Neće biti lako objasniti otkud ja na ovakvom filmu, ali eto! Dešava se. Uostalom, nisam baš siguran da je moja krivica, pre bi se trebalo obratiti ovima što formiraju bioskopski repertoar...
Režija: Džejk Kazdan
Uloge: Kameron Dijaz, Džejson Segel, Džastin Timberlejk
Distributer: Tak
Neće biti lako objasniti otkud ja na ovakvom filmu, ali eto! Dešava se. Uostalom, nisam baš siguran da je moja krivica, pre bi se trebalo obratiti ovima što formiraju bioskopski repertoar. Cinici bi rekli – kakva vlast, takvi i filmski distributeri, prvima strani ambasadori pišu agendu, drugima iz inostranstva stiže nalog šta i kad da se pušta u bioskopima. Prokleta globalizacija! I zato, nije me M. pred kraj projekcije za džabe pitala kome je ovakav film namenjen, kojoj ciljnoj grupi se obraća. Na odgovor je morala malo da sačeka, iako me je nešto vuklo da joj odgovorim jednostavno – Amerikancima. No kada smo se vratili i kada sam se priključio na internet, Modžo mi je rekao tri fantastične reči: dvestadvadeset miliona dolara. 100 u Americi, 120 u ostatku sveta. Tako da sam morao da se ispravim. Dakle ne Amerikancima, nego idiotima! Ozbiljnim idiotima.
Kod nas ih, igrom slučaja, nije bilo toliko u dvorani. Nedelja popodne, nas osmoro u sali, a još stotine u samom tržnom centru. Ali ne bih nas baš amnestirao od već pomenute kategorizacije, pre će biti da su neki drugi faktori uticali na odsustvo posetilaca. Skupe karte, strah od masovnih gej okupljanja u mraku, nepismenost...Sami zaokružite šta vam je najbliže.
A ja? Ja sam samo kolateralna žrtva, M. još veća. Znam, jer ja sam bio taj koji se u nedelju pre podne setio da do uveče mora da proizvede oko dve šlajfne kolumne. Uostalom, proverite i sami kakav sam izbor imao pred sobom – ako isključimo filmove o kojima ste već čitali na ovom mestu, preostale su same komedije. Obične i romantične. Izabrali smo običnu, sa Kameron Dijaz i Džastinom Timberlejkom. Odlučila je minutaža. Devedesetdva, sve sa odjavnom špicom.
Znam, sad će dežurni kritičari da graknu kako to nije profesionalno i novinarski i da ozbiljni kritičari svoj posao moraju tako i da shvataju. E pa, evo, sad i glasno i jasno – nisam ozbiljan, nisam kritičar. Uostalom, ako mi ne verujete, idite na ''Lošu učiteljicu''. Očekuje vas sjajan provod, garantovano. A uzgred, počelo je i da se priča po gradu kako sam omekšao, kako samo delim dobre ocene. E pa neće moći tako!
Kameron Dijaz je, pogađate, nastavnica u jednoj pristojnoj školi u kojoj đaci i dalje svojim učiteljima donose jabuku na dar. Ali naša Kameron je sve samo ne seoska učiteljica – ona puši, pije, duva, vozi brzo i rizično, oblači se provokativno. Školu ne voli, svoj predmet još manje, tinejdžere ponajmanje. Bogati muž joj je jedina opsesija.
Iznenada, u školu stiže i Džastin Timberlejk (koji je, uzgred, ništa simpatičniji u filmskom nego muzičkom biznisu), bogat naravno i kao takav trenutačna meta pohotne Kameron. Ali, u školi kao da postoji još kandidatkinja spremnih da zavedu novog nastavnika. A tu se negde krije i nastavnik fizičkog.
Ali zato ima puno dosade, osećaja neprijatnosti zbog događaja na platnu i sličnih senzacija koje se nikada ne dovode u vezu sa dobrim filmovima. Mučnina, sramota, depresija. Iako mejnstrim komedija, ovde je samo nekoliko kadrova dovoljno da se osećate vulgarnije i prljavije nego nakon hiljadu prdeža i ispovraćanih galona u nekom filmu Džada Apatoua.
Čak je i dlakavo dupe Zaka Galifianakisa lepši prizor nego sav šarm Džastina Timberlejka, ali da na kraju ne bude ipak kec k'o vrata, zaslužan je onaj epizodista, već pomenuti nastavnik fizičkog, Džejson Segel, onaj smotani, krupni tip baš iz filmova Džada Apatoua, onaj tupson iz ''Freaks and Geeks''. Takav jedan, dakle, na kraju mazne Kameron Dijaz, na radost svakog poštenog šmokljana i jadnika na ovoj planeti. Možda je to nedovoljno da smislim makar jednu lepu reč za ovu civilizacijsku propast od filma, ali barem je to za mene i M. bila mala satisfakcija i naknada za još 100-tinak izgubljenih minuta u inače kratkom životu.
Ja: **
M: **