The Pursuit of Happyness (2006)
Režija: Gabrijele Mućino
Uloge: Vil Smit, Džejden Smit
Distribucija: Tak
Nisam imao nameru da gledam ovaj film. Krenuo sam u Takvud sa željom da pogledam ‘’Pesmu za tebe’’, ali se na projekciji nije pojavio niko osim mene, pa je predstava bila otkazana. Od svega drugog ponuđenog odlučio sam se za ovu životnu dramu sa Vilom Smitom u glavnoj ulozi.
Ništa me, inače, nije privlačilo da gledam ovakav film. Naročito mrzim te filmove u kojima velike holivudske zvezde pokušavaju da nam dokažu i pokažu kako umeju jako dobro da glume i ozbiljne uloge koje nisu karakteristične za njihove karijere.
Meni ti filmovi uvek više liče na neke PR projekte nego na ozbiljno zamišljene filmske priče i stvarno ne mogu da se setim kada sam poslednji put gledao neki takav film, a da je on imao smisla. I sve ostalo što sam video na plakatu ispred bioskopa govorilo mi je da bi trebalo da se pokunjeno vratim kući i iz inata veče provedem uz neki piratski DIVX, ali na kraju sam ipak naterao sebe da se ukrcam u onu najmanju salu ovog tzv. multipleksa. Naravno, nas četvoro entuzijasta (ako ovde primenimo statistiku malih brojeva, lako ćemo zaključiti da je u našem milom gradu Vil Smit (troje zainteresovanih) neuporedivo popularniji glumac od Hjua Granta (1), raštrkalo se po sali tako da sam imao utisak kao i da jesam sam, kod svoje kuće.
Verovatno je i Vil Smit, slavni reper i zvezda sitkoma, pa zatim i holivudski superstar, mislio kako će mu u CV-ju lepo stajati da je glumio i producirao socijalnu dramu koju je režirao jedan evropski reditelj, pa još i laureat Sandensa, ali i da će svojom glumom i ozbiljnošću uloge zaslužiti pažnju onih koji dodeljuju Oskare. I sve je dobro uradio – na kraju je njegova gluma nagradjena odličnim kritikama (kao i sam film), kao i sa dve najznačajnije američke nominacije – za Oskara i Zlatni globus. ‘’A vehicle for Smith’’, rekli bi Amerikanci, ali meni lično, iskreno, Vil Smit ništa nije morao da dokazuje. Ja sam znao da je on odličan glumac i pre ovoga i u stvari sam bio srećan što se na svom putu ka priznanjima Vil nije uputio preko uloge autiste, retarda, invalida, žene ili belca, već je za ovaj svoj projekat izabrao biografiju Krisa Gardnera, koji je priču ispričanu u filmu ‘’Traganje za srećom’’ proživeo sredinom 80-ih godina u San Francisku i u Reganovoj Americi.
Dakle istinita priča. Kris ima ženu i sina (osmogodišnji Džejden Smit je Vilov pravi sin; apsolutno fantastično dete) i trgovački je putnik koji neuspešno prodaje medicinske uređaje. Slaba prodaja postaje sve slabija i Vil uskoro više ne zna kako da obezbedi goli život svojoj porodici. Uskoro ga žena napušta i ostavlja mu sina (ne da je ovo baš jasno objašnjeno u filmu) da se brine o njemu. Život je sve suroviji i uskoro ga dovodi do statusa beskućnika koji sa detetom noći provodi ili u prihvatilištima ili u podzemnim stanicama.
Paralelno sa ovim, medjutim, Kris ide na kurs za brokera. Zvuči šokantno, ali stvarno je tako. On, naime, jednog dana prolazeći pored berze, primeti kako brokeri i berzanski mešetari sa posla izlaze nasmejani i srećni, grle svoje zgodne žene, ulaze u svoje skupocene automobile, gledaju fortinajnerse iz VIP loža i slično, odlučuje da je to pravi život za njega i njegovog sina. Uz nadljudske napore on zavržava šestomesečni kurs kao najbolji polaznik i dobija posao u prestižnoj firmi. Slova na kraju filma nas obaveštavaju da je nekoliko godina nakon svega osnovao i sopstvenu firmu, a zatim je i prodao za više miliona dolara.
Valjda je sad svima jasno: klasična TV priča za TV film i gledanje nekog vikenda popodne iz sopstvene sofe. Svi sastojci su na svom mestu – priča iz života o američkom snu, dirljiv odnos roditelja i deteta u tradiciji filmova kakvi su ‘Mesec od hartije’ ili ‘Kramer protiv Kramera’, srećan kraj. Jedini višak ovde predstavlja holivudska super zvezda.
Konačno, lagao bih kada ne bih priznao da je kraj i meni bio donekle dirljiv i uzbudljiv, iako mi nije baš najjasnije kako to čovek može da nadje svoju sreću baveći se takvim poslom, ali takva je valjda Amerika, obećana zemlja i takav je Holivud, carstvo manipulacije. Ipak, pravi život ovog filma možemo da očekujemo tek kada se preseli u DVD radnje i u televizijske najave. Prognoziram potoke suza.
Ocena:
Ja **1/2
Režija: Gabrijele Mućino
Uloge: Vil Smit, Džejden Smit
Distribucija: Tak
Nisam imao nameru da gledam ovaj film. Krenuo sam u Takvud sa željom da pogledam ‘’Pesmu za tebe’’, ali se na projekciji nije pojavio niko osim mene, pa je predstava bila otkazana. Od svega drugog ponuđenog odlučio sam se za ovu životnu dramu sa Vilom Smitom u glavnoj ulozi.
Ništa me, inače, nije privlačilo da gledam ovakav film. Naročito mrzim te filmove u kojima velike holivudske zvezde pokušavaju da nam dokažu i pokažu kako umeju jako dobro da glume i ozbiljne uloge koje nisu karakteristične za njihove karijere.
Meni ti filmovi uvek više liče na neke PR projekte nego na ozbiljno zamišljene filmske priče i stvarno ne mogu da se setim kada sam poslednji put gledao neki takav film, a da je on imao smisla. I sve ostalo što sam video na plakatu ispred bioskopa govorilo mi je da bi trebalo da se pokunjeno vratim kući i iz inata veče provedem uz neki piratski DIVX, ali na kraju sam ipak naterao sebe da se ukrcam u onu najmanju salu ovog tzv. multipleksa. Naravno, nas četvoro entuzijasta (ako ovde primenimo statistiku malih brojeva, lako ćemo zaključiti da je u našem milom gradu Vil Smit (troje zainteresovanih) neuporedivo popularniji glumac od Hjua Granta (1), raštrkalo se po sali tako da sam imao utisak kao i da jesam sam, kod svoje kuće.
Verovatno je i Vil Smit, slavni reper i zvezda sitkoma, pa zatim i holivudski superstar, mislio kako će mu u CV-ju lepo stajati da je glumio i producirao socijalnu dramu koju je režirao jedan evropski reditelj, pa još i laureat Sandensa, ali i da će svojom glumom i ozbiljnošću uloge zaslužiti pažnju onih koji dodeljuju Oskare. I sve je dobro uradio – na kraju je njegova gluma nagradjena odličnim kritikama (kao i sam film), kao i sa dve najznačajnije američke nominacije – za Oskara i Zlatni globus. ‘’A vehicle for Smith’’, rekli bi Amerikanci, ali meni lično, iskreno, Vil Smit ništa nije morao da dokazuje. Ja sam znao da je on odličan glumac i pre ovoga i u stvari sam bio srećan što se na svom putu ka priznanjima Vil nije uputio preko uloge autiste, retarda, invalida, žene ili belca, već je za ovaj svoj projekat izabrao biografiju Krisa Gardnera, koji je priču ispričanu u filmu ‘’Traganje za srećom’’ proživeo sredinom 80-ih godina u San Francisku i u Reganovoj Americi.
Dakle istinita priča. Kris ima ženu i sina (osmogodišnji Džejden Smit je Vilov pravi sin; apsolutno fantastično dete) i trgovački je putnik koji neuspešno prodaje medicinske uređaje. Slaba prodaja postaje sve slabija i Vil uskoro više ne zna kako da obezbedi goli život svojoj porodici. Uskoro ga žena napušta i ostavlja mu sina (ne da je ovo baš jasno objašnjeno u filmu) da se brine o njemu. Život je sve suroviji i uskoro ga dovodi do statusa beskućnika koji sa detetom noći provodi ili u prihvatilištima ili u podzemnim stanicama.
Paralelno sa ovim, medjutim, Kris ide na kurs za brokera. Zvuči šokantno, ali stvarno je tako. On, naime, jednog dana prolazeći pored berze, primeti kako brokeri i berzanski mešetari sa posla izlaze nasmejani i srećni, grle svoje zgodne žene, ulaze u svoje skupocene automobile, gledaju fortinajnerse iz VIP loža i slično, odlučuje da je to pravi život za njega i njegovog sina. Uz nadljudske napore on zavržava šestomesečni kurs kao najbolji polaznik i dobija posao u prestižnoj firmi. Slova na kraju filma nas obaveštavaju da je nekoliko godina nakon svega osnovao i sopstvenu firmu, a zatim je i prodao za više miliona dolara.
Valjda je sad svima jasno: klasična TV priča za TV film i gledanje nekog vikenda popodne iz sopstvene sofe. Svi sastojci su na svom mestu – priča iz života o američkom snu, dirljiv odnos roditelja i deteta u tradiciji filmova kakvi su ‘Mesec od hartije’ ili ‘Kramer protiv Kramera’, srećan kraj. Jedini višak ovde predstavlja holivudska super zvezda.
Konačno, lagao bih kada ne bih priznao da je kraj i meni bio donekle dirljiv i uzbudljiv, iako mi nije baš najjasnije kako to čovek može da nadje svoju sreću baveći se takvim poslom, ali takva je valjda Amerika, obećana zemlja i takav je Holivud, carstvo manipulacije. Ipak, pravi život ovog filma možemo da očekujemo tek kada se preseli u DVD radnje i u televizijske najave. Prognoziram potoke suza.
Ocena:
Ja **1/2