Kako ne zavoleti film u kojem će Mačeta jednog trenutka, u trenutku kad nema izlaza i kada je potpuno okružen negativcima, svojom oštricom raseći trbuh jednog od napadača i iskoristiti njegova creva da se baci kroz prozor i sleti na sprat ispod.
Režija: Robert Rodrigez
Uloge: Deni Treho, Robert de Niro, Stiven Sigal, Džesika Alba
Distribucija: Sinears
Nekako je čudno gledati ovoliku količinu treša u modernoj, fensi multipleks sali. Istina, ako može Robert Redford da otvori lanac super udobnih multipleksa u kojima prikazuje isključivo Sandens, arti, evropske ili dugometražne dokumentarne filmove, onda zaista nema razloga da se i ovakvi filmovi ne prikazuju u istom setingu. Svejedno, nije isto gledati ovakav krš u pokojnom 20. oktobru ili u Kolosej dvorani, jesti kokice ili pljuckati semenke.
Šta uopšte znači akcioni treš kao žanrovska odrednica, naročito danas, u eri Kventina Tarantina i Roberta Rodrigeza? Da li se tako može nazvati film koji je u stvari koštao okruglo 20 miliona dolara, a za nekoliko dana prikazivanja već zaradio celih 25 miliona samo u Americi (naših 600 dinara još nisu uračunali)? Da li se pod B, ili možda još bolje C produkciju može podvesti film u kojem igra jedan višestruki osvajač Oskara Robert de Niro, ili jedna Džesika Alba? Da li se tako može nazvati film koji traje punih 105 minuta? Da li je takav film koji svoju premijeru ima na venecijanskom festivalu?
Možda je odgovor na sva ova pitanja ne, ali na drugoj strani medalje urezana je slika jednog Denija Treja, 66-ogodišnjeg bivšeg kriminalca i narkomana, bokserskog šampiona iz Sent Kventina, glumca iz 200 (i slovima: dvesta) filmova, tipa sa licem vrednog onih najkrupnijih kadrova Serđa Leonea. A tu je i neverovatan skup nekih od najgorih holivudskih glumaca ovog vremena (Stiven Sigal, Don Džonson), bizarnih i pomalo zaboravljenih likova (Čič Marin, Džef Fejhi) i par fantastičnih žena (Alba, Mišel Rodrigez). I povrh svega Lindzi Lohan. Dakle ipak Treš, sa velikim T i to pre nego što je i počelo krvoproliće na platnu ulickanog Koloseja.
Mačeta će jednog trenutka, u trenutku kad nema izlaza i kada je potpuno okružen negativcima, svojom oštricom raseći trbuh jednog od napadača i iskoristiti njegova creva da se baci kroz prozor i sleti na sprat ispod. Potez kojeg se ni Džon Vu ne bi setio samo je detalj u teroru koji sprovodi duga pravedna ruka Mačete koji je samo naizgled pion u opakoj igri konzervativnih desničara koji na granici sa Meksikom koriste političku situaciju i nesreću emigranata ne bi li se dočepali vlasti. Ali Mačeta nije sam, srećom tu su dve heroine, jedna federalni agent i druga Tex-Mex revolucionarka, koje će sve žrtvovati za našeg heroja i pravdu uopšte.
Ne treba zaboraviti još neke bizarnosti vezane za ''Mačetu'': neka čudna spin-off varijanta, u stvari ovo je rimejk lažnog trejlera koji je pre nekoliko godina nastao kao potreba da se dopuni ''Grindhouse'' projekat upravo Tarantina i Rodrigeza. I tada je sve to izgledalo kao idealan povod za nešto dužu metražu i tu šansu Rodrigez nije propustio.
''Mačeta'' udara snažno, pravo u stomak. Ultrazabavno stripovsko nasilje i replike i dijalozi za prepričavanje (Padre Benito Mačeti: I absolve you of all your sins. Now get the fuck out. Sartana (Mišel Rodrigez): We didn't cross the border. The border crossed us. I slično.) Ovo je crnački film iz sedamdesetih sa Meksikancima kao pravim herojima. Ovo je takođe i svaki hongkonški film iz osamdesetih od Džonija Vua do Džonija Toa, ovo je i politički triler Džona Sejlsa, mačo parada Sema Pekinpoa i svašta još.
Jadna M, po drugi put zaredom je morala da trpi teror i hektolitre krvi, ali ovog puta nije prekrivala glavu jaknom; iako to nije direktno priznala i za nju je ovo bio guilty pleasure: ‘’Nije moj tip, ali je u stvari dobar film’’. Ja nisam imao tih problema – ovo baš jeste moj tip. ‘’Mačeta’’ je pravi film za kraj leta, poslednji palp sezone. Najbolji akcioni film godine, jedna od boljih komedija. Viva Mehiko!!!
M: ***1/2
Ja: ****1/2