The Black Dahlia (2006)
Režija: Brajan De Palma
Uloge: Džoš Hartnet, Skarlet Džohansen, Aron Ekhart
Distribucija: Taramaunt
Posle duže vremena, u bioskopima se našao jedan ultra primamljiv film. Dobro, još ne u bioskopima, već samo na Sinemaniji, ali uskoro će valjda stići i u gradske sale. Znao sam da će biti teško napisati ovaj tekst i da ću se znojiti ne samo oko ocene već i oko svake rečenice ovog teksta, ali tako ti je to kada se udruže jedan veliki reditelj i jedan veliki pisac oko jednog ovako čuvenog dogadjaja. Dovoljno za vrhunski bioskopski doživljaj i to bez obzira na konačni utisak o filmu.
U stvari, ovo je jedan od dva filma koje sam baš sa ogromnim nestrpljenjem čekao ove godine upravo zato što su nastali prema delima koja na nekoj mojoj ličnoj top listi najboljih knjiga zauzimaju specijalna mesta. Jedan je ''Mračni skener'' po Filipu K. Diku koji je režirao Ričard Linklejter, a drugi upravo ''Crna Dalija'' Brajana De Palme po verovatno najboljem romanu Džejmsa Elroja.
Sam dogadjaj koji je inspirisao i knjigu i film, jedan je od najčuvenijih kriminalnih slučajeva u istoriji Los Andjelesa. Iako se ne radi o serijskom zločinu (mada ni to nije baš najsigurnija tvrdnja), po publicitetu koji je dobio, ali i po spekulacijama o tome ko je sve od tada uglednih gradjana Holivuda bio umešan u samo ubistvo (pominjalo se čak i ime Orsona Velsa), ovaj slučaj se može porediti samo još sa onim čuvenog Džeka Trboseka koji je svoje žrtve tamanio u londonskom Vajtčepelu 1888. godine.
Ukratko, leš nesrećne Elizabet Šort, sa "osmehom od uha do uha", prepolovljen u visini struka, rasporenog trbuha i povadjenih unutrašnjih organa, pronadjen je u jarku nadomak jednog od holivudskih bulevara. Policijski partneri Baki i Li, obojica bivši bokseri, počinju da raspliću slučaj koji će pokazati da su u njega na neki način umešani ne samo pojedini ugledni gradjani, već i Bakijeva devojka. Konspiracija i korupcija vrebaju iza svakog ćoška.
Bio sam spreman i na vrlo zahtevnu i komplikovanu priču koja se mora pažljivo pratiti – takva je uostalom i Elrojeva knjiga. Nisam se brinuo ni oko glumačke podele, na primer, jer sam znao da kod De Palme nema nikakve veze kako se zove glumac i da će bez obzira na dotadašnju karijeru i reputaciju, svako biti idealan za ulogu koju mu on dodeli.
Uostalom, kod De Palme su u prošlosti briljirali čak i jedan Kevin Kostner, Tom Henks i Tom Kruz. Na kraju krajeva, Džoš Hartnet još uvek nije učinio ništa u svojoj karijeri zbog čega bih ga se klonio, a i Skarlet, verovatno najfatalnija od svih "fammes" u današnjem Holivudu, bila je kao stvorena za De Palminu viziju 40-ih godina u El Eju.
Ipak, ono što nikako nisam očekivao je da će mi film biti dosadan i to u dobrom delu prve polovine. Nije bilo dremanja (ipak, 1 popodne), ali jednog trenutka sam i pored pune koncentracije ispustio priču iz glave i neko vreme samo gledao vizuelne bravure virtuoza De Palme kakvim ga i poznajemo.
Jednog trenutka sam munuo A-a u rebra i pitao ga šta se to upravo dešava i zašto likovi na platnu rade to što rade, na šta mi je on priznao da ni sam nema pojma. Okej, sve je dakle u redu sa mnom, a ne bi ni bilo prvi put da gledam neko "noir" remek-delo, a da nemam pojma o čemu se u stvari radi (vidi: ''Big Sleep''). Ipak, ovde su previše retko prštali dijalozi karakteristični i za taj žanr, ali i za samog Elroja. I upravo sam tu i našao alibi za svog omiljenog reditelja kojem praštam sve (pa čak i ''The Bonfire of the Vanities'') – za sve je kriv scenarista!Nakon dva sata filma, još više sam bio ubedjen u takav zaključak – bio sam zadovoljan svim ostalim čarima De Palminog filma, naročito impresivnim akcionim scenama, ali pojednostavljenje Elrojeve priče i kilavi dijalozi idu na - zna se čiju adresu. Nema šta, ovaj scenario nije dorastao ovakvom majstoru.
A. je u principu delio moje mišljenje, ali je po običaju bio i malo strožiji i nije hteo da na račun stare slave mnogo diže svoju ocenu. Baš kao što sam i predvideo, razni kritičari, novinari, urednici raznih televizija, studenti i profesor, kamenih su lica napuštali dvoranu. Koliko je lepše gledati film sa pravom bioskopskom publikom. Sledeći put, molim, pustite nas u veliku salu!
Ocene:
Ja ****
A: ***
Režija: Brajan De Palma
Uloge: Džoš Hartnet, Skarlet Džohansen, Aron Ekhart
Distribucija: Taramaunt
Posle duže vremena, u bioskopima se našao jedan ultra primamljiv film. Dobro, još ne u bioskopima, već samo na Sinemaniji, ali uskoro će valjda stići i u gradske sale. Znao sam da će biti teško napisati ovaj tekst i da ću se znojiti ne samo oko ocene već i oko svake rečenice ovog teksta, ali tako ti je to kada se udruže jedan veliki reditelj i jedan veliki pisac oko jednog ovako čuvenog dogadjaja. Dovoljno za vrhunski bioskopski doživljaj i to bez obzira na konačni utisak o filmu.
U stvari, ovo je jedan od dva filma koje sam baš sa ogromnim nestrpljenjem čekao ove godine upravo zato što su nastali prema delima koja na nekoj mojoj ličnoj top listi najboljih knjiga zauzimaju specijalna mesta. Jedan je ''Mračni skener'' po Filipu K. Diku koji je režirao Ričard Linklejter, a drugi upravo ''Crna Dalija'' Brajana De Palme po verovatno najboljem romanu Džejmsa Elroja.
Sam dogadjaj koji je inspirisao i knjigu i film, jedan je od najčuvenijih kriminalnih slučajeva u istoriji Los Andjelesa. Iako se ne radi o serijskom zločinu (mada ni to nije baš najsigurnija tvrdnja), po publicitetu koji je dobio, ali i po spekulacijama o tome ko je sve od tada uglednih gradjana Holivuda bio umešan u samo ubistvo (pominjalo se čak i ime Orsona Velsa), ovaj slučaj se može porediti samo još sa onim čuvenog Džeka Trboseka koji je svoje žrtve tamanio u londonskom Vajtčepelu 1888. godine.
Ukratko, leš nesrećne Elizabet Šort, sa "osmehom od uha do uha", prepolovljen u visini struka, rasporenog trbuha i povadjenih unutrašnjih organa, pronadjen je u jarku nadomak jednog od holivudskih bulevara. Policijski partneri Baki i Li, obojica bivši bokseri, počinju da raspliću slučaj koji će pokazati da su u njega na neki način umešani ne samo pojedini ugledni gradjani, već i Bakijeva devojka. Konspiracija i korupcija vrebaju iza svakog ćoška.
Scenarista je kriv!
Naravno, moja očekivanja su bila ogromna, ali sam takodje bio spreman i da De Palmi oprostim sve što mi eventualno ne bude po volji. Ipak se radi o čoveku koji je jedan od razloga zbog kojih toliko volim da gledam filmove. U malu salu Centra "Sava" sam se smestio oko jedan popodne što nikako nije termin za gledanje ovako brutalnog filma, ali oko mene su bili sve sami biseri beogradske filmske kritike i novinarstva. Znao sam, medjutim, da ova ekipa filmove gleda uz punu koncentraciju i u tišini, pa unapred nisam mogao da računam na to da ću moći da prisluškujem i kasnije prepričavam tuđe impresije. Baš šteta. Umesto toga, ućuškao sam se pored svog drugara A. sa kojim sam u životu odgledao mali milion filmova i sa kojim i ne moram da komuniciram za vreme filma, a da znam šta on misli o onome što se dešava na platnu.Bio sam spreman i na vrlo zahtevnu i komplikovanu priču koja se mora pažljivo pratiti – takva je uostalom i Elrojeva knjiga. Nisam se brinuo ni oko glumačke podele, na primer, jer sam znao da kod De Palme nema nikakve veze kako se zove glumac i da će bez obzira na dotadašnju karijeru i reputaciju, svako biti idealan za ulogu koju mu on dodeli.
Uostalom, kod De Palme su u prošlosti briljirali čak i jedan Kevin Kostner, Tom Henks i Tom Kruz. Na kraju krajeva, Džoš Hartnet još uvek nije učinio ništa u svojoj karijeri zbog čega bih ga se klonio, a i Skarlet, verovatno najfatalnija od svih "fammes" u današnjem Holivudu, bila je kao stvorena za De Palminu viziju 40-ih godina u El Eju.
Ipak, ono što nikako nisam očekivao je da će mi film biti dosadan i to u dobrom delu prve polovine. Nije bilo dremanja (ipak, 1 popodne), ali jednog trenutka sam i pored pune koncentracije ispustio priču iz glave i neko vreme samo gledao vizuelne bravure virtuoza De Palme kakvim ga i poznajemo.
Jednog trenutka sam munuo A-a u rebra i pitao ga šta se to upravo dešava i zašto likovi na platnu rade to što rade, na šta mi je on priznao da ni sam nema pojma. Okej, sve je dakle u redu sa mnom, a ne bi ni bilo prvi put da gledam neko "noir" remek-delo, a da nemam pojma o čemu se u stvari radi (vidi: ''Big Sleep''). Ipak, ovde su previše retko prštali dijalozi karakteristični i za taj žanr, ali i za samog Elroja. I upravo sam tu i našao alibi za svog omiljenog reditelja kojem praštam sve (pa čak i ''The Bonfire of the Vanities'') – za sve je kriv scenarista!Nakon dva sata filma, još više sam bio ubedjen u takav zaključak – bio sam zadovoljan svim ostalim čarima De Palminog filma, naročito impresivnim akcionim scenama, ali pojednostavljenje Elrojeve priče i kilavi dijalozi idu na - zna se čiju adresu. Nema šta, ovaj scenario nije dorastao ovakvom majstoru.
A. je u principu delio moje mišljenje, ali je po običaju bio i malo strožiji i nije hteo da na račun stare slave mnogo diže svoju ocenu. Baš kao što sam i predvideo, razni kritičari, novinari, urednici raznih televizija, studenti i profesor, kamenih su lica napuštali dvoranu. Koliko je lepše gledati film sa pravom bioskopskom publikom. Sledeći put, molim, pustite nas u veliku salu!
Ocene:
Ja ****
A: ***