Children of Men (2006)
Režija: Alfonso Kuaron
Uloge: Klajv Oven, Džulijana Mur, Majkl Kejn
Distribucija: Taramount

Zanimljiva situacija. Nije prošlo ni nedelju dana od kako sam na istom ovom mestu konstatovao kako sam, eto, po drugi put doživeo da budem sam u bioskopskoj sali (vidi: ''Preko ograde''), kad se situacija ponovila.

Ovog puta sam se zaputio ka džepnom Odeonu, onoj minijaturnoj dvorani koja se nalazi ćošak iza velikog Odeona. Oba bioskopa igraju dosta važnu ulogu u mom bioskopskom sećanju. Ovaj veliki iz prostog razloga što je u svoje vreme bio jedan od najboljih bioskopa u gradu (uz Voždovac, bioskop koji je umro još pre više od 10 godina) – prostran, udoban, sa puno mesta za noge i sa gigantskim, blago zakrivljenim platnom.

Svašta sam u životu gledao u ovoj spektakularnoj, ali i večito oronuloj dvorani: i horor premijere od 11 uveče (ako se ne varam ovde sam gledao i ‘’Isterivača djavola’’ i ‘’Predskazanje’’), ali i bizarne projekcije tipa ‘’Godzila protiv Megalona’’ ili onu legendarnu na kojoj je prikazivan film ‘’Zemljotres’’ i to sve uz skalameriju koja je služila da drma stolice i celu dvoranu svaki put kada bi potres strefio i Los Anđeles u filmu.

Jednom sam ovde, sećam se, za neki svoj tinejdžerski rodjendan vodio drugare na jedan japanski film katastrofe (‘’Virus’’), nakon kojeg sam se nekim čudom našao i na vrhu obližnjeg beogradskog oblakodera i doživeo turu po tada popularnoj radio stanici koja je program emitovala upravo sa tih visina. Dosta značajan rodjendan, dakle, pa zato i osećam neku specijalnu emociju kadgod prodjem pored Odeona.

Prazan "džepni" Odeon...

Ovaj mali nisam puno puta overio, on je nekad služio za specijalne projekcije na kojima su razne cenzorske komisije odlučivale o tome koji je film podoban za prikazivanje, a koji nije. Nekom ludom igrom slučaja, imao sam priliku da i sa tim ljudima gledam jedan film u ovoj sali, ali niti se sećam filma, niti publike, samo mi je ostalo u pamćenju da se u sali pušilo, pilo i ko zna šta sve još radilo.

Sreda uveče, 18 sati, K. i ja se nalazimo 10-ak minuta ranije ispred bioskopa. Ideja je bila da pogledamo novog Bonda, ali se K. u poslednji tren predomislio i predložio da njega ostavimo za neki drugi dan i da umesto toga pokušamo da uhvatimo poslednju šansu da overimo film ‘’Potomci’’.

Ja sam se u sebi malo nećkao jer baš i nisam neki preterani ljubitelj tih negativnih utopija, ali sam bio spreman da verujem da je onaj Meksikanac Kuaron (‘’I ja tebi kevu’’, pa onaj najbolji Hari Poter...) opet napravio neki pomak svojim filmom, a i ime Pi Di Džejms po čijem romanu je film i nastao, bio je dovoljan mamac da istog trena zaboravim i na Bonda. Dočekala nas je potpuno prazna i hladna dvorana, ali i garancija devojke na ulazu da će nam i film i grejanje pustiti čak iako se niko drugi ne pojavi do početka projekcije. Smestili smo se, naručili čaj i film je uskoro krenuo.

Opet prazno. Opet ni žive duše. I to u trenutku kada ostali gradski bioskopi štrajkuju. S jedne strane tuga božija, a sa druge prava uživancija. Svejedno, sada i ja mogu da potvrdim da je bioskop u ovom gradu definitivno umro i tako će biti sve dok konačno ne bude otvoren neki pravi multipleks, kažu stručnjaci za probleme tranzicije u vašljivim zemljama kao što je naša. Do tada, ja barem uživam u blagodetima raspadnutog socijalizma.

... i opasan film!

I, opa, već sam potrošio preko 3.000 slovnih znaka, a da sam ‘’Potomke’’ jedva i pomenuo. Ništa, medjutim, nije slučajno na ovim stranama. Ovog puta ćete morati da mi verujete na reč, a ona glasi – OPASAN FILM! Iako nisam od onih koji čuvaju svoje čitaoce od takozvanih ‘spoilera’, ovog puta ne želim ništa da otkrivam. Verujem da svako zaslužuje da doživi atmosferu i priču ovog filma na isti način kao i ja.

Spremite se za strahovit atak na emocije, na depresiju, teskobu i očaj, na spektakularne akcione scene u filmu koji nije tog žanra, na neke fenomenalne glumce, spremite se čak i na ponovo, pa makar i za trenutak, velikog Majkla Kejna, na saundtrek u kojem se čuju i King Crimson i Radiohead, na izbeglice koje pričaju srpski. Budite spremni da vas, posle dugo, dugo vremena neki film protrese i uzbudi. Da vam nešto uradi.

Ukratko – neke 2027. Zemlja je u strašnom stanju, možda čak i malo gorem nego što mi pamtimo 90-e u ovoj zemlji. Beda, jad i čemer, specijalna policija, diktatura, progon izbeglica, beznadje. Civilizacija odumire jer se deca više ne radjaju. Naš glavni junak kreće na putovanje koje će bitno uticati na dalji razvoj čovečanstva. Krupne reči, krupne teme, veliki film.

Ocene:
Ja *****
K. ****