Došli smo do najteže faze Svetskog prvenstva u fudbalu. Pauze su sve duže, utakmice sve ređe. Bliži se i taj vakuum beznađa koji će neminovno uskoro nastupiti, čim bude odigrano još jedno finale. Mnogi velikani su ispali, pa umesto da u eliminacionim krugovima gledamo meč između Italije i Francuske, svi se smaramo sa Japanom i Paragvajem.
Nakon naslađivanja porazom antipatičnog giganta, sledi prirodna kazna i otrežnjenje. 120 minuta sa ekipama kojima čak ni odbrana nije atraktivna, već samo efikasna i sa napadima koji postoje samo u mašti njihovih navijača.
Ali nekada se ne može pobeći od šarma autsajderskog fudbala. Nekada je i više nego moralno navijati za luzere. Sećate li se, uostalom, one veličanstvene utakmice sa Nemcima...
Beg do pobede (1981) - ...kada smo se pripremali za okršaj sa nemačkim stražarima u logoru, dok je francuski pokret otpora pripremao bekstvo. Bio je to, nema dileme, najspektakularniji tim u istoriji filmskog fudbala sa Staloneom na golu i ostatkom tima koji su činili Pele, Bobi Mur, Ardiljes, Dejna, Van Himst i još nekoliko igrača Ipsvič Tauna. Realno, verovatno najlošiji film u filmografiji velikog Džona Hjustona, u stvari jedan od najgorih filmova svih vremena, od onih je filmskih trenutaka kojih se svako sa osmehom seća. 'Beg do pobede' je jedan od onih filmova kojem, kada na njega naletite tokom besciljnog surfovanja TV kanalima, teško možete da odolite.
Takođe, ovo je mesto na kojem fudbaleri glume bolje od glumaca – Bobi Mur u odnosu na Stalonea izgleda kao Lorens Olivije kada igra nekog Šekspira, ali kada saberemo sve što je očajno u ovom filmu i kada tome dodamo šarm svih pomenutih imena, a naročito kapitena Majkla Kejna, Maksa fon Sidova, pa čak i samog reditelja Hjustona, dobijamo taj čudni, čak odurni mutant od filma i fudbala koji i na ovom mestu, evo, toplo preporučujem za ove dane pauze.
Konačno, 'Beg do pobede' obiluje i bizarnostima koje takođe mogu zabaviti: Pele je ovde, recimo, iz Trinidada i Tobaga, Kevin Biti je stand-in za Majkla Kejna, a Pol Kuper za Stalonea koji je imao čak i svog ličnog trenera u vidu jednog Gordona Benksa. Džaba. Iako se za Hjustonovo delo može reći i da je rimejk mađarskog filma 'Dva poluvremena u paklu'' Zoltana Fabrija, on je u stvari nastao prema istinitoj tragičnoj priči o fudbalerima Dinama iz Kijeva koji su igrali mečeve protiv Nemaca u okupiranoj Ukrajini. Mit kaže da su svi nakon pobede bili streljani, što, logično, nije bila i sudbina naših filmskih junaka.
Ali u vreme pauze, nije loše setiti se i onog drugog sporta, još spektakularnijeg od ovog koji trenutno pratimo – klupskog fudbala!
Stadionska groznica (1997) – za početak, postoje dva filma sa 'Fever Pitch' naslovom, a koja se oslanjaju na sjajnu debitantsku knjigu Nika Hornbija. Jedan je kretenski američki u kojem je fudbal iz knjige zamenjen fudbalom sa jajastom loptom, dok je drugi odličan engleski film koji mnogo vernije prati dešavanja iz knjige.
Dnevnik navijača Arsenala kod Nika Hornbija pominje čak i jednog Vladimira Petrovića Pižona, ali i samog Radomira Antića koji je 'jedne godine sa svojim Lutonom u crno zavio navijače sa Hajberija', ali iako u filmu nema baš takvih pikanterija, strast autora je ipak vidljiva najviše zahvaljujući Kolinu Firtu i beskrajno šarmantnom scenariju koji je sam Hornbi potpisao. Sama priča kulminira odlučujućom utakmicom prvenstva 1988/89, kada je Arsenal dobio Liverpul golom Majkla Tomasa u poslednjem minutu.
''The Arsenal Stadium Mystery'' (1940) – I ovog puta Arsenal u glavnoj ulozi, ali ovo je ipak više krimić nego sportski film. Svejedno, jedan od najranijih fudbalskih filmova. U njemu, jedan igrač je smrtno otrovan za vreme utakmice. Grejem Grin je bio veliki fan ovog filma Torolda Dikinsona, kažu.
Golmanov strah od penala (1971) – Iako je fudbal ovde samo polazna tačka, glavni junak Handkeovog romana i Vendersovog filma, golman Jozef Blok je usamljen, otuđen i u škripcu, baš kao i svaki golman na ovom fudbalskom svetu kada je lopta na beloj tački. Za Vendersa je to prava egzistencijalna metafora, pa u ovom čudnom, dosadnom i prilično fascinantnom filmu, Blok napušta svoj tim u sred utakmice i odlazi u bioskop, nakon čega ubija nesrećnu blagajnicu. Ovo ako i poželite da pogledate, sačekajte kraj prvenstva.
Kung-fu fudbal (2001) – Samo je Stiven Čau mogao da napravi ovakav dragulj od filma (nastao, ponovo, prema manga strip serijalu) u kojem dolazi do neobičnog spoja dve popularne borilačke veštine uz nekoliko miliona najspektakularnijih CGI efekata i 'kinetičkih' fudbalskih pokreta. Možda je ovo i idealan film za završetak ovakvog fudbalskog leta. U Šaolin fudbalu je sve jasno, i za koga morate da navijate i ko će pobediti. Nema ni nerviranja, ni sudijskih nepravdi. Stiven Čau je eliminisao sve sporne strane sporta i napravio spektakl u kojem ima samo poteza iz mašte – nemogućih driblinga, fantastičnih šuteva i senzacionalnih odbrana. Dok ne startuje Premijer liga, ovaj film može i na 'repeat' da se gleda.