O filmu koji se zaboravlja prilikom izlaska iz bioskopa..
Režija: Len Vajsmen
Uloge: Kolin Ferel, Kejt Bekinsejl, Džesika Bil
Distributer: Tak
Pre neki dan, jedna od domaćih TV stanica je emitovala ''Totalni opoziv'' iz 1990. godine. Onaj originalni, nastao prema kratkoj priči Filipa K. Dika. Uključio sam se u 25. ili 30. minutu i do kraja nisam ni pomislio da promenim program. Nisam brojao, ali nije nemoguće da je to bio neki jubilej. Možda 25. gledanje?
Svejedno, znate već i sami, to je onaj genijalni naučno-fantastični film u kojem Arnold Švarceneger odlazi na Mars. Pre par sati vratio sam se sa projekcije nove verzije istog ovog filma. Mislim da će biti dovoljno ako kažem da u novom filmu nema ni Švarcenegera ni Marsa. Još dva sata inače kratkog života otišlo je u nepovrat. Totalno i neopozivo.
U stvari jedino pitanje koje mi se vrzmalo po glavi dok sam izlazio iz dvorane i dok sam se vraćao kući nije imalo puno veze sa samim filmom – skoro pa ništa u njemu ne ostaje u pamćenju već nekoliko minuta po odmotavanju odjavne špice – odnosilo se na motive producenata i holivudskih studija da uopšte dođu na ovako besmislenu ideju da prave rimejk Verhovenovog ''Totalnog opoziva''.
Ako je već neko hteo da razrađuje ideju socioloških, metafizičkih ili čak i političkih tema (izraženih baš u ovom filmu) u društvima u kojima dominiraju autoritarne vlade i monopolističke korporacije i u kojima pojedinci doživljavaju svet kroz izmenjena stanja svesti, onda je lako mogao da se opredeli za bilo koji od 44 objavljena romana ili čak preko 120 kratkih priča ovog genijalnog pisca jer ''We Can remember It For You Wholesale'' nije ni bolja ni gora priča od svih ostalih koje se bave fantastičnim Dikovim univerzumima. Štaviše, od svakog Dikovog romana može se napraviti po nekoliko spektakularnih SF filmova kojima neće manjkati ni originalnih ideja ni paralelnih svetova. Ali ne, nedostatak hrabrosti i očigledna želja da se zajaše već oprobani i dokazani naslov ponovo su proizveli jedan jadan i dosadan film iza kojeg ostaje samo nekoliko relativno zanimljivih akcionih scena (okršaj u bestežinskom stanju), rediteljskih rešenja i vizuelnih efekata (mada i na tom planu ne dobijamo ništa novo, još manje originalno). I sve to dok jedan ''Palmer Eldrič'' ili ''Ubik'' trunu u nečijim fijokama. Tužno.
Bez Marsa, osuđeni smo da u novom ''Totalnom opozivu'' ostanemo na Zemlji koja je već u stanju raspada kao posledica ''hemijskog'' rata koje je čovečanstvo ostavilo u samo dva velika entiteta – Ujedinjenoj britanskoj federaciji i Koloniji (neka Australo-Azija, reklo bi se). Naš junak je fizikalac kojem je dosta takvog života, ali i ružnih snova, pa zato odlazi u kompaniju koja reklamira uspešnu implementaciju veštačkih sećanja. Kvejd želi život u kojem će biti tajni agent, ali kada alternativna i prava stvarnost počnu da se prepliću, niko više neće moći da razluči šta je istina, a šta iluzija.
Iako se komplikovan zaplet relativno lako prati i iako su se tu možda očekivali i najveći problemi u ovom rimejku, dosadni likovi najviše doprinose razočaravajućem doživljaju koji pruža film. Nije problem samo u neshvatljivo lošem kastingu (Ferel umesto Švarcenegera, Kejt Bekinsejl umesto Šeron Stoun i, kao vrhunac, nepostojanje nekog kao što je to bio Majkl Ajronsajd u ulozi Kohejgenove desne ruke Rihtera) već i u odsustvu duha koji je Verhoven udahnuo originalnom filmu. Sećate se, naravno, replika kao što su ''Consider this a divorce'' ili ''What about the guy you lobotomized? Did he get a refund?’’ i sličnih? E pa, ništa od toga u ovom bledom izdanju za XXI vek. Samo beznadežno loši dijalozi i zatupljujuće populističke političke poruke. Zaista, teško je bilo izdržati, a kasnije i provariti Vajsmanov ‘’Opoziv’’.
Za kraj, a dosta je već slovnih znaka potrošeno na ovaj film, mogli smo M. i ja i mnogo bolje da prođemo u želji da u bioskopima gledamo jedan dobar SF film, da su ovi naši distributeri imali malo više sluha ili makar samostalnosti u kreiranju repertoara i da su mogli da nam priušte projekciju jednog drugog SF filma koji je ove godine imao više nego uspešan život u bioskopima širom planete.
Samo 24 sata nakon nesrećnog iskustva sa Ferelovim Daglasom Kvejdom, imali smo priliku da konačno naletimo na pristojnu kopiju filma ‘’Cabin In the Woods’’, SF/horor koji na superioran način spaja upravo ono što je imao i prvi ‘’Opoziv’’ – originalan scenario, kreativnu egzekuciju i ogromnu količinu obrta koji se na spektakularan način smenjuju u ovoj hibridnoj mutaciji žanrova. Ovako napisano, baš i ne zvuči kao nešto za preporuku, ali valjda je u tome i tajna komercijalno uspešnih i dobrih filmova – da iznenade i zabave gledaoce na svakom nivou. Totalno opozitno od onoga što smo dobili ‘’Totalnim opozivom’’.
Ja: **
M: **