Vil Smit je sjajan tip i jako dobar glumac, ali ovo je ne samo njegov najslabiji film, već i sasvim sigurno najgora uloga. U filmu je verovatno bilo i dobrih stvari, znate već ono – odlična fotografija, majstorska montaža, prekrasne lokacije – ali ja ih nisam primetio
Režija: Gabrijele Mukino
Uloge: Vil Smit, Rozario Doson, Vudi Harelson
Distribucija: Tak
Skoro sasvim sam u jednoj od fenomenalnih sala Ster bioskopa, na platnu se vrti novi film Vila Smita. I pre nego što sam se zaputio u novu bioskopsku Mondo avanturu (all alone, again), znao sam - ovo je jedan od onih filmova kod kojih onaj koji piše o njemu mora da pazi da ni slučajno ne otkrije šta se to desi na kraju, inače će sve da pokvari. Postaće spoiler. Čak je američki distributer molio kritičare da ne otkrivaju tajne ovog fantastičnog zapleta. Dakle na ovom mestu bi moralo da stoji obaveštenje da će se u nastavku teksta možda i otkriti nešto što može da pokvari ugođaj gledanja bla bla bla. Odmah da bude jasno – sve ću da otkrijem! Ništa neću da izostavim! Uostalom, kakvi su to filmovi koji zavise od iznenađenja koje se dogodi tek na kraju? Zašto iko uopšte pravi ovakve filmove?
Jasno je dakle sada i najnaivnijim čitaocima da mi se novi film već oprobanog tandema Mućino/Smit (Traganje za srećom) baš i nije dopao. Iz mnogo razloga, svakako, ali posebno sam se iznervirao u, otprilike, petom minutu filma, jer je već tada bilo jasno kuda ide ovaj film i koja je to velika tajna u sinopsisu koja se nikako i nikome ne sme otkriti.
Vil Smit je, kao, poreski službenik čiji je zadatak da kontroliše poreske obveznike i da ih opominje u slučaju neplaćanja poreza. Vil svoj posao, čini se, obavlja više nego pedantno. On izvestan broj (naravno 7) neplatiša prati i proverava kao privatni detektiv: dosijei, praćenja, čekanja, fotografisanja, intervjui i slično. Naravno, već je tu jasno da Vil i nije običan poreski policajac, a kada počnu da ga proganjaju flešbekovi neke stravične saobraćajne nesreće, raspadne se i ceo koncept na kojem se film zasniva. Još je samo malo vremena bilo potrebno pa da i najveći moron u sali shvati šta se dešava: Vil i nije poreznik, već očajnik koji je jednim trenutkom nepažnje uspeo da ugasi sedam nevinih života (inače, pisao je SMS dok je vozio svoj džip! Ma da li je moguće?
trejler
Dok sam dolazio u bioskop video sam najmanje petoricu idiota koji su radili istu stvar! Jedan je bio policajac. Drugi taksista. Ostali obični kriminalci.) Ophrvan bolom koji ništa ne može da izleči ili poništi, on uzima od svog brata njegovu policijsku iskaznicu i kreće u misiju pronalaženja (radi spašavanja) nekih drugih 7 anonimnih nesrećnika koji su na rubu propasti, što zbog zdravlja ili uopšte neke druge nesrećne sudbine. Ceo ovaj sumanuti plan završava se ultrasumanuto – Vil na kraju oduzima sebi život (ali kako? Tako što se potopi u kadu punu ledene vode i u nju pusti otrovne meduze koje će mu oduzeti život!), ali isto tako ostavlja i svoje srce curi u koju se u međuvremenu zaljubio, nekom ostavlja jetru, nekom pare, kuću i tako dalje. Uf.
Treba li još nešto dodati? O da, proverio sam i zašto se film u originalu zove Seven Pounds (7 funti. 3 ipo kile). Malo sam se mučio dok sam se dosađivao u dvorani (2 sata. Za priču od otprilike 10 minuta) i mozgao, ali nikako nisam uspeo da shvatim šta bi to moglo da znači. Internet sve zna i, pazite sad, to je u stvari referenca na Šekspirovog Mletačkog trgovca, gde Šajlok i trgovac Antonio u svom paklenom dogovoru kao zalog za pozajmicu ustanovljavaju funtu mesa (sopstvenog) koju će nesrećnik morati da položi ukoliko ne uspe da podmiri dug. Baš duboko!
Vil Smit je sjajan tip i jako dobar glumac, ali ovo je ne samo njegov najslabiji film, već i sasvim sigurno najgora uloga. U filmu je verovatno bilo i dobrih stvari, znate već ono – odlična fotografija, majstorska montaža, prekrasne lokacije – ali ja ih nisam primetio. Ja sam osetio samo beskrajnu dosadu, osećaj da mi neko opasno vređa inteligenciju, zbunjenost samom činjenicom da ovakav film postoji i slične senzacije. Ipak, mnogo sam se obradovao kada se film završio. A ova polovina zvezdice definitivno ide na na račun meduza. Bar je bilo malo glasnog smejanja. I to je nešto.
Ocene:
Ja: *1/2
Miško Bilbija