The Devil Wears Prada (2006)
Režija: Dejvid Frankel
Uloge: Meril Strip, En Hatavej
Distribucija: Tak

Imam čak i svedoke da sam pokušao da filmu ‘’Djavo nosi Pradu’’ pristupim bez bilo kakvih predrasuda, kao pravi profesionalac (sic). Prvo sam proverio mail koji sam dobio od distributera ovog filma u kojem mi se pored raznih fotografija, izveštaja iz strane štampe i raznih drugih besmislenih zanimljivosti, nudi čak i da odem na sajt jednog velikog ženskog licencnog magazina na kojem ću, prema tom uputstvu, naučiti nekoliko modnih trikova, saveta o poslovnom oblačenju, kao i rečnik osnovnih modnih fraza.

Pažljivo sam razmotrio ovu mogućnost. Modni trikovi su mi baš bili neophodni; na primer kako nagovoriti J. (7,5) da je jaknica koju je nasledila od starije drugarice baš kul (iako nimalo nije), ili koji trik upotrebiti ujutru kada se kreće u školu u situaciji kada u 06.45 J. odluči da je kombinacija koju smo smislili prethodne večeri ipak nezadovoljavajuća i da se mora obući nešto drugo, ili kako objasniti da je svejedno koje je boje potkošulja u odnosu na cipelice kada se potkošulja ne vidi i, uopšte, šta uraditi u gomili sličnih situacija kada svakodnevno dobijate isti komentar – ‘’Ali tata, ti to ne razumeš’’. Jedino sam bio ponosan na sebe što sam joj učitao još od najranijih dana neka osnovna modna pravila kao što su ona koja kažu da su Barbike zlo i da se odvratno oblače ili da je crno-bela kombinacija nešto što se uvek i po svaku cenu mora izbegavati, čak i u odevanju.

Malo me je zanimala i ta varijanta sa savetima o poslovnom oblačenju, mada sam unapred znao da sam ja taj koji bi mogao drugima da deli savete o poslovnom oblačenju. Kako, recimo, uspeti da ceo život nikada ne obučete odelo ili kako da se i na najfensijim manifestacijama ipak pojavite u farmerkama, ili kako da u šorcu i patikama udjete u pandursku stanicu, što je inače poslednjih godina sve veći izazov.

Konačno, nudili su mi i taj leksikon modnih izraza i to mi je u pripremama za ovaj grandiozni poduhvat bilo nekako neophodno. Okej, vreme je da priznam, ubite me sada, ali ja nemam predstavu o tome šta je Prada. Ili ko je to uopšte.

Već prva strana magazina/veb sajta me je šokirala nekom fenomenalno izgledajućom ženom, ali i naslovima kao što su: OTKRIJTE SEKSI MAČKICU, ŠTA JE TO FLEKSOGAMIJA, BEAUTY GREŠKE SLAVNIH, PARAFANGO – ŠTA JE TO? i sl.

Preskočio sam ove linkove, pa sam otišao na leksikon, ali ni od njega nije bilo neke koristi jer nisam razumeo ni reči koje tamo služe kao objašnjenje. Istog trenutka iz mene je ispario sav entuzijazam, pa sam brže-bolje pobegao na Vikipediju ne bih li skratio proces učenja i profesionalnog pripremanja za ozbiljan novinarski zadatak i tamo u search otkucao Prada. Tako sam naučio sve o deka Mariju koji je osnovao kuću i o njegovoj unuci koja je sve nasledila i o koži koju porodica koristi i sve o miu miu kolekciji i o još kojekakvim mudrostima.

I dok su moje sive ćelije primale ovu gomilu informacija, J. je prošla pored mog kompjutera, zvirnula na monitor i jednom običnom opservacijom poništila sav moj trud: ‘’Šta to radiš, od kad se ti zanimaš za ženske cipele, naročito za ove sa štiklom, pa ne misliš valjda da će neka od tih sa štiklama da se zanima za tebe, bolje bi ti bilo da odeš na onaj sajt sa zmajevima i da mi nadješ poklon za NG’’. I otišla dalje da se juri sa Pafom i Alfom i ostalim zmajevima koji su već uveliko bljuvali vatru po kući.

Kao i obično, opet me je spustila na zemlju. Rešio sam da skratim sebi muke i da odem pravo u bioskop bez prethodne pripreme i bez ikoga. Sebe sam ubedjivao da je to kul, uostalom imao sam i ja neke kontakte sa visokom modom, i meni se desilo u životu da isprobavam sitne dugmiće na fensi kostimima i još neke stvari, ali kao što znamo fini mladići o takvim stvarima ne pričaju.

Potpuni besmisao

No ni takvo iskustvo mi nije pomoglo da shvatim zašto je ovaj besmisleni film zaradio već više od 300 miliona dolara širom sveta. Naša sala možda nije bila puna, ali ja sam svejedno bio jedini muškarac koji je sam gledao film. Bilo je još par izgubljenih ili obmanutih mužjaka praznih pogleda, ali su oni barem imali pratnju koju su mogli da krive za ovaj unapred propali provod.

Znate već i sami šta se dešava u ovom filmu, Meril Strip je urednik modnog magazina, a En Hatavej njena asistenkinja koja svake sekunde mora da se dokazuje ne bi li zadržala posao snova. Na kraju, ona naravno uspeva da prodje sve moguće ispite, spozna sve trikove i uspešno obavi sve zadatke. Srećna i ispunjena, odlazi u potragu za pravom novinarskom karijerom. Čarobno.

Pouka je dakle jasna: briljantna devojka sa fantastičnim diplomama i obrazovanjem, mora prvo da bude rob svom nakaznom šefu i da pristane na sva poniženja i na rigoroznu dijetu, čak mora i da prevari svog dečka ne bi li na kraju ipak bila spremna da iskoristi svoj ogroman talenat i da, konačno, postane ono što i jeste. Baš čarobno.

Dosadno i glupo, da budem skroz precizan. Super Meril Strip i njeno šaputanje kojim tokom celog filma komunicira sa ostalim likovima u filmu jedini su razlog zbog kojeg sam izdržao do kraja. Na kraju, nisam shvatio ni zašto Prada u naslovu. Cenim ipak, oni kojima je naslov i namenjen sigurno znaju odgovor na ovo pitanje. Verovatno je Meril Strip obučena baš u Pradu ceo film, ali kako ja to mogu da znam za sigurno.

Zaista, i za mene i za sve ostale će biti bolje da se bavim zmajevima.

Ocene:
Ja **