Departed (2006)
Režija: Martin Skorseze
Uloge: Leonardo Di Kaprio, Met Dejmon, Džek Nikolson
Distribucija: Tak
Pokušao sam da bez puno predrasuda odem na projekciju novog filma Martina Skorsezea. Probao sam, u stvari, da se pravim kao da nikad nisam gledao originalni hongkonški ''Infernal Affairs'', kao i da se ne sećam nijednog Skorsezeovog filma.
Jako težak zadatak, naročito kada ne gajite neke preterane simpatije prema njegovom dosadašnjem opusu i kada u isto vreme mislite da je već pomenuti film iz Hong Konga prilično fenomenalan. Logično, ni posle odgledanog filma ništa se bitnije nije promenilo na oba plana.
Ko ne zna, priča je klasičan palp i ide otprilike ovako. Mafija ima svoju krticu (ili pacova, kako Amerikanci vole da kažu) infiltriranu u specijalnu jedinicu za borbu protiv organizovanog kriminala, policija ima svog čoveka sa skrivenim identitetom u najvišim vrhovima kriminalne družine. Svako zna svačije poteze i planove, pa se sva jurnjava na kraju svodi na čišćenje sopstvenih redova i traganje za izdajnikom i špijunom.
I dok kod Kineza to sve ide bez mnogo psihologije i raznih metafora, kod Skorsezea svaki detalj ima i neka prikrivena značenja. Na kraju bih i preživeo seanse sa šrinkom i teror sa saundtrekom (kakav crni Elizabetaun, ovde se čovek oseća kao u pravom džuboksu sa najmanje tri pesme po minutu filmskog vremena; i pritom ništa specijalno – sve sami hitovi Stounsa i Petsi Klajn i sl.), ali poslednji kadar sa pacovom koji šeta simsom, a u pozadini se vidi neki capitol building ili kojigod već simbol vlasti, bio je previše.
Moj drugar G. koji je jedan od dvojice ljudi u ovom gradu u čije mišljenje po pitanju filma nemam nikada ni trunke sumnje, bio je takoje razočaran i čak zgrožen, pa sam ja na kraju morao da ga smirujem i ubedjujem da, ipak, ima i ovde šta da se vidi i da je konačni revolveraški obračun prilično spektakularan i da su glumci jako ubedljivi i dobri i da u stvari film i ne treba porediti sa originalom, ali na kraju sam mu samo digao pritisak pa je, po običaju, počeo i da se dere i svašta da priča. Na kraju sam odustao od diskusije u koju ni sam nisam verovao i obećao da ću mu hitno nabaviti originalni film koji nije imao prilike da gleda. Tek posle njega će u stvari da se iznervira zbog ovih 150 propalih minuta.
Ocene:
Ja **
G: *1/2
Režija: Martin Skorseze
Uloge: Leonardo Di Kaprio, Met Dejmon, Džek Nikolson
Distribucija: Tak
Pokušao sam da bez puno predrasuda odem na projekciju novog filma Martina Skorsezea. Probao sam, u stvari, da se pravim kao da nikad nisam gledao originalni hongkonški ''Infernal Affairs'', kao i da se ne sećam nijednog Skorsezeovog filma.
Jako težak zadatak, naročito kada ne gajite neke preterane simpatije prema njegovom dosadašnjem opusu i kada u isto vreme mislite da je već pomenuti film iz Hong Konga prilično fenomenalan. Logično, ni posle odgledanog filma ništa se bitnije nije promenilo na oba plana.
Ko ne zna, priča je klasičan palp i ide otprilike ovako. Mafija ima svoju krticu (ili pacova, kako Amerikanci vole da kažu) infiltriranu u specijalnu jedinicu za borbu protiv organizovanog kriminala, policija ima svog čoveka sa skrivenim identitetom u najvišim vrhovima kriminalne družine. Svako zna svačije poteze i planove, pa se sva jurnjava na kraju svodi na čišćenje sopstvenih redova i traganje za izdajnikom i špijunom.
I dok kod Kineza to sve ide bez mnogo psihologije i raznih metafora, kod Skorsezea svaki detalj ima i neka prikrivena značenja. Na kraju bih i preživeo seanse sa šrinkom i teror sa saundtrekom (kakav crni Elizabetaun, ovde se čovek oseća kao u pravom džuboksu sa najmanje tri pesme po minutu filmskog vremena; i pritom ništa specijalno – sve sami hitovi Stounsa i Petsi Klajn i sl.), ali poslednji kadar sa pacovom koji šeta simsom, a u pozadini se vidi neki capitol building ili kojigod već simbol vlasti, bio je previše.
Moj drugar G. koji je jedan od dvojice ljudi u ovom gradu u čije mišljenje po pitanju filma nemam nikada ni trunke sumnje, bio je takoje razočaran i čak zgrožen, pa sam ja na kraju morao da ga smirujem i ubedjujem da, ipak, ima i ovde šta da se vidi i da je konačni revolveraški obračun prilično spektakularan i da su glumci jako ubedljivi i dobri i da u stvari film i ne treba porediti sa originalom, ali na kraju sam mu samo digao pritisak pa je, po običaju, počeo i da se dere i svašta da priča. Na kraju sam odustao od diskusije u koju ni sam nisam verovao i obećao da ću mu hitno nabaviti originalni film koji nije imao prilike da gleda. Tek posle njega će u stvari da se iznervira zbog ovih 150 propalih minuta.
Ocene:
Ja **
G: *1/2