Iako ni blizu toliko hajpovan kao ''Twilight'' saga, ovaj film pruža sve ono što se od ovakvih filmova i zahteva – jezu, strah, užas.
Režija: braća Spirig
Uloge: Itan Hok, Sem Nil, Vilijem Defo
Distribucija: Cinears
Vremena se baš brzo menjaju, skoro da sam zaboravio kako je to lepo kad u bioskopu nema nikoga. Sva ova gužva oko novih multipleks dvorana, ''Avatar'', 3D atrakcije, pa zatim čak i nekoliko neuspešnih odlazaka u bioskop jer su projekcije bile rasprodate, cela gungula vezana za FEST - sve je to nekako doprinelo da totalno smetnem sa uma kako je to izgledalo donedavno. Ipak, nisam o tome razmišljao dok sam birao sledeći film. Iskreno, bio sam u opasnom cajtnotu i morao sam da se suočim sa surovom istinom – ili u četvrtak popodne ili nikada! Ovo drugo naravno nije bilo ni opcija, a ovo prvo se svelo na dilemu između nekog novog vampirskog filma i Persija Džeksona za kojeg čak ni J. nije bila zainteresovana. Vampiri dakle, i to vrlo rado.
A četvrtak popodne u tržnom centru je divan. Garaža prazna, hodnici skoro pa pusti, na blagajni ni žive duše. Čak sam i kokice kupovao bez prekornog pogleda prema sporom i trapavom prodavcu i bez paničnog osećaja da ću propustiti neki trejler ili reklamu. Ali sve to kao da nisam ni primećivao, osvestio sam se tek kada sam zakoračio u dvoranu broj 4 koja je zvrjala prazna. Uvalio sam se u neki red blizu platna, a nakon dva minuta ušao je jedan par koji se odmah zakucao u poslednji red (a zato su dakle došli!). Nedugo potom ušli su i neki stranci, njih dvoje. Dakle ukupno 5 živih duša u sali. Sve da sam hteo da ovom broju pridodam i poneko živo biće sa platna ne bi mi uspelo. Znate već, vampiri baš i nisu živa bića.
Poučen jezovitim i totalno neroditeljskim postupkom od pre neki dan kada sam J. i M. vodio na nesrećnog ''Vukodlaka'', na ovaj film sam se uputio bez dece. J. je kumila i molila, ali ja sam bio čvrst kao stena. Sva sreća, jer sam se ovog puta i ja štrecao i osvrtao oko sebe. Na platnu je bila godina 2019, a svet je bio prepušten na milost i nemilost vampirima. U stvari, ljudska vrsta je bila desetkovana u tolikoj meri, da je na celoj planeti ostalo samo 5% ljudske populacije. Sve ostalo bili su vampiri. Naizgled, svet je isti kao i pre, samo što žitelji planete imaju očnjake i u Starbaksu kafu dobijaju sa 20% ljudske krvi.
Okej, znam da ovako ne zvuči baš najprivlačnije, ali ''Daybreakers'' je jedan od boljih vampirskih filmova koji su se pojavili u poslednjih mnogo godina, svakako jedan od najboljih u ovom veku, a ima ih već skoro 40, proverio sam!
Iako ni blizu toliko hajpovan kao ''Twilight'' saga, ovaj film pruža sve ono što se od ovakvih filmova i zahteva – jezu, strah, užas. Očekivano mračan i stilizovan u maniru B-filmova, isto tako i brutalan i morbidan, ali i sa kastingom i akcijom mnogo ambicioznijim nego što je to uobičajeno, ''Daybreakers'' vraća veru u to da ovaj žanr nije potrošen besomučnom eksploatacijom.
Dakle iako sve to zvuči malo blesavo i zatupljujuće (ali ne blesavo kao u, recimo, Rodrigezovim hororima), priča se u ovom filmu braće Spirig, začinjena jezovitom atmosferom, prati sa ivice stolice. Ona se ne raspada čak ni u poslednjoj rolni u kojoj, očekivano, nastupa i najstrašnije krvoproliće, a sve to zahvaljujući upravo relativno čvrstom B okviru i odsustvu bilo kakvih erotskih konotacija, toliko čestih u ovom horor podžanru.
Nas petoro smo nekako preživeli. Nisam proveravao, ali ovi u poslednjem redu su verovatno bili više zaokupljeni sobom, dok smo stranci i ja salu napustili bledi otprilike kao i Itan Hok tokom većeg dela filma. Dok sam se polako izvlačio iz ovog čvrstog horor zagrljaja, pomislio sam kako nikad ranije nisam ni čuo za dotičnu braću, ali nije li tako bilo i sa još jednim malim vampirskim filmom od pre više od 20 godina, kada sam tek na izlasku iz dvorane zastao da ponovo pročitam ime reditelja i da ga dobro zapamtim.
Možda ''Daybreakers'' i nije remek-delo kakav je bio ''Near Dark'' Ketrin Bigelou, ali ja ime braće Spirig svakako neću zaboraviti tek tako. Mentalna zabeleška: braći je ovo drugi film, prvi je bio o zombijima! Dao sam gas do daske. Pravac kuća i dobri, stari Rapidshare. Ključna reč – ''Undead''.
Ja: ****