naši klinci vode odlučujuću trku koja vodi sve do, kako i sami verovatno pretpostavljate, Uklete planine.
Naravno, sva telekineza i telepatija i ostale veštine kojima deca barataju, nisu ništa spram beskrajne ljubavi i odanosti koje nam demonstrira The Rock. J. je, naravno, više bila za one prve veštine, a i meni samom su bile zanimljivije one Dvejnove borilačke sposobnosti, ali dobre namere i poruke filma nam ipak nisu promakle. No, pošto smo već odavno naučili da se đubre baca u kontejnere i da se svetlo gasi kad za njim nema potrebe, poruke i pouke smo samo registrovali, dok su ostali, oni pravi filmski elementi, zaista okupirali sva naša čula. Dečija čula su, očigledno, bila dobro zaokupljena i upošljena, dok su moja oguglala bila prilično zapostavljena. Nakon samo 15-ak minuta dosta dobro postavljene priče, klišei su počeli da nadiru sa svih strana, pa nije ni čudo da sam uskoro počeo da se dosađujem. Ni u publici nije bilo preterano uzbuđenja - ipak, 7 posetilaca i nije neka baza koja obećava interesantna dešavanja van platna - pa mi nije preostalo ništa drugo nego da se prepustim sve glupljim i naivnijim dešavanjima na srebrnom ekranu. U tim trenucima slavio sam Brukhajmer polovinu ovog filma - skoro spektakularne auto jurnjave, pirotehniku i efekte. I Dvejnove pesnice, naravno.
Okej, J. ovog puta nije tražila DVD, ali nije odstupila ni od svojih maksimalnih zvezdica. Ovom prilikom nisam ni pokušavao da utičem na njenu ocenu, ali ni ona nije previše pažnje obraćala na moje glasne kritike. Tako su i ocene bezbolno podeljene...
J: *****
Ja: **1/2
(NIJE KRAJ - SCROLL)
...a obećanje dato pre početka projekcije nije bilo zaboravljeno. Trkom smo stigli do nove atrakcije montirane ispred Ster multipleksa - minijaturni 4D bioskop u kojem se davao već pomenuti ''Ukleti rudnik''.
I ako ''Ukleta planina'' nije isporučila ono što je obećavala, adrenalin i za odrasle, ''Ukleti rudnik'' je bio pun pogodak. Možda to i nije bio povratak u detinjstvo zvano 'popodnevni bioskopski matinei', ali svakako jeste bio povratak u Novogodišnje vašare i instituciju zvanu 'Kuća strave'. Znate već one klimave i poluraspadnute voziće koji vas na vašarima uvode u mračne i smrdljive prostorije u kojima vam se po licu vuku prljave krpe i ispred vas iskaču ofucana strašila i spodobe nalik na Smrt? E to, ali u fensi fotelji sa 3D ili 4D naočarima, sa fantastičnim efektima koji vas teraju da se čvrsto držite za rukohvate i da verujete da vas u sedištu drži isključivo činjenica da ste čvrsto vezani – sve u svemu vožnja duga samo 5 minuta (i 250 dinara po osobi), ali vredna muke od 100 minuta kroz koju sam upravo bio prošao.
I onda iznenađenje! Ja sav oduševljen i probuđen, a J. uzdržana i hladnokrvna: ''Nije bilo loše, ali mnogo je bolja Simpson vožnja u Univerzalovim studijima u El Eju''. ''Stvarno'', mislio sam se ja? I tako sam na povratku kući ponovo saznao sve o vožnji sa Homerom Simpsonom. I opet sam sve pažljivo odslušao, ali moje subotnje popodne ovoga puta je bilo u rukama Dvejna 'The Rock' Džonsona i onog krezubog kauboja koji čuva Ukleti rudnik. Realno, nijedna od dve predstave nije predstavljala pravo filmsko iskustvo. Onaj prvi, dugački film, više je bio kao najava neke buduće TV ili čak vašarske atrakcije, dok je ovaj drugi bio vašar sam po sebi. Ali dobar, skup SF vašar, bez prljavih krpa iz detinjstva.
J: ****
Ja: *****
Miško Bilbija
Režija: Andi Fikman
Uloge: Dvejn Džonson, Ana Sofija Rob, Aleksander Ludvig
Distribucija: Taramaunt
Reklamna kampanja za film ''Trka do uklete planine'' obećavala je, između ostalog, i odličan provod ne samo za decu, već i za roditelje koje će ova avantura ''vratiti u vreme subotnjih matinea'' koji su pre toliko godina dizali adrenalin tadašnjoj dečurliji željnoj uzbuđenja. Jeste, i kod nas je nekada bilo matinea, naročito u DKC-u, ali su se tamo uglavnom vrteli crtaći. No, poruku sam shvatio - akciona, dečja SF fantazija, ali u svakom pogledu kontrolisana. Dizni + Brukhajmer. Zvučalo je kao dobra zabava. Naročito zbog toga što je J. insistirala da nakon uklete planine OBAVEZNO posetimo i ''Ukleti rudnik''. No, krenimo redom.
I naravno, nekome je i bilo zabavno. J. (10, sada i zvanično) pojma nije imala o čemu se radi kada sam joj saopštio naslov filma koji ćemo gledati, ali joj je svakako zvučalo zanimljivo. Usput, oboje smo istog trenutka prepoznali glavnu glumicu, devojčicu koja je glumila u Terabitiji. J. je bila malo i zabrinuta zbog toga jer se prisetila njene jezive i potpuno neočekivane sudbine iz tog, takođe Diznijevog filma. Ubedio sam je da se to ovog puta neće dogoditi i da, uopšte, u ovom filmu mogu da stradaju samo negativci. Što se na kraju i dogodilo.
No za mene je, ipak, glavni junak ovog filma bio Džek Bruno, to jest Dvejn Džonson, u stvari niko drugi nego The Rock, čuveni američki rvač-koji-je-postao-glumac i kojeg smo J. i ja već upoznali u filmu ''Game Plan'' gde je takođe imao posla sa dečurlijom. The Rock je, da se ne lažemo, verovatno jedan od najgorih glumaca danas u Holivudu, sa blentavim licem i ogromnim šakama i bicepsima, bez i trunke talenta, ali sa tonom šarma. Tako i ovog puta funkcioniše.
Džek Bruno je taksista u Las Vegasu, bivši robijaš (ništa strašno) koji želi da ga niko ne provocira i da u miru obavlja svoj posao. Međutim, ulazak dvoje tinejdžera u njegovo vozilo potpuno će promeniti njegov pokušaj da se ponovo uklopi u zajednicu. Tinejdžeri su vanzemaljci sa natprirodnim sposobnostima, ali oni dobri, koji u stvari samo žele da spasu svoju odumiruću planetu (iako mnogo napredniji od nas i oni su svoju plavu planetu zapostavili i zagadili), a da u isto vreme ne ugroze i našu Zemlju na koju su se baš namerili loši vanzemaljci sa kojima naši klinci vode odlučujuću trku koja vodi sve do, kako i sami verovatno pretpostavljate, Uklete planine.
Naravno, sva telekineza i telepatija i ostale veštine kojima deca barataju, nisu ništa spram beskrajne ljubavi i odanosti koje nam demonstrira The Rock. J. je, naravno, više bila za one prve veštine, a i meni samom su bile zanimljivije one Dvejnove borilačke sposobnosti, ali dobre namere i poruke filma nam ipak nisu promakle. No, pošto smo već odavno naučili da se đubre baca u kontejnere i da se svetlo gasi kad za njim nema potrebe, poruke i pouke smo samo registrovali, dok su ostali, oni pravi filmski elementi, zaista okupirali sva naša čula. Dečija čula su, očigledno, bila dobro zaokupljena i upošljena, dok su moja oguglala bila prilično zapostavljena. Nakon samo 15-ak minuta dosta dobro postavljene priče, klišei su počeli da nadiru sa svih strana, pa nije ni čudo da sam uskoro počeo da se dosađujem. Ni u publici nije bilo preterano uzbuđenja - ipak, 7 posetilaca i nije neka baza koja obećava interesantna dešavanja van platna - pa mi nije preostalo ništa drugo nego da se prepustim sve glupljim i naivnijim dešavanjima na srebrnom ekranu. U tim trenucima slavio sam Brukhajmer polovinu ovog filma - skoro spektakularne auto jurnjave, pirotehniku i efekte. I Dvejnove pesnice, naravno.
Okej, J. ovog puta nije tražila DVD, ali nije odstupila ni od svojih maksimalnih zvezdica. Ovom prilikom nisam ni pokušavao da utičem na njenu ocenu, ali ni ona nije previše pažnje obraćala na moje glasne kritike. Tako su i ocene bezbolno podeljene...
J: *****
Ja: **1/2
(NIJE KRAJ - SCROLL)
...a obećanje dato pre početka projekcije nije bilo zaboravljeno. Trkom smo stigli do nove atrakcije montirane ispred Ster multipleksa - minijaturni 4D bioskop u kojem se davao već pomenuti ''Ukleti rudnik''.
I ako ''Ukleta planina'' nije isporučila ono što je obećavala, adrenalin i za odrasle, ''Ukleti rudnik'' je bio pun pogodak. Možda to i nije bio povratak u detinjstvo zvano 'popodnevni bioskopski matinei', ali svakako jeste bio povratak u Novogodišnje vašare i instituciju zvanu 'Kuća strave'. Znate već one klimave i poluraspadnute voziće koji vas na vašarima uvode u mračne i smrdljive prostorije u kojima vam se po licu vuku prljave krpe i ispred vas iskaču ofucana strašila i spodobe nalik na Smrt? E to, ali u fensi fotelji sa 3D ili 4D naočarima, sa fantastičnim efektima koji vas teraju da se čvrsto držite za rukohvate i da verujete da vas u sedištu drži isključivo činjenica da ste čvrsto vezani – sve u svemu vožnja duga samo 5 minuta (i 250 dinara po osobi), ali vredna muke od 100 minuta kroz koju sam upravo bio prošao.
I onda iznenađenje! Ja sav oduševljen i probuđen, a J. uzdržana i hladnokrvna: ''Nije bilo loše, ali mnogo je bolja Simpson vožnja u Univerzalovim studijima u El Eju''. ''Stvarno'', mislio sam se ja? I tako sam na povratku kući ponovo saznao sve o vožnji sa Homerom Simpsonom. I opet sam sve pažljivo odslušao, ali moje subotnje popodne ovoga puta je bilo u rukama Dvejna 'The Rock' Džonsona i onog krezubog kauboja koji čuva Ukleti rudnik. Realno, nijedna od dve predstave nije predstavljala pravo filmsko iskustvo. Onaj prvi, dugački film, više je bio kao najava neke buduće TV ili čak vašarske atrakcije, dok je ovaj drugi bio vašar sam po sebi. Ali dobar, skup SF vašar, bez prljavih krpa iz detinjstva.
J: ****
Ja: *****
Miško Bilbija