PIRATI SA KARIBA 2: TAJNA ŠKRINJE
Pirates of the Caribbean: Dead Man’s Chest (2006)
Režija: Gor Verbinski
Uloge: Džoni Dep, Orlando Blum, Kira Najtli
Distribucija: Taramount
Jedva sam čekao da ovaj film konačno stigne u bioskope. Prvi pirati su mi bili totalno super i znao sam da me i ovog puta očekuje uzbudljiv doživljaj. Prvo, tu je Džoni Dep, cool igrač i usamljena holivudska ikona, zatim Orlando Blum, momak za kojeg iz nekog meni potpuno nepoznatog razloga svi ljudi koje poznajem i čije mišljenje mi nešto znači u životu, misle da je kreten i neznalica i sve najgore, iako čovek u svojoj kratkoj filmografiji već ima nekoliko genijalnih filmova (Gospodar prstenova,
Elizabetaun), pa onda lepa Kira za koju, ako ništa drugo, znamo da super igra fudbal.
Zatim su tu i Karibi, verovatno jedna od najlepših tačaka ove planete – znate već, tirkizno more, beli pesak i ti fazoni. I gusari. Uf, gusari. Koji dečak nije sebe zamišljao kao opakog mornara sa alkom u uhu ili nosu kako plovi pod zastavom sa mrtvačkom glavom? Pa celi svet sam obišao na taj način! Jedan je Džon Piplfoks!
Medjutim, kada više niste dečak, onda ovakve filmove ipak valja gledati u nekom specijalnom ambijentu ili sa specijalnim društvom. Letnja bašta nekog primorskog gradića i neka bajna lepojka kao društvo zvuče kao idealna varijanta. Verujte mi da je tako, proverio sam. Ipak, ovog puta ništa od toga, iako sam se trudio i nadao. Umesto toga, u Beogradu novembar u sred avgusta, kiša, kiša, kiša. No, barem nisam imao problema sa specijalnim društvom.
Kad već nije more i kad već nema šanse za romantiku, onda je najbolje da se čovek vrati u prošlost, mislio sam se ja. Pa i to je romantično! Odjednom, odlučio sam da ponovo imam 10-ak godina i da nadjem neke drugarice za biskiš. Naravno, već verovatno i pretpostavljate, ovakav poziv je sedmogodišnja J. jedva i dočekala, a u akciji nam se tog utorka pridružila i njena super drugarica N. – 9 punih godina.
N. je, inače, pravi dragulj – piše pesme na engleskom, sluša rokenrol, čita stripove, jaše konje i svašta još. Odlično, dakle. Malo me je brinulo to što sam se sećao da u prvom delu ima i nekih strašnih stvari, za devojčice naravno, ali sam se uzdao u Diznija, proverenog majstora da i najstrašnije stvari tako zapakuje da nijedan roditelj nema brige.
Prokleti Dizni! U trećem minutu filma gavran u krupnom planu kljuca oko nekom jadnom gusaru, devojčice vrište i grle se. Ja (podsećam, imam samo 10 godina) ne smem da vrištim, ali rado bih. Nemam koga da zagrlim, srce mi u petama! Ipak, hrabro se naginjem prema curama i poručujem da se ništa ne plaše, da je to samo film i da sam ja tu da ih branim i slične budalaštine. Sva sreća, one i ne obraćaju pažnju na mene. Uostalom Džoni Dep i Orlando Blum na ogromnom platnu – aha, to je dakle Dizni smislio.
Film dalje ide predvidjenim tokom: jurnjava za tajanstvenom škrinjom, ljubavne zgode i nezgode, neverovatni monstrumi i kosturovi (što bi rekle devojke), misteriozno biće sa dna mora, gusarske barabe i crveni mundiri, romantični izlivi ljubavi. Ja uživam, devojke takođe pilje u platno. Pun pogodak, mislim se ja, ona lepojka s početka teksta najviše je izgubila.
A film traje i traje. I traje. N. mi jednog trenutka šalje lakat u rebra i prekoran pogled – "Ne dremaj!" – poručuje očima i nudi mi grisine. "Ne, ne, nisam spavao, samo odmaram oči" – lažem ja, a J. me gleda sažaljivo. Ipak, prodje i ta bruka, posle 150 minuta kraj. Ne bih baš da pokvarim ugodjaj drugima, ali da nije bilo eksplicitne najave trećeg dela, jako bismo tužni napustili bioskop. Ovako, svo troje smo smo istog momenta počeli da se oštrimo na nastavak i da nagađamo gde su se denuli naši junaci. Jednoglasno konstatujemo: bolji je od prvog dela. Pitanje ‘Kad će treći deo?’ – čulo se nekoliko stotina puta. Prokleti Dizni.
I to je to dakle – ovako izgleda najgledaniji film na svetu svih vremena. Ili koje je već rekorde oborio na blagajnama. Guglovao sam pitanje i saznao da je do tog utorka film zaradio 960 miliona dolara. Milijardu, znači. Dodajmo još posetu u našim bioskopima i eto nama šampiona! Zapanjen sam ciframa, ali mi je nekako okej da ovakvi filmovi kao što su Pirati ili Spajdermen budu najgledaniji na svetu. Uostalom, za mene je ove godine Holivud bio sasvim cool – King Kong, Supermen, X-Men 3, Automobili, Pirati. J. i N. se slažu.
I dok ja još uvek vrtim film u svojoj glavi i zamišljam da sam Džek Sperou lično, cure su već u drugoj avanturi: "Je l' si gledala poslednji Mjau Mjau dvd, koja ti je omiljena?" kaže jedna. "Pa ona roze, Zoi", odgovara druga.
Kako? E, to ćete bez mene da gledate!
Ocene:
Ja ****J. *****
N. *****
Pirates of the Caribbean: Dead Man’s Chest (2006)
Režija: Gor Verbinski
Uloge: Džoni Dep, Orlando Blum, Kira Najtli
Distribucija: Taramount
Jedva sam čekao da ovaj film konačno stigne u bioskope. Prvi pirati su mi bili totalno super i znao sam da me i ovog puta očekuje uzbudljiv doživljaj. Prvo, tu je Džoni Dep, cool igrač i usamljena holivudska ikona, zatim Orlando Blum, momak za kojeg iz nekog meni potpuno nepoznatog razloga svi ljudi koje poznajem i čije mišljenje mi nešto znači u životu, misle da je kreten i neznalica i sve najgore, iako čovek u svojoj kratkoj filmografiji već ima nekoliko genijalnih filmova (Gospodar prstenova,
Elizabetaun), pa onda lepa Kira za koju, ako ništa drugo, znamo da super igra fudbal.
Zatim su tu i Karibi, verovatno jedna od najlepših tačaka ove planete – znate već, tirkizno more, beli pesak i ti fazoni. I gusari. Uf, gusari. Koji dečak nije sebe zamišljao kao opakog mornara sa alkom u uhu ili nosu kako plovi pod zastavom sa mrtvačkom glavom? Pa celi svet sam obišao na taj način! Jedan je Džon Piplfoks!
Medjutim, kada više niste dečak, onda ovakve filmove ipak valja gledati u nekom specijalnom ambijentu ili sa specijalnim društvom. Letnja bašta nekog primorskog gradića i neka bajna lepojka kao društvo zvuče kao idealna varijanta. Verujte mi da je tako, proverio sam. Ipak, ovog puta ništa od toga, iako sam se trudio i nadao. Umesto toga, u Beogradu novembar u sred avgusta, kiša, kiša, kiša. No, barem nisam imao problema sa specijalnim društvom.
Kad već nije more i kad već nema šanse za romantiku, onda je najbolje da se čovek vrati u prošlost, mislio sam se ja. Pa i to je romantično! Odjednom, odlučio sam da ponovo imam 10-ak godina i da nadjem neke drugarice za biskiš. Naravno, već verovatno i pretpostavljate, ovakav poziv je sedmogodišnja J. jedva i dočekala, a u akciji nam se tog utorka pridružila i njena super drugarica N. – 9 punih godina.
N. je, inače, pravi dragulj – piše pesme na engleskom, sluša rokenrol, čita stripove, jaše konje i svašta još. Odlično, dakle. Malo me je brinulo to što sam se sećao da u prvom delu ima i nekih strašnih stvari, za devojčice naravno, ali sam se uzdao u Diznija, proverenog majstora da i najstrašnije stvari tako zapakuje da nijedan roditelj nema brige.
Prokleti Dizni! U trećem minutu filma gavran u krupnom planu kljuca oko nekom jadnom gusaru, devojčice vrište i grle se. Ja (podsećam, imam samo 10 godina) ne smem da vrištim, ali rado bih. Nemam koga da zagrlim, srce mi u petama! Ipak, hrabro se naginjem prema curama i poručujem da se ništa ne plaše, da je to samo film i da sam ja tu da ih branim i slične budalaštine. Sva sreća, one i ne obraćaju pažnju na mene. Uostalom Džoni Dep i Orlando Blum na ogromnom platnu – aha, to je dakle Dizni smislio.
Film dalje ide predvidjenim tokom: jurnjava za tajanstvenom škrinjom, ljubavne zgode i nezgode, neverovatni monstrumi i kosturovi (što bi rekle devojke), misteriozno biće sa dna mora, gusarske barabe i crveni mundiri, romantični izlivi ljubavi. Ja uživam, devojke takođe pilje u platno. Pun pogodak, mislim se ja, ona lepojka s početka teksta najviše je izgubila.
A film traje i traje. I traje. N. mi jednog trenutka šalje lakat u rebra i prekoran pogled – "Ne dremaj!" – poručuje očima i nudi mi grisine. "Ne, ne, nisam spavao, samo odmaram oči" – lažem ja, a J. me gleda sažaljivo. Ipak, prodje i ta bruka, posle 150 minuta kraj. Ne bih baš da pokvarim ugodjaj drugima, ali da nije bilo eksplicitne najave trećeg dela, jako bismo tužni napustili bioskop. Ovako, svo troje smo smo istog momenta počeli da se oštrimo na nastavak i da nagađamo gde su se denuli naši junaci. Jednoglasno konstatujemo: bolji je od prvog dela. Pitanje ‘Kad će treći deo?’ – čulo se nekoliko stotina puta. Prokleti Dizni.
I to je to dakle – ovako izgleda najgledaniji film na svetu svih vremena. Ili koje je već rekorde oborio na blagajnama. Guglovao sam pitanje i saznao da je do tog utorka film zaradio 960 miliona dolara. Milijardu, znači. Dodajmo još posetu u našim bioskopima i eto nama šampiona! Zapanjen sam ciframa, ali mi je nekako okej da ovakvi filmovi kao što su Pirati ili Spajdermen budu najgledaniji na svetu. Uostalom, za mene je ove godine Holivud bio sasvim cool – King Kong, Supermen, X-Men 3, Automobili, Pirati. J. i N. se slažu.
I dok ja još uvek vrtim film u svojoj glavi i zamišljam da sam Džek Sperou lično, cure su već u drugoj avanturi: "Je l' si gledala poslednji Mjau Mjau dvd, koja ti je omiljena?" kaže jedna. "Pa ona roze, Zoi", odgovara druga.
Kako? E, to ćete bez mene da gledate!
Ocene:
Ja ****J. *****
N. *****