Betmen - Uspon mračnog viteza

...kada se sve sabere i oduzme, nisam primetio da je iko bio nezadovoljan viđenim...

The Dark Knight Rises (2012)
Režija: Kristofer Nolan
Uloge: Kristijan Bejl, En Hatevej, Gari Oldman
Distributer: Tak


Veliki broj ljudi se prijavio za kolektivno gledanje novog Betmena, toliko veliki da smo možda mogli da tražimo i popust na grupnu posetu bioskopu. Toliko veliki da na kraju nisam ni ocene mogao da prikupim, ali nema veze, neće biti problema da nekako prenesem kakav je bio opšti utisak društvanjca u kojem je bilo i žena i muškaraca, i domaćih i stranaca, umetnika, novinara, društvenjaka, prirodnjaka, pa čak i nekih koje je teško svrstati u bilo koju kategoriju. Ali u svakom slučaju prava mala fokus grupa spremna da bez ikakvog kompromisa donese konačan sud o filmskom događaju sezone.

I na kraju, kada se sve sabere i oduzme, nisam primetio da je iko bio nezadovoljan viđenim. A niko, bogami, nije bio ni bezrezervno oduševljen ili ne znam ni ja koliko fasciniran viđenim.

Naravno, ovakav bezličan opis u svakoj drugoj situaciji bi mogao da se prevede i sa narodnom mudrošću koja nam govori da ovaj Betmen 'nit' smrdi, nit' miriše', ali pre nego što procesuirate ovu misao, ne zaboravite da se ovde radi o delu koje se nastavlja na ''Mračnog viteza'', film koji je obeležio ceo ovaj vek i koji je promenio način na koji se mejnstrim Holivud i najšira moguća publika odnose prema stripovima i superherojima. Film koji je učinio da Betmen prestane da bude stripovski junak i da se svrsta u onu kategoriju u kojoj se pre poredi sa Hamletom ili nekim sličnim tragičnim junakom klasične književnosti, nego sa Spajdermenom, Supermenom ili bilo kojim drugim nacrtanim kolegom.

U startu je, dakle, ''Uspon mračnog viteza'' imao ozbiljan hendikep koji je morao da nadoknadi. Neminovna poređenja sa filmom koji je maltene već proglašen za remek-delo, obaveza da se epska trilogija kompletira i zaokruži i pokušaj da se nekako odgovori na atomsku eksploziju koju su napravili Marvelovi ''Osvetnici''. A tu je bilo i to prokletstvo koje i dalje prati ovu sagu o Betmenu i koje je nakon smrti Hita Ledžera, sada donelo i Auroru. Zbog svega toga, čini se, najpravednije je odmah se i kategorično odrediti prema poslednjem Betmenu Kristofera Nolana. On je, naime, poprilično fenomenalan, bez obzira na sve što ćete možda pročitati o njemu, čak i u nastavku ovog teksta.

Osam godina je prošlo od trenutka kada je Betmen nestao u noći i od heroja se pretvorio u begunca. Njegova žrtva se u početku pokazala delotvornom jer se kriminalna aktivnost u Gotamu pod dejstvom Dentovog zakona gotovo ugasila, ali pojava neodoljive i misteriozne lepotice-kradljivice sa skrivenom agendom promeniće urbanu idilu grada poznatog po psihotičnim ubicama, mračnim uličicama i pravednom vitezu koji vreba iz tame. A tu je i Bejn, zlikovac koji nema natprirodne moći i bizarne izume koji su u stanju da otruju ili sprže celu planetu. No upravo je ovaj terorista sa maskom taj koji će umornog Betmena vratiti na ulice Gotama iz egzila u koji je sam otišao. Međutim, da li je ranjeni Betmen dovoljan da spreči teror koji širi Bejn? Da li je uopšte Bejn taj koji povlači sve konce ove katastrofične situacije?

Nikad više razočaravajućih detalja u Betmenu – neki od njih su čak potpuno neshvatljivi. Nakon toliko godina građenja nezaboravnog partnerstva, ovog puta dobijamo jednog novog Alfreda – ostarelog, kolebljivog, pomirljivog i plačljivog. Negledljivog i iritantnog. Pa kad tome dodamo i Gordona u bolnici i Betmena u depresiji, onda je jasno da mračni tonovi dominiraju i završnim delom Nolanove trilogije. U stvari, ko zna u kakav bi nas depresivni svet odvukao ovakav poredak stvari da u filmu nema Seline Kajl i njenog osmeha koji vedri mračno nebo nad Gotamom. Uostalom, nema kadra sa Ketvumen koji u meni nije budio želju da se Holivud pod hitno posveti ovoj neobičnoj heroini i ponudi joj novi filmski pokušaj. Ovog puta sa fenomenalnom En Hatavej, naravno. Još kad bi se neko setio Brubejkerovog bavljenja ovim likom…

Bejn, glavni negativac u ovom filmu pobuđivao je naročitu pažnju. Iako marginalan lik u dosadašnjoj stripovskoj istoriji (mada, jedan od retkih koji je uspeo da ozbiljno povredi Betmena i čak, polomi mu kičmu), Bejn je impresivan u svojoj snazi i izgledu. Iako po reputaciji ni blizu onoj plejadi Betmenovih arhetipskih neprijatelja, on iz minuta u minut postaje sve opasniji i opasniji protivnik, naročito za slabo motivisanog i umornog Betmena, ali braća Nolan kao da nisu izdržala u građenju ovog lika koji, na žalost, ima i preveliku ulogu, naročito na planu verbalne komunikacije. Drugim rečima, mnogo brblja ovaj Bejn, potpuno neprimereno jednom takvom grubijanu i sirovini. Još kada se ispostavi da stvari i nisu tako očigledne kao što se to činilo na početku, Bejnov lik se skoro pa raspadne na kraju balade.

Smetaju i loše izvedene borbe, naročito one vođene izbliza – okej, Betmen nije fit, ali svejedno – smeta i nesklad koji kao da je trejdmark celog filma, smeta i ljubavna epizoda Brusa Vejna sa Mirandom (pored žive Seline Kajl!?), ali besmisleno je sada secirati scenu po scenu i postupak po postupak. Uostalom, radi se o filmu čijih skoro tri sata trajanja prolete bez ijednog gledanja na sat. Možda su neke tuče kilave, ali zato je ceo akcioni momenat u stvari nezaboravan. Konačno, ovaj hipnotički uzbudljiv film se nikako ne završava u bioskopu – o njemu se priča na svakom koraku i razmišlja danima nakon završetka. ''Uspon mračnog viteza'' možda i nije holivudski arthaus spektakl kao što je to po mnogima bio drugi deo Nolanove trilogije, ali nije ni daleko od fantastičnog okončanja jedne velike, kapitalne filmske trilogije.

Na kraju, ''Osvetnici'' ostaju filmski vrhunac ove letnje sezone, ali Marvel će morati dobro da se potrudi pa da stvori serijal koji u poređenju sa Betmenom ne izgleda kao film za kućni TV bioskop nedeljom prepodne. Materijala barem ima na pretek. U međuvremenu, ovaj Betmen zaslužuje još jedno gledanje, pod hitno.



Ja: ****

The Dark Knight Rises (2012)
Režija: Kristofer Nolan
Uloge: Kristijan Bejl, En Hatevej, Gari Oldman
Distributer: Tak


Veliki broj ljudi se prijavio za kolektivno gledanje novog Betmena, toliko veliki da smo možda mogli da tražimo i popust na grupnu posetu bioskopu. Toliko veliki da na kraju nisam ni ocene mogao da prikupim, ali nema veze, neće biti problema da nekako prenesem kakav je bio opšti utisak društvanjca u kojem je bilo i žena i muškaraca, i domaćih i stranaca, umetnika, novinara, društvenjaka, prirodnjaka, pa čak i nekih koje je teško svrstati u bilo koju kategoriju. Ali u svakom slučaju prava mala fokus grupa spremna da bez ikakvog kompromisa donese konačan sud o filmskom događaju sezone.

I na kraju, kada se sve sabere i oduzme, nisam primetio da je iko bio nezadovoljan viđenim. A niko, bogami, nije bio ni bezrezervno oduševljen ili ne znam ni ja koliko fasciniran viđenim.

Naravno, ovakav bezličan opis u svakoj drugoj situaciji bi mogao da se prevede i sa narodnom mudrošću koja nam govori da ovaj Betmen 'nit' smrdi, nit' miriše', ali pre nego što procesuirate ovu misao, ne zaboravite da se ovde radi o delu koje se nastavlja na ''Mračnog viteza'', film koji je obeležio ceo ovaj vek i koji je promenio način na koji se mejnstrim Holivud i najšira moguća publika odnose prema stripovima i superherojima. Film koji je učinio da Betmen prestane da bude stripovski junak i da se svrsta u onu kategoriju u kojoj se pre poredi sa Hamletom ili nekim sličnim tragičnim junakom klasične književnosti, nego sa Spajdermenom, Supermenom ili bilo kojim drugim nacrtanim kolegom.

U startu je, dakle, ''Uspon mračnog viteza'' imao ozbiljan hendikep koji je morao da nadoknadi. Neminovna poređenja sa filmom koji je maltene već proglašen za remek-delo, obaveza da se epska trilogija kompletira i zaokruži i pokušaj da se nekako odgovori na atomsku eksploziju koju su napravili Marvelovi ''Osvetnici''. A tu je bilo i to prokletstvo koje i dalje prati ovu sagu o Betmenu i koje je nakon smrti Hita Ledžera, sada donelo i Auroru. Zbog svega toga, čini se, najpravednije je odmah se i kategorično odrediti prema poslednjem Betmenu Kristofera Nolana. On je, naime, poprilično fenomenalan, bez obzira na sve što ćete možda pročitati o njemu, čak i u nastavku ovog teksta.

Osam godina je prošlo od trenutka kada je Betmen nestao u noći i od heroja se pretvorio u begunca. Njegova žrtva se u početku pokazala delotvornom jer se kriminalna aktivnost u Gotamu pod dejstvom Dentovog zakona gotovo ugasila, ali pojava neodoljive i misteriozne lepotice-kradljivice sa skrivenom agendom promeniće urbanu idilu grada poznatog po psihotičnim ubicama, mračnim uličicama i pravednom vitezu koji vreba iz tame. A tu je i Bejn, zlikovac koji nema natprirodne moći i bizarne izume koji su u stanju da otruju ili sprže celu planetu. No upravo je ovaj terorista sa maskom taj koji će umornog Betmena vratiti na ulice Gotama iz egzila u koji je sam otišao. Međutim, da li je ranjeni Betmen dovoljan da spreči teror koji širi Bejn? Da li je uopšte Bejn taj koji povlači sve konce ove katastrofične situacije?

Nikad više razočaravajućih detalja u Betmenu – neki od njih su čak potpuno neshvatljivi. Nakon toliko godina građenja nezaboravnog partnerstva, ovog puta dobijamo jednog novog Alfreda – ostarelog, kolebljivog, pomirljivog i plačljivog. Negledljivog i iritantnog. Pa kad tome dodamo i Gordona u bolnici i Betmena u depresiji, onda je jasno da mračni tonovi dominiraju i završnim delom Nolanove trilogije. U stvari, ko zna u kakav bi nas depresivni svet odvukao ovakav poredak stvari da u filmu nema Seline Kajl i njenog osmeha koji vedri mračno nebo nad Gotamom. Uostalom, nema kadra sa Ketvumen koji u meni nije budio želju da se Holivud pod hitno posveti ovoj neobičnoj heroini i ponudi joj novi filmski pokušaj. Ovog puta sa fenomenalnom En Hatavej, naravno. Još kad bi se neko setio Brubejkerovog bavljenja ovim likom…

Bejn, glavni negativac u ovom filmu pobuđivao je naročitu pažnju. Iako marginalan lik u dosadašnjoj stripovskoj istoriji (mada, jedan od retkih koji je uspeo da ozbiljno povredi Betmena i čak, polomi mu kičmu), Bejn je impresivan u svojoj snazi i izgledu. Iako po reputaciji ni blizu onoj plejadi Betmenovih arhetipskih neprijatelja, on iz minuta u minut postaje sve opasniji i opasniji protivnik, naročito za slabo motivisanog i umornog Betmena, ali braća Nolan kao da nisu izdržala u građenju ovog lika koji, na žalost, ima i preveliku ulogu, naročito na planu verbalne komunikacije. Drugim rečima, mnogo brblja ovaj Bejn, potpuno neprimereno jednom takvom grubijanu i sirovini. Još kada se ispostavi da stvari i nisu tako očigledne kao što se to činilo na početku, Bejnov lik se skoro pa raspadne na kraju balade.

Smetaju i loše izvedene borbe, naročito one vođene izbliza – okej, Betmen nije fit, ali svejedno – smeta i nesklad koji kao da je trejdmark celog filma, smeta i ljubavna epizoda Brusa Vejna sa Mirandom (pored žive Seline Kajl!?), ali besmisleno je sada secirati scenu po scenu i postupak po postupak. Uostalom, radi se o filmu čijih skoro tri sata trajanja prolete bez ijednog gledanja na sat. Možda su neke tuče kilave, ali zato je ceo akcioni momenat u stvari nezaboravan. Konačno, ovaj hipnotički uzbudljiv film se nikako ne završava u bioskopu – o njemu se priča na svakom koraku i razmišlja danima nakon završetka. ''Uspon mračnog viteza'' možda i nije holivudski arthaus spektakl kao što je to po mnogima bio drugi deo Nolanove trilogije, ali nije ni daleko od fantastičnog okončanja jedne velike, kapitalne filmske trilogije.

Na kraju, ''Osvetnici'' ostaju filmski vrhunac ove letnje sezone, ali Marvel će morati dobro da se potrudi pa da stvori serijal koji u poređenju sa Betmenom ne izgleda kao film za kućni TV bioskop nedeljom prepodne. Materijala barem ima na pretek. U međuvremenu, ovaj Betmen zaslužuje još jedno gledanje, pod hitno.



Ja: ****

The Dark Knight Rises (2012)
Režija: Kristofer Nolan
Uloge: Kristijan Bejl, En Hatevej, Gari Oldman
Distributer: Tak


Veliki broj ljudi se prijavio za kolektivno gledanje novog Betmena, toliko veliki da smo možda mogli da tražimo i popust na grupnu posetu bioskopu. Toliko veliki da na kraju nisam ni ocene mogao da prikupim, ali nema veze, neće biti problema da nekako prenesem kakav je bio opšti utisak društvanjca u kojem je bilo i žena i muškaraca, i domaćih i stranaca, umetnika, novinara, društvenjaka, prirodnjaka, pa čak i nekih koje je teško svrstati u bilo koju kategoriju. Ali u svakom slučaju prava mala fokus grupa spremna da bez ikakvog kompromisa donese konačan sud o filmskom događaju sezone.

I na kraju, kada se sve sabere i oduzme, nisam primetio da je iko bio nezadovoljan viđenim. A niko, bogami, nije bio ni bezrezervno oduševljen ili ne znam ni ja koliko fasciniran viđenim.

Naravno, ovakav bezličan opis u svakoj drugoj situaciji bi mogao da se prevede i sa narodnom mudrošću koja nam govori da ovaj Betmen 'nit' smrdi, nit' miriše', ali pre nego što procesuirate ovu misao, ne zaboravite da se ovde radi o delu koje se nastavlja na ''Mračnog viteza'', film koji je obeležio ceo ovaj vek i koji je promenio način na koji se mejnstrim Holivud i najšira moguća publika odnose prema stripovima i superherojima. Film koji je učinio da Betmen prestane da bude stripovski junak i da se svrsta u onu kategoriju u kojoj se pre poredi sa Hamletom ili nekim sličnim tragičnim junakom klasične književnosti, nego sa Spajdermenom, Supermenom ili bilo kojim drugim nacrtanim kolegom.

U startu je, dakle, ''Uspon mračnog viteza'' imao ozbiljan hendikep koji je morao da nadoknadi. Neminovna poređenja sa filmom koji je maltene već proglašen za remek-delo, obaveza da se epska trilogija kompletira i zaokruži i pokušaj da se nekako odgovori na atomsku eksploziju koju su napravili Marvelovi ''Osvetnici''. A tu je bilo i to prokletstvo koje i dalje prati ovu sagu o Betmenu i koje je nakon smrti Hita Ledžera, sada donelo i Auroru. Zbog svega toga, čini se, najpravednije je odmah se i kategorično odrediti prema poslednjem Betmenu Kristofera Nolana. On je, naime, poprilično fenomenalan, bez obzira na sve što ćete možda pročitati o njemu, čak i u nastavku ovog teksta.

Osam godina je prošlo od trenutka kada je Betmen nestao u noći i od heroja se pretvorio u begunca. Njegova žrtva se u početku pokazala delotvornom jer se kriminalna aktivnost u Gotamu pod dejstvom Dentovog zakona gotovo ugasila, ali pojava neodoljive i misteriozne lepotice-kradljivice sa skrivenom agendom promeniće urbanu idilu grada poznatog po psihotičnim ubicama, mračnim uličicama i pravednom vitezu koji vreba iz tame. A tu je i Bejn, zlikovac koji nema natprirodne moći i bizarne izume koji su u stanju da otruju ili sprže celu planetu. No upravo je ovaj terorista sa maskom taj koji će umornog Betmena vratiti na ulice Gotama iz egzila u koji je sam otišao. Međutim, da li je ranjeni Betmen dovoljan da spreči teror koji širi Bejn? Da li je uopšte Bejn taj koji povlači sve konce ove katastrofične situacije?

Nikad više razočaravajućih detalja u Betmenu – neki od njih su čak potpuno neshvatljivi. Nakon toliko godina građenja nezaboravnog partnerstva, ovog puta dobijamo jednog novog Alfreda – ostarelog, kolebljivog, pomirljivog i plačljivog. Negledljivog i iritantnog. Pa kad tome dodamo i Gordona u bolnici i Betmena u depresiji, onda je jasno da mračni tonovi dominiraju i završnim delom Nolanove trilogije. U stvari, ko zna u kakav bi nas depresivni svet odvukao ovakav poredak stvari da u filmu nema Seline Kajl i njenog osmeha koji vedri mračno nebo nad Gotamom. Uostalom, nema kadra sa Ketvumen koji u meni nije budio želju da se Holivud pod hitno posveti ovoj neobičnoj heroini i ponudi joj novi filmski pokušaj. Ovog puta sa fenomenalnom En Hatavej, naravno. Još kad bi se neko setio Brubejkerovog bavljenja ovim likom…

Bejn, glavni negativac u ovom filmu pobuđivao je naročitu pažnju. Iako marginalan lik u dosadašnjoj stripovskoj istoriji (mada, jedan od retkih koji je uspeo da ozbiljno povredi Betmena i čak, polomi mu kičmu), Bejn je impresivan u svojoj snazi i izgledu. Iako po reputaciji ni blizu onoj plejadi Betmenovih arhetipskih neprijatelja, on iz minuta u minut postaje sve opasniji i opasniji protivnik, naročito za slabo motivisanog i umornog Betmena, ali braća Nolan kao da nisu izdržala u građenju ovog lika koji, na žalost, ima i preveliku ulogu, naročito na planu verbalne komunikacije. Drugim rečima, mnogo brblja ovaj Bejn, potpuno neprimereno jednom takvom grubijanu i sirovini. Još kada se ispostavi da stvari i nisu tako očigledne kao što se to činilo na početku, Bejnov lik se skoro pa raspadne na kraju balade.

Smetaju i loše izvedene borbe, naročito one vođene izbliza – okej, Betmen nije fit, ali svejedno – smeta i nesklad koji kao da je trejdmark celog filma, smeta i ljubavna epizoda Brusa Vejna sa Mirandom (pored žive Seline Kajl!?), ali besmisleno je sada secirati scenu po scenu i postupak po postupak. Uostalom, radi se o filmu čijih skoro tri sata trajanja prolete bez ijednog gledanja na sat. Možda su neke tuče kilave, ali zato je ceo akcioni momenat u stvari nezaboravan. Konačno, ovaj hipnotički uzbudljiv film se nikako ne završava u bioskopu – o njemu se priča na svakom koraku i razmišlja danima nakon završetka. ''Uspon mračnog viteza'' možda i nije holivudski arthaus spektakl kao što je to po mnogima bio drugi deo Nolanove trilogije, ali nije ni daleko od fantastičnog okončanja jedne velike, kapitalne filmske trilogije.

Na kraju, ''Osvetnici'' ostaju filmski vrhunac ove letnje sezone, ali Marvel će morati dobro da se potrudi pa da stvori serijal koji u poređenju sa Betmenom ne izgleda kao film za kućni TV bioskop nedeljom prepodne. Materijala barem ima na pretek. U međuvremenu, ovaj Betmen zaslužuje još jedno gledanje, pod hitno.



Ja: ****