Poslednji trzaj koji je letnji bioskop pokušao da iscedi iz sebe, desio se tokom projekcije filma ''Šumska družina'' (Furry Vengeance) izvesnog Rodžera Kambla, delo produkcijske kuće Abu Dabi Pictures, sa Brendanom Frejzerom i Bruk Šilds u glavnim ulogama.
Hot Tub Time Machine (2010)
Režija: Stiv Pink
Uloge: Džon Kuzak, Čevi Čejs, Kreg Robinson
Distribucija: hrvatski Blitz
K'o što rekoh, ovde na Korčuli me je dočekao sav onaj filmski krš i otpad koji sam uporno izbegavao u Beogradu, ali dokaz da naši i hrvatski distributeri ne rade baš potpuno sinhrono stigao je poslednje nedelje (šmrc) mog letnjeg raspusta. Uopšte, finalnih 7 dana je donelo mnogo promena i iznenađenja, a najveće je stiglo u vidu promene mesta zločina. Tradicionalna korčulanska viteška igra moreška, verovatno najveći turistički mamac ovog krasnog otoka posle Marka fucking Pola, tako je zaposeo letnju baštu bioskopa na nekoliko uzastopnih noći, pa su sve projekcije prebačene u Dom kulture. Iako je letnje kino ove godine imalo ogroman broj negativnih momenata (vidi prošli nastavak), ja sam bio neizmerno nesrećan kada sam shvatio da ću ''Džakuzi ekspres'' morati da gledam u zatvorenom prostoru, memljivom i ko zna kakvom još. Ali grdno sam se prevario, srećom. Ali o tome ćemo nešto kasnije.
Poslednji trzaj koji je letnji bioskop pokušao da iscedi iz sebe, desio se tokom projekcije filma ''Šumska družina'' (Furry Vengeance) izvesnog Rodžera Kambla, delo produkcijske kuće Abu Dabi Pictures, sa Brendanom Frejzerom i Bruk Šilds u glavnim ulogama. Znam, inteligentni se sad već pitaju šta sam kog đavola i očekivao od takve postavke, ali nekad je znatiželja jača i od zdravog razuma. Uostalom, ako ništa drugo, kada me ubuduće neko bude terao da nabrojim 5 najgorih filmova koje sam video u životu, bar ću znati odakle da počnem.
Već u petom minutu projekcije, u sebi sam čvrsto rešio da za kraj prikaza ovog moronskog filma u kojem se šumske životinje udružuju ne bi li isterale zlu korporaciju koja je rešila da baš u njihovoj postojbini gradi stambeno naselje, iskoristim rečenicu koju je G, naš najbolji filmski kritičar koji više ne piše, jednom prilikom iskoristio za neki film Pola Mazurskog, koliko se sećam. On je tada svoj prikaz tog filma završio rečima – ''idioti u sali smejali su se idiotima na platnu'', ali ja čak ni to nisam mogao da napišem jer se ''Šumskoj družini'' niko nije smejao, osim jednog lokalnog lera koji se iskreno kikotao cele večeri. Dakle čak su i Rusi i Česi napustili bioskop mnogo pre kraja, ali smo J. (11 godina) i ja bili strpljivi i istrajni u svom mazohističkom ponosu.
Na kraju, J. je dodelila svoju najnižu ocenu u karijeri (**), dok sam ja darežljivo dao *1/2 (i pored toga što su, recimo, svi negativci u ovoj priči ili kosooki ili tamnoputi), isključivo zbog toga što se tokom filma čuje nekoliko taktova jedne pesme sastava Vampire Weekend. Takođe, čikam sve čitaoce ovog teksta da i sami probaju da mi upute neku kritiku zbog ovakvog prikaza. Usput, pozitivno brojanje za srpske distributere koji su ovaj film eskivirali u svojim repertoarima.
Adam i Nik, prijatelji iz mladosti, na vest da je njihov treći drugar Lu pokušao samoubistvo, odlučuju da svi zajedno odu u zimski centar koji su u najlepšem provodu svog života već posetili davne 1986. godine i da pokušaju da ponovo provedu zimovanje svoje mladosti. Sa njima, kao četvrti član, kreće i Adamov 20-godišnji nećak Džejkob. Repriza, međutim, kreće nepredviđenim tokom onog trenutka kada sva četvorica uskoče u veliki džakuzi i pritom u vodu prospu konzervu novog energetskog pića zvanog Černobil. Iz naslova je, jel da, sve jasno – velika kada sa mehurićima se momentalno pretvara u vremeplov i naše junake prebacuje u '86, i to u izvornom obliku. U početku, uplašeni od čuvenog 'efekta leptira', to jest od mogućnosti da poremete tok istorije, svi pokušavaju da rade isto što su radili i pre 20 godina. Ali, stvari i nisu tako jednostavne. Uostalom, šta ćemo sa Džejkobom?
'Kick some past', zvanični slogan ovog filma dovoljno govori valjda, baš kao i sam naslov. Meta je laka – ozloglašene osamdesete i sva ona nesnosna moda, muzika i životni stil tog perioda XX veka. Odvratno vulgaran i seksistički odnos glavnih junaka prema svemu što je ova epoha iznedrila izazvao je pravo oduševljene svih prisutnih u iznenađujuće fenomenalno tehnički opremljenoj dvorani korčulanskog Doma kulture, a naročito u redovima male srbistanske delegacije koja je imala zadatak da na kraju za Mondo i oceni ovu sumanutu komediju.
No, i pored očiglednog uživanja u kretenskim dešavanjima, na kraju su svi bili pomalo rezervisani. B. i V. svoje ocene, nesrazmerno niske mom doživljaju njihovog doživljaja nisu uspeli ubedljivo da objasne, dok je M, iako je tvrdila da je film bolji i od briljantnog ''Hangover''-a upravo zbog obračuna sa 80-im, svoju ocenu izrekla zbog 'neozbiljnosti' samog žanra. (Ipak, nikom nije smetala scena u kojoj je jedna nesrećna veverica zbrisana mlazom povraćke kakav do sada nije zabeležen u analima Holivuda.) Ja sam zato odlučio da bezrezervno podržim i žanr i prostakluke u ovoj idealnoj letnjoj komediji, a naročito genijalnu podelu u kojoj dominiraju Džon Kuzak, glumac bez ijedne mrlje u svojoj sjajnoj karijeri, ali i Čevi Čejs, ikona komedija iz onog vremena.
''Hangover'' je zaista očigledan model po kojem je pravljen ''Džakuzi ekspres''. Iako nema dileme da se radi o klasičnom kloniranju oprobanog recepta (4 nezrela muškarca u sudaru sa nadrealnim situacijama), ovo je film koji bez obzira na slepilo domaćih distributera treba pod hitno negde pronaći i pogledati, ako već ne može da se proživi.
B, V i M: po ***1/2
Ja: ****