Bertran Tavernije i Pedro Almodovar su bili prevelika imena u mom sistemu vrednosti da bih mogao tek tako da ih zaobiđem.
Završni deo Sinemanije najavljivao je svakakve filmove, ali mene su najviše privlačila dva evropska. Znam da to zvuči šokantno (čak i za mene kad tu rečenicu vidim napisanu) i nadam se da se sada niko nije zabrinuo za moje zdravlje - ali ne, nikako se nisam umorio od američke kinematografije. Jednostavno, Bertran Tavernije i Pedro Almodovar su bili prevelika imena u mom sistemu vrednosti da bih mogao tek tako da ih zaobiđem. Baš prevelika. Uostalom, barem prema najavama i onome što sam čuo i mogao da pretpostavim, oba filma su zvučala američkije od kompletne holivudske ponude na Sinemaniji. Tako da...jedva sam čekao da počnu.
U IZMAGLICI
In the Electric Mist (2009)
Režija: Bertran Tavernije
Uloge: Tomi Li Džons, Džon Gudman, Peter Sarsgard
Distribucija: Tak
Potajno sam se nadao da će ''U izmaglici'' u stvari biti neka vrsta Tavernijeovog povratka na mesto zločina, na ''Coup de Torchon'' iz 1981. godine, kada je prema jednom genijalnom američkom piscu, Džimu Tompsonu, već napravio autentično remek-delo i jedan od najboljih francuskih krimića tog vremena, pa i šire. Iako već par decenija baš i nemam neki ozbiljan uvid u Tavernijeov opus (tu i tamo, ponešto), bio sam siguran ne samo da će novi scenario prema još jednom fantastičnom američkom piscu krimića (ovog puta Džejms Li Burk) biti podjednako uspešan kao i već pomenuti film, već da će to biti i novi početak za Tavernijea lično.
Uostalom, evo kako zvuči ova Burkova/Tavernijeova priča: Tomi Li Džons je šerif i detektiv Dejv Robišo koji istražujući slučaj ubijene prostitutke negde u Lujzijani, nailazi na mladi holivudski glumački par koji mu ukazuje na izgubljeni leš u močvari u kojoj je trebalo da snimaju film. Ispostavlja se da se radi o događaju kojem je šerif još kao dečak možda i prisustvovao. Slučaj ubrzo postaje zanimljiv i zbog još nekih detalja koji ga povezuju sa nizom drugih ubistava koji su se odigrali na tim prostorima i, što je još važnije, svi tragovi vode ka bivšem šerifovom prijatelju Džulijusu Balboniju, čoveku odavno povezivanog sa organizovanim kriminalom. No, to je samo početak ove priče - uskoro na površinu počinju da isplivavaju još neki leševi, FBI ulazi u istragu, a šerif Robišo dobija i partnera, agenta Rozi Gomez. I opet, film kao da još nije ni počeo.
No, bez obzira koliko sve ovo zvuči košmarno i bez obzira na to što znamo koliko Francuzi zaista umeju da zakomplikuju i mnogo jednostavnije sinopsise, novi Tavernijeov film se gleda bez preterano mnogo napora. Očekivano, njegova Lujzijana izgleda bolje i zanosnije nego kada pravi Južnjaci slikaju ili opevaju ovu mističnu zemlju i u sebi nosi sve one gotske elemente koji se obično i povezuju sa ovim geografskim i kulturalnim lokalitetom, ali ovaj 'whodunit', ova drama/fantazija sa elementima južnjačke priče o duhovima, na kraju možda i nije perfektan film, ali je u svakom slučaju mnogo zanimljiviji i bolji nego što mu je sudbina to odredila; zašto i to ne reći – ''U izmaglici'' je brutalno producentski isečen i prebačen direktno na DVD u Americi i poslat na par festivala i ograničenu distribuciju u Evropi. Prava šteta, reklo bi se, ali i sreća da je i Sinemanija jedan pod tih nesrećnih evropskih lokaliteta na kojim je Tavernije imao svoja dva sata prostora.
Kao i u svakom klasičnom noaru, priča ispričana iz prvog lica je ogroman problem i zamka za svakog reditelja, ali u ovom filmu je čak i naratorski pristup podnošljiv. Ipak, neke stvari deluju nategnuto, kraj kao da je zbrzan (ili su to te producentske makaze), ali provokativnost i utrošeni intelektualni angažman na kraju ostavljaju dobar utisak.
**** za Tavernijea, a još više za distributere koji su nam, pravo niotkuda, podarili ovaj odbačeni i prezreni triler.
PREKINUTI ZAGRLJAJI
Los abrazos rotos (2009)
Režija: Pedro Almodovar
Uloge: Penelope Kruz, Luis Omar, Hoze Luis Gomez
Distribucija: Sinears
Almodovarov film je takođe neka vrsta posvete američkom noaru i to onom hard-boiled stilu iz 50-ih godina. Predstavljen i kao najskuplji i najduži Almodovarov film do danas, ''Prekinuti zagrljaji'' je još komplikovaniji za praćenje od Tavrnijeovog filma pre svega zahvaljujući svojoj izlomljenoj strukturi u kojoj kao u nekom mozaiku sa delićima koji se odigravaju u različitim vremenskim trenucima, pratimo priču o slepom scenaristi i reditelju Hariju Kejnu koji jednog trenutka dolazi do tačke kada mora da se suoči sa 14 godina starom misterijom koja je i dovela do njegovog slepila i da se ponovo uhvati u koštac sa sopstvenim filmom i duhovima prošlosti, uključujći njegovu prelepu Lenu, ali i neke druge osobe koje baš i nisu onakve kakvim ih je Hari smatrao. Uf.
Znam, ovo zvuči skoro negledljivo (M. se meškoljila i polu-bunila dobrim delom projekcije), ali i ovaj film se ipak prati prilično lako i sa ogromnom pažnjom. Izdaja, ljubomora, fatalna ljubav, sve su to uobičajene Almodovarove teme koje on i ovde razrešava na vrlo intrigantan i suptilan, uobičajeno spektakularno stilizovan način, sa čarobnim licem Penelope Kruz, uz uzbudljiv saundtrek (gudački seks i Cat Power chill-out kao najuzbudljiviji delovi) – uopšte, sve je predivno na ogromnom zakrivljenom platnu dvorane Kolosej 6 (bolji izbor od centra Sava), ali baš ta dužina filma (130') koji ionako zahteva maksimalnu pažnju, toliko poremeti percepciju da pred kraj, kada sve konačno počne da se razotkriva, nikom u sali više nije ni bitno kako će se ova sumanuta priča završiti. Ovde su dakle falile neke makaze, ali ko to sme da kaže Almodovaru?
Svejedno, ''Prekinuti zagrljaji'' su sjajan bioskopski doživljaj i jedan od onih filmova koji izgledaju mnogo bolje par dana nakon gledanja. Vraćaju se lepe slike, zaborave se rupe i dosadni delovi.
Sa takvom distancom **** su mi zvučale sasvim u redu, a onda me je i M. iznenadila kada mu je podarila isti broj zvezdica. ''Napravio je ćušpajz (!?) i paprikaš, eto zato takva ocena''.
Miško Bilbija
U IZMAGLICI
In the Electric Mist (2009)
Režija: Bertran Tavernije
Uloge: Tomi Li Džons, Džon Gudman, Peter Sarsgard
Distribucija: Tak
Potajno sam se nadao da će ''U izmaglici'' u stvari biti neka vrsta Tavernijeovog povratka na mesto zločina, na ''Coup de Torchon'' iz 1981. godine, kada je prema jednom genijalnom američkom piscu, Džimu Tompsonu, već napravio autentično remek-delo i jedan od najboljih francuskih krimića tog vremena, pa i šire. Iako već par decenija baš i nemam neki ozbiljan uvid u Tavernijeov opus (tu i tamo, ponešto), bio sam siguran ne samo da će novi scenario prema još jednom fantastičnom američkom piscu krimića (ovog puta Džejms Li Burk) biti podjednako uspešan kao i već pomenuti film, već da će to biti i novi početak za Tavernijea lično.
Uostalom, evo kako zvuči ova Burkova/Tavernijeova priča: Tomi Li Džons je šerif i detektiv Dejv Robišo koji istražujući slučaj ubijene prostitutke negde u Lujzijani, nailazi na mladi holivudski glumački par koji mu ukazuje na izgubljeni leš u močvari u kojoj je trebalo da snimaju film. Ispostavlja se da se radi o događaju kojem je šerif još kao dečak možda i prisustvovao. Slučaj ubrzo postaje zanimljiv i zbog još nekih detalja koji ga povezuju sa nizom drugih ubistava koji su se odigrali na tim prostorima i, što je još važnije, svi tragovi vode ka bivšem šerifovom prijatelju Džulijusu Balboniju, čoveku odavno povezivanog sa organizovanim kriminalom. No, to je samo početak ove priče - uskoro na površinu počinju da isplivavaju još neki leševi, FBI ulazi u istragu, a šerif Robišo dobija i partnera, agenta Rozi Gomez. I opet, film kao da još nije ni počeo.
No, bez obzira koliko sve ovo zvuči košmarno i bez obzira na to što znamo koliko Francuzi zaista umeju da zakomplikuju i mnogo jednostavnije sinopsise, novi Tavernijeov film se gleda bez preterano mnogo napora. Očekivano, njegova Lujzijana izgleda bolje i zanosnije nego kada pravi Južnjaci slikaju ili opevaju ovu mističnu zemlju i u sebi nosi sve one gotske elemente koji se obično i povezuju sa ovim geografskim i kulturalnim lokalitetom, ali ovaj 'whodunit', ova drama/fantazija sa elementima južnjačke priče o duhovima, na kraju možda i nije perfektan film, ali je u svakom slučaju mnogo zanimljiviji i bolji nego što mu je sudbina to odredila; zašto i to ne reći – ''U izmaglici'' je brutalno producentski isečen i prebačen direktno na DVD u Americi i poslat na par festivala i ograničenu distribuciju u Evropi. Prava šteta, reklo bi se, ali i sreća da je i Sinemanija jedan pod tih nesrećnih evropskih lokaliteta na kojim je Tavernije imao svoja dva sata prostora.
Kao i u svakom klasičnom noaru, priča ispričana iz prvog lica je ogroman problem i zamka za svakog reditelja, ali u ovom filmu je čak i naratorski pristup podnošljiv. Ipak, neke stvari deluju nategnuto, kraj kao da je zbrzan (ili su to te producentske makaze), ali provokativnost i utrošeni intelektualni angažman na kraju ostavljaju dobar utisak.
**** za Tavernijea, a još više za distributere koji su nam, pravo niotkuda, podarili ovaj odbačeni i prezreni triler.
PREKINUTI ZAGRLJAJI
Los abrazos rotos (2009)
Režija: Pedro Almodovar
Uloge: Penelope Kruz, Luis Omar, Hoze Luis Gomez
Distribucija: Sinears
Almodovarov film je takođe neka vrsta posvete američkom noaru i to onom hard-boiled stilu iz 50-ih godina. Predstavljen i kao najskuplji i najduži Almodovarov film do danas, ''Prekinuti zagrljaji'' je još komplikovaniji za praćenje od Tavrnijeovog filma pre svega zahvaljujući svojoj izlomljenoj strukturi u kojoj kao u nekom mozaiku sa delićima koji se odigravaju u različitim vremenskim trenucima, pratimo priču o slepom scenaristi i reditelju Hariju Kejnu koji jednog trenutka dolazi do tačke kada mora da se suoči sa 14 godina starom misterijom koja je i dovela do njegovog slepila i da se ponovo uhvati u koštac sa sopstvenim filmom i duhovima prošlosti, uključujći njegovu prelepu Lenu, ali i neke druge osobe koje baš i nisu onakve kakvim ih je Hari smatrao. Uf.
Znam, ovo zvuči skoro negledljivo (M. se meškoljila i polu-bunila dobrim delom projekcije), ali i ovaj film se ipak prati prilično lako i sa ogromnom pažnjom. Izdaja, ljubomora, fatalna ljubav, sve su to uobičajene Almodovarove teme koje on i ovde razrešava na vrlo intrigantan i suptilan, uobičajeno spektakularno stilizovan način, sa čarobnim licem Penelope Kruz, uz uzbudljiv saundtrek (gudački seks i Cat Power chill-out kao najuzbudljiviji delovi) – uopšte, sve je predivno na ogromnom zakrivljenom platnu dvorane Kolosej 6 (bolji izbor od centra Sava), ali baš ta dužina filma (130') koji ionako zahteva maksimalnu pažnju, toliko poremeti percepciju da pred kraj, kada sve konačno počne da se razotkriva, nikom u sali više nije ni bitno kako će se ova sumanuta priča završiti. Ovde su dakle falile neke makaze, ali ko to sme da kaže Almodovaru?
Svejedno, ''Prekinuti zagrljaji'' su sjajan bioskopski doživljaj i jedan od onih filmova koji izgledaju mnogo bolje par dana nakon gledanja. Vraćaju se lepe slike, zaborave se rupe i dosadni delovi.
Sa takvom distancom **** su mi zvučale sasvim u redu, a onda me je i M. iznenadila kada mu je podarila isti broj zvezdica. ''Napravio je ćušpajz (!?) i paprikaš, eto zato takva ocena''.
Miško Bilbija