Tri drugara, Met, Endrju i Stiv, pronalaze ogromnu rupu u šumi i bez straha ulaze u nju. Endrju ima i kameru kojom inače snima sve delove svog prilično tužnog i teškog života...
Režija: Džoš Trenk
Uloge: Aleks Rasel, Majkl B. Džordan, Majkl Keli
Distributer: Megakom
Malo je falilo pa da se ovonedeljna filmska kolumna ozbiljno pozabavi televizijom – virus koji me je saterao u ćošak nije nimalo mario za moj dedlajn. I verujte mi, svašta sam mogao da vam saopštim, recimo, po pitanju novog tima Crvene zvezde, svetskog prvenstva drvoseča na Jurosportu (Go Novi Zeland, Go!), naše nove evrovizijske pesme i uopšte celog RTS-ovog angažmana oko plasmana ovog abortiranog načina da se pesma uopšte izabere, svašta sam hteo da prozborim i o filmskom programu HRT-a (Go Đelo Hadžiselimović, Go!), ili o bizarnom gostovanju Vuka kod onog jezivog tipa sa Prve TV.
Posebno me je inspirisao i bračni par koji vodi Pink, takođe i fantastičan programing B92 nakon 2 sata ujutru, ali na kraju ništa od svega toga. Bolest se konačno smilovala, pa sam sam kraj vikenda proveo na fantastičan način – sa J. u bioskopu na projekciji filma ''Hronike''. Već sam bio u panici da će oni smorovi sa FEST-a da proteraju film iz dvorana dok ja ne ozdravim, ali eto, na kraju ipak srećan kraj za nas dvoje. A i vama bi, ne šalim se, bilo mnogo bolje da se pozabavite ''Hronikama'' nego svim izvikanim imenima koja paradiraju domaćim salama. Čast izuzecima, naravno.
''Hronike'', dakle. Tinejdžerski SF, eto toliko sam znao o filmu na koji smo se zaputili. Rekli su mi da se pripremim na ''Kloverfild'' estetiku, to jest na pojačano trešenje kamere i slične senzacije jer film snimaju akteri događaja, pa sve, je li, mora da izgleda autentično. Nisam dakle bog zna šta očekivao, baš kao ni J. koja takođe nije znala gde je vodim, osim da idemo na film koji niko nije gledao od njenih prijatelja i u kojem ne igra niko poznat. Klimnuo sam glavom ne bih li joj dao do znanja kako je potpuno razumem i dodao da je reditelj još nepoznatiji, ali sam joj i obećao da će upravo te činjenice biti i najveći kvalitet ''Hronika''. Koliko sam samo bio u pravu!
Tri drugara, Met, Endrju i Stiv, pronalaze ogromnu rupu u šumi i bez straha ulaze u nju. Endrju ima i kameru kojom inače snima sve delove svog prilično tužnog i teškog života – bolesna majka, otac alkoholičar, komšije degenerici, školski drugari siledžije i slično. U rupi pronalaze nešto čudno i teško opisivo, ali nešto što im u svakom slučaju iznenadno daje super moći, poput junaka iz superherojskih ili mutantskih stripova. Dečaci u početku mogu samo da pomeraju stvari snagom svojih misli i da pojačanom snagom bacaju bejzbol loptu, ali vremenom i treningom polako počinju da savlađuju i one veštine koje ima samo Supermen – nakon levitacije stiže letenje, pa zatim i ogromna snaga. I usput, momci su divni, obzirni, pametni da se ne razmeću i dovoljno pošteni da ne zloupotrebljavaju svoje moći. Ali idila ne traje dugo. Iz nekada snažnog lanca, karika zvana Endrju počinje da popušta i lagano sve počinje da se kreće u smeru apsolutne i totalne propasti.
Na kraju, prevladava drama o neprilagođenom i introvertnom tinejdžeru. Njegov 'Magneto' lik jedan je od kompleksnijih i potresnijih koje smo imali prilike da vidimo i drugi deo filma su reditelj-debitant Trenk i scenarista Maks Lendis (Džonov sin) upravo gradili na njemu. Rezultat je jedan od najmračnijih superherojskih filmova, sve ono što je visokobudžetni ''Henkok'' hteo da bude, ali mu se baš i nije posrećilo.
Ali sav taj mrak ne znači da je ovaj film teško i gledati. Štaviše. Uostalom, pitajte J. Ne samo da je odmah izrekla svih 5 zvezdica i da je momentalno krenula SMS-om da radi PR za film koji, čini se ipak, odumire na repertoaru, već je u podugom monologu u autu pri povratku kući, i sama sačinila listu moći koje bi 'rado' imala i natenane razradila kako bi ih koristila (telekineza i mind cointrol, samo da znate. Za školsku upotrebu).
Trebalo bi sada da završim rečima 'dečija posla', jel da? Ja nisam mogao da se zaustavim samo na dve moći. A pri smišljanju toga kako da ih upotrebim...pa, samo ću da kažem da ni ja nisam dobro čuo ujka Bena kada je pričao o velikoj odgovornosti.
Ja: ****1/2
J: *****