Biće ovo, po svemu sudeći, najkraći tekst do sada. Ne da nemam šta da kažem o filmu koji sam gledao, ali ne želim sa rođenim detetom da se prepirem preko medija. Nikad nam se, naime, mišljenje o nekom filmu nije toliko razlikovalo, pa pošto nisam imao ni hrabrosti ni znanja da joj na licu mesta objasnim ono što sam naumio, glupo bi i kukavički bilo da to činim krišom.
Mr. Bean's Holiday (2007)Režija: Stiv Bendelak
Uloge: Roan Atkinson, Vilijem Dafo
Distribucija: Taramaunt
Biće ovo, po svemu sudeći, najkraći tekst do sada. Ne da nemam šta da kažem o filmu koji sam gledao, ali ne želim sa rođenim detetom da se prepirem preko medija. Nikad nam se, naime, mišljenje o nekom filmu nije toliko razlikovalo, pa pošto nisam imao ni hrabrosti ni znanja da joj na licu mesta objasnim ono što sam naumio, glupo bi i kukavički bilo da to činim krišom. No, da krenemo od početka.
Poslednji dan škole pred desetodnevni prolećni raspust (to nije postojalo kad sam ja išao u školu, kakav crni raspust usred godine; ni Uskrs nije postojao) bio je u isto vreme i četvrtak, dan kada se ide u bioskop i piše tekst za Mondo. Nakon škole, J. (8; i slovima o-s-a-m) i ja smo kratko većali o tome da li baš moramo da gledamo Mister Bina ili možda može da padne i neki pametniji dogovor. No, ne samo da su moji pokušaji bili bezuspešni, već i prilično jadni, da ne kažem nešto gore:
Ja: ‘’A šta misliš o tome da odemo da gledamo neki drugi film? Svašta ima u biskišu, ti više nisi dete, znaš i sama koliko imaš godina, skoro dvocifreno!’’
J: ‘’Gospodin Pasuljko! Kraj priče.’’
Ja: ‘’Znam, ali više ti sada priliči da gledaš nešto ozbiljnije, Vavilon recimo, ili ovaj novi ratni film Klinta Istvuda, kažu da je okej i za devojčice, a mogu posle i da te vodim na sladoled, onaj od limuna što najviše voliš’’, i sam sam se stideo svojih reči, ali sam ih ipak izgovarao.
J: ‘’Gospodin Pasuljko, a uostalom i sam si rekao da sam promukla i da mogu da zaboravim danas na sladiš i koka kolu’’
Ja: ‘’Ma okej, ali ima i drugih dečjih filmova...’’ tu sam na trenutak zastao i pokušao i sam da procenim šta je gore, Pasuljko ili Nindža kornjače, ‘’... ali dobro, kako ti kažeš, idemo na Mister Bina’’, procedio sam kroz zube na kraju.Dvorana je bila više nego pristojno popunjena, gomila dece, uglavnom devojčica, J. maksimalno uzbuđena. Naredio sam sebi da ne smem ni na jedan način da joj pokvarim užitak. Kakve veze ima to što sam celog života menjao kanal kada vidim Atkinsona u bilo kojoj inkarnaciji, a naročito u ovoj Mister Binovskoj. Pa J. voli da gleda čak i animiranog Mister Bina! ‘’Slepstik je super, uostalom, i sigurno će biti nekih smešnih saplitanja, grimasa i komično glupih situacija’’, tešio sam se. Uostalom, ne idem zbog sebe danas u bioskop.
Bin dobija na lutriji letovanje u Francuskoj, na Azurnoj obali. No, treba stići tamo iz Londona! On sa svojom malom kamerom koja je non-stop uključena nekako dolazi do Pariza, tamo sreće dečaka iz Rusije koji se izgubio, zajedno kreću u Kan na filmski festival, usput sreću i jednu devojku koja nekim čudom ne primećuje koliki je kreten Mister Bin i zaljubljuje se u njega, tu je i Vilijem Defo koji je, kao, reditelj i koji sprema film za premijeru...a u ‘urnebesnom’ finalu dva filma se stapaju u jedan koji trijumfalno osvaja najmondenskiji od svih festivala.
Autosugestija je majka! Čak i nisam morao da se mnogo trudim i kontrolišem – deca su se od prvog minuta kikotala i ludo zabavljala, J. mi je svakih nekoliko minuta skretala pažnju na smešne scene i navodila me kada i sam moram da se cepam i šakom udaram po kolenima. Pred kraj filma više nisam morao ni da se pretvaram, osmeh mi se urezao na lice. Ko mari što ovo i nije pravi film, kakve veze ima što nema ni nagoveštaja od sadržaja, koga je još briga što se gegovi ponavljaju i što su grimase tako dosadno blesave. Jednom sam se čak i iskreno nasmejao! Dobro, dva puta za (hvala Roane!) osamdesetak minuta filma.
Na kraju je pao i sladoled, novi kontigent sličica sa kucama i obećanje da ćemo posetiti i Binov vebsajt, kao i da ćemo gledati i nastavak kada ga budu napravili (samo bez žurbe, Mister Bin). Po onom čuvenom nezajažljivom dečjem običaju J. je krenula da pritiska i dalje, ali je se ipak nisam dao. Odlučno sam odbio bilo kakvu raspravu na temu Pasuljkov poster u sobi i DVD box sa televizijskim serijalom. Još jednom sam pokušao da utičem na njenu previsoku ocenu, ali nije bilo šanse da se tu bilo šta promeni. Čvrsto sam zato odlučio da i moja ocena zadrži makar trunku roditeljskog i vaspitnog integriteta. Na kraju ni tekst nije ispao kratak.
Ocena:
Ja **
J. *****