Mehaničar

Artur Bišop je mehaničar, elitni plaćeni ubica koji ne samo da ne pravi greške, već uspeva da ispravi i sve tuđe. On je klasična mašina za ubijanje – savršeno organizovan i proračunat, naravno nemilosrdan i pouzdan.

The Mechanic (2011)
Režija: Sajmon Vest
Uloge: Džejson Stejtam, Ben Foster, Donald Saterlend
Distributer: Megakom

Po svemu što se moglo saznati o Mehaničaru, izgledalo je kao da je baš to film koji sam ovih dana čekao ili priželjkivao da dođe u bioskope. Nepretenciozni B film sa jednim od najupečatljivijih akcionih junaka poslednjih godina, rimejk istoimenog dela iz 1972. sa Čarlsom Bronsonom, pa još i film koji je Festov selektor i pored aktuelnosti odbio da vidi na repertoaru ovog festivala - sve mi je to govorilo da ne bi trebalo mnogo da oklevam. Tako sam i uradio. Termin prve dnevne projekcije je bio moj. Išao sam potpuno sam jer, realno, koga sam to mogao da nagovorim da krene sa mnom u bioskop na novi film sa Džejsonom Stejtamom?

''Džejson ko?'' - bilo je uobičajeno pitanje koje mi je postavljano u situacijama kada sam pokušavao da ponađem partnera. Prvo sam pokušavao sa ''onaj iz Dve čađave dvocevke'' i sličnim referencama, ali sam ubrzo odustao. Pa posle neka mi neko kaže kako ovde akcioni filmovi imaju najbolju prođu. Uostalom, videćemo koliko će u našim bioskopima opstati ''Mehaničar''.

A što se Džejsona Stejtema tiče, radi se o Englezu koji je mesto u Panteonu akcionih heroja dobio ne samo time što je bio uvršten u plejadu sličnih koji su prodefilovali kroz Staloneove ''Plaćenike'', već, kako se to obično kaže, napornim radom i – sopstvenim izgledom. Tako je, dakle, ne samo ''Dvocevke'', ''Snatch'', ''Italian Job'' i ''Transporteri'', već i to lice koje se ne zaboravlja tako lako, gipki pokreti i reputacija tabadžije koji sam obavlja sve prljave poslove. Takvog sam tipa, dakle, krenuo da vidim. Solo.

Artur Bišop je mehaničar, elitni plaćeni ubica koji ne samo da ne pravi greške, već uspeva da ispravi i sve tuđe. On je klasična mašina za ubijanje – savršeno organizovan i proračunat, naravno nemilosrdan i pouzdan. Poznat po tome što žrtve eliminiše na način na koji to požele naručioci – brzo, čisto i efikasno. Ako treba da liči na nesrećan slučaj ili ako treba da se neko drugi osumnjiči ili zaplaši, svejedno, Artur je najveći.

Uostalom, kada Bišop dobije zadatak da ubije Harija, svog šefa i prijatelja, njegovo dvoumljenje je kratkotrajno i više je posledica iznenađenja nego dilema. Ali po obavljenom zadatku, naš junak ne može da miruje. Situaciji ne pomaže ni Stiv, Harijev sin koji pošto poto želi da postane Bišopov učenik i naslednik. Metodični učitelj i impulsivni učenik uvek predstavljaju sjajno filmsko partnerstvo, pa tako i ovde funkcioniše ovaj neobični dvojac. Jedini je problem to što Bišop sada traga za naručiocem Harijevog ubistva, dok je Stiv sve bliži istini o tome ko je ubio njegovog oca.

''Mehaničar'' je akcioni film koji najviše liči na one stare, atmosferične krimiće iz 70-ih godina, kakav je bio i sam original, siguran sam. (Verovatno sam ga nekada i gledao, ali na mom mentalnom hard disku svi ti filmovi Čarlsa Bronsona, osim genijalnog ''Telefona'' Dona Zigela, ostali su nekako spojeni u jedan ogromni mutant folder zvani Deathwish.)

U svakom slučaju, ničeg komplikovanog nema u ovom filmu. Akcija je sjajna, poprilično krvava i brutalna, dok je zaplet dovoljno zabavan i intrigantan da drži napetost. Nešto malo specijalnih efekata kod eksplozija, ali i na tom planu stvari su proste – kada pesnice nisu dovoljne, tu je hladno, pa zatim i vatreno oružje. Nema ni previše moralisanja, glavni junak od samog početka ubija svakog ko mu se nađe na putu, pa takva matrica pomaže i u prelomnim trenucima filma kada sažaljenje i lojalnost ostaju u drugom planu, sakriveni iza profesionalne obaveze. Nije lako pratiti i voleti takvog junaka.

Hladno, nema šta, ali iako nema mnogo originalnsoti u priči koja se odvija pred nama, niko ne može da kaže kako u ubijanju nema nekog perverznog, fantastičnog stila koji ovaj film održava u životu. Uvodna eliminacija opakog narko bosa u njegovom sopstvenom bazenu, ali i završni obračun koji donosi možda očekivan rasplet na neočekivan način, samo su deo Bišopovog/Stejtemovog repertoara dovoljnog valjda da održi ovaj film u bioskopima par nedelja duže nego što mu predviđa moja uvodna sumorna prognoza.

Da rezimiram – igra u našim bioskopima jedan dosta dobar akcioni film. Traje samo 80-ak minuta. Izgleda dosta retro, starinski minimalistički. Džejson Stejtem igra Čarlsa Bronsona.


Ja: ***1/2


The Mechanic (2011)
Režija: Sajmon Vest
Uloge: Džejson Stejtam, Ben Foster, Donald Saterlend
Distributer: Megakom

Po svemu što se moglo saznati o Mehaničaru, izgledalo je kao da je baš to film koji sam ovih dana čekao ili priželjkivao da dođe u bioskope. Nepretenciozni B film sa jednim od najupečatljivijih akcionih junaka poslednjih godina, rimejk istoimenog dela iz 1972. sa Čarlsom Bronsonom, pa još i film koji je Festov selektor i pored aktuelnosti odbio da vidi na repertoaru ovog festivala - sve mi je to govorilo da ne bi trebalo mnogo da oklevam. Tako sam i uradio. Termin prve dnevne projekcije je bio moj. Išao sam potpuno sam jer, realno, koga sam to mogao da nagovorim da krene sa mnom u bioskop na novi film sa Džejsonom Stejtamom?

''Džejson ko?'' - bilo je uobičajeno pitanje koje mi je postavljano u situacijama kada sam pokušavao da ponađem partnera. Prvo sam pokušavao sa ''onaj iz Dve čađave dvocevke'' i sličnim referencama, ali sam ubrzo odustao. Pa posle neka mi neko kaže kako ovde akcioni filmovi imaju najbolju prođu. Uostalom, videćemo koliko će u našim bioskopima opstati ''Mehaničar''.

A što se Džejsona Stejtema tiče, radi se o Englezu koji je mesto u Panteonu akcionih heroja dobio ne samo time što je bio uvršten u plejadu sličnih koji su prodefilovali kroz Staloneove ''Plaćenike'', već, kako se to obično kaže, napornim radom i – sopstvenim izgledom. Tako je, dakle, ne samo ''Dvocevke'', ''Snatch'', ''Italian Job'' i ''Transporteri'', već i to lice koje se ne zaboravlja tako lako, gipki pokreti i reputacija tabadžije koji sam obavlja sve prljave poslove. Takvog sam tipa, dakle, krenuo da vidim. Solo.

Artur Bišop je mehaničar, elitni plaćeni ubica koji ne samo da ne pravi greške, već uspeva da ispravi i sve tuđe. On je klasična mašina za ubijanje – savršeno organizovan i proračunat, naravno nemilosrdan i pouzdan. Poznat po tome što žrtve eliminiše na način na koji to požele naručioci – brzo, čisto i efikasno. Ako treba da liči na nesrećan slučaj ili ako treba da se neko drugi osumnjiči ili zaplaši, svejedno, Artur je najveći.

Uostalom, kada Bišop dobije zadatak da ubije Harija, svog šefa i prijatelja, njegovo dvoumljenje je kratkotrajno i više je posledica iznenađenja nego dilema. Ali po obavljenom zadatku, naš junak ne može da miruje. Situaciji ne pomaže ni Stiv, Harijev sin koji pošto poto želi da postane Bišopov učenik i naslednik. Metodični učitelj i impulsivni učenik uvek predstavljaju sjajno filmsko partnerstvo, pa tako i ovde funkcioniše ovaj neobični dvojac. Jedini je problem to što Bišop sada traga za naručiocem Harijevog ubistva, dok je Stiv sve bliži istini o tome ko je ubio njegovog oca.

''Mehaničar'' je akcioni film koji najviše liči na one stare, atmosferične krimiće iz 70-ih godina, kakav je bio i sam original, siguran sam. (Verovatno sam ga nekada i gledao, ali na mom mentalnom hard disku svi ti filmovi Čarlsa Bronsona, osim genijalnog ''Telefona'' Dona Zigela, ostali su nekako spojeni u jedan ogromni mutant folder zvani Deathwish.)

U svakom slučaju, ničeg komplikovanog nema u ovom filmu. Akcija je sjajna, poprilično krvava i brutalna, dok je zaplet dovoljno zabavan i intrigantan da drži napetost. Nešto malo specijalnih efekata kod eksplozija, ali i na tom planu stvari su proste – kada pesnice nisu dovoljne, tu je hladno, pa zatim i vatreno oružje. Nema ni previše moralisanja, glavni junak od samog početka ubija svakog ko mu se nađe na putu, pa takva matrica pomaže i u prelomnim trenucima filma kada sažaljenje i lojalnost ostaju u drugom planu, sakriveni iza profesionalne obaveze. Nije lako pratiti i voleti takvog junaka.

Hladno, nema šta, ali iako nema mnogo originalnsoti u priči koja se odvija pred nama, niko ne može da kaže kako u ubijanju nema nekog perverznog, fantastičnog stila koji ovaj film održava u životu. Uvodna eliminacija opakog narko bosa u njegovom sopstvenom bazenu, ali i završni obračun koji donosi možda očekivan rasplet na neočekivan način, samo su deo Bišopovog/Stejtemovog repertoara dovoljnog valjda da održi ovaj film u bioskopima par nedelja duže nego što mu predviđa moja uvodna sumorna prognoza.

Da rezimiram – igra u našim bioskopima jedan dosta dobar akcioni film. Traje samo 80-ak minuta. Izgleda dosta retro, starinski minimalistički. Džejson Stejtem igra Čarlsa Bronsona.


Ja: ***1/2


The Mechanic (2011)
Režija: Sajmon Vest
Uloge: Džejson Stejtam, Ben Foster, Donald Saterlend
Distributer: Megakom

Po svemu što se moglo saznati o Mehaničaru, izgledalo je kao da je baš to film koji sam ovih dana čekao ili priželjkivao da dođe u bioskope. Nepretenciozni B film sa jednim od najupečatljivijih akcionih junaka poslednjih godina, rimejk istoimenog dela iz 1972. sa Čarlsom Bronsonom, pa još i film koji je Festov selektor i pored aktuelnosti odbio da vidi na repertoaru ovog festivala - sve mi je to govorilo da ne bi trebalo mnogo da oklevam. Tako sam i uradio. Termin prve dnevne projekcije je bio moj. Išao sam potpuno sam jer, realno, koga sam to mogao da nagovorim da krene sa mnom u bioskop na novi film sa Džejsonom Stejtamom?

''Džejson ko?'' - bilo je uobičajeno pitanje koje mi je postavljano u situacijama kada sam pokušavao da ponađem partnera. Prvo sam pokušavao sa ''onaj iz Dve čađave dvocevke'' i sličnim referencama, ali sam ubrzo odustao. Pa posle neka mi neko kaže kako ovde akcioni filmovi imaju najbolju prođu. Uostalom, videćemo koliko će u našim bioskopima opstati ''Mehaničar''.

A što se Džejsona Stejtema tiče, radi se o Englezu koji je mesto u Panteonu akcionih heroja dobio ne samo time što je bio uvršten u plejadu sličnih koji su prodefilovali kroz Staloneove ''Plaćenike'', već, kako se to obično kaže, napornim radom i – sopstvenim izgledom. Tako je, dakle, ne samo ''Dvocevke'', ''Snatch'', ''Italian Job'' i ''Transporteri'', već i to lice koje se ne zaboravlja tako lako, gipki pokreti i reputacija tabadžije koji sam obavlja sve prljave poslove. Takvog sam tipa, dakle, krenuo da vidim. Solo.

Artur Bišop je mehaničar, elitni plaćeni ubica koji ne samo da ne pravi greške, već uspeva da ispravi i sve tuđe. On je klasična mašina za ubijanje – savršeno organizovan i proračunat, naravno nemilosrdan i pouzdan. Poznat po tome što žrtve eliminiše na način na koji to požele naručioci – brzo, čisto i efikasno. Ako treba da liči na nesrećan slučaj ili ako treba da se neko drugi osumnjiči ili zaplaši, svejedno, Artur je najveći.

Uostalom, kada Bišop dobije zadatak da ubije Harija, svog šefa i prijatelja, njegovo dvoumljenje je kratkotrajno i više je posledica iznenađenja nego dilema. Ali po obavljenom zadatku, naš junak ne može da miruje. Situaciji ne pomaže ni Stiv, Harijev sin koji pošto poto želi da postane Bišopov učenik i naslednik. Metodični učitelj i impulsivni učenik uvek predstavljaju sjajno filmsko partnerstvo, pa tako i ovde funkcioniše ovaj neobični dvojac. Jedini je problem to što Bišop sada traga za naručiocem Harijevog ubistva, dok je Stiv sve bliži istini o tome ko je ubio njegovog oca.

''Mehaničar'' je akcioni film koji najviše liči na one stare, atmosferične krimiće iz 70-ih godina, kakav je bio i sam original, siguran sam. (Verovatno sam ga nekada i gledao, ali na mom mentalnom hard disku svi ti filmovi Čarlsa Bronsona, osim genijalnog ''Telefona'' Dona Zigela, ostali su nekako spojeni u jedan ogromni mutant folder zvani Deathwish.)

U svakom slučaju, ničeg komplikovanog nema u ovom filmu. Akcija je sjajna, poprilično krvava i brutalna, dok je zaplet dovoljno zabavan i intrigantan da drži napetost. Nešto malo specijalnih efekata kod eksplozija, ali i na tom planu stvari su proste – kada pesnice nisu dovoljne, tu je hladno, pa zatim i vatreno oružje. Nema ni previše moralisanja, glavni junak od samog početka ubija svakog ko mu se nađe na putu, pa takva matrica pomaže i u prelomnim trenucima filma kada sažaljenje i lojalnost ostaju u drugom planu, sakriveni iza profesionalne obaveze. Nije lako pratiti i voleti takvog junaka.

Hladno, nema šta, ali iako nema mnogo originalnsoti u priči koja se odvija pred nama, niko ne može da kaže kako u ubijanju nema nekog perverznog, fantastičnog stila koji ovaj film održava u životu. Uvodna eliminacija opakog narko bosa u njegovom sopstvenom bazenu, ali i završni obračun koji donosi možda očekivan rasplet na neočekivan način, samo su deo Bišopovog/Stejtemovog repertoara dovoljnog valjda da održi ovaj film u bioskopima par nedelja duže nego što mu predviđa moja uvodna sumorna prognoza.

Da rezimiram – igra u našim bioskopima jedan dosta dobar akcioni film. Traje samo 80-ak minuta. Izgleda dosta retro, starinski minimalistički. Džejson Stejtem igra Čarlsa Bronsona.


Ja: ***1/2