Pre nego što se upustim u nepreporuku filma koji sam odgledao ove nedelje samo za Mondo i njegove čitaoce, ne mogu a da se ne osvrnem na nešto na šta sam naleteo baš na stranama na kojima se i sami nalazite.
Ove nedelje, slika koja mi je ulepšala dan, stigla je sa Puketa, na Tajlandu. Bio sam na raznim stranama sveta, video sve i svašta, gledao filmove na najneverovatnijim mestima i posećivao prostore koje mnogi ni u snu ne bi nazvali bioskopom, ali ovo čudo na Puketu je zaista jedno od najperverznijih mesta za gledanje filma.
U ovoj mini foto-reportaži ne može mnogo toga da se sazna, osim da je ovaj spektakl na vodi napravio neki nemački arhitekta.
Igrom slučaja, iz ličnog iskustva, mogu samo da dodam da se lokacija nalazi nedaleko od Džems Bond ostrva, mesta na kojem je sniman ''Čovek sa zlatnim pištoljem''.
FOTO GALERIJA
Nemac je moj čovek, nema dileme.
Detalje, k'o što rekoh, nemamo. Koji se ovo film prikazuje, ko su ovi ljudi koji uživaju u toj projekciji, da li je ovo samo za odabrane, koliko košta karta i slično. Ništa, a nije ni potrebno. Ali da bi reportaža sa ovog mesta bila superuzbudljiva – nema dileme. Tako da...uredništvu Monda sam uvek na raspolaganju za ovako odgovoran novinarski zadatak.
U bilo koje doba dana ili noći. Samo da se zna. Na ovakvom mestu bih čak pristao i da ponovo gledam film ''Let'' Roberta Zemekisa.
LET
Režija: Robert Zemekis
Uloge: Denzel Vašington, Don Čidl, Keli Rejli
Distributer: Taramaunt
Već sam se ofirao – film je bezveze.
Ali realno, nije bilo teško pretpostaviti tako nešto. Trejler izgleda bolje od filma, naravno, i to je bio jedan od razloga da se odlučim na apsolutno neprivlačan momenat koji je podrazumevao više od dva sata Denzela Vašingtona u ulozi pijanca. Na kraju je, opet očekivano, Denzel bio možda i jedini razlog zbog kojeg sam do kraja izdržao ovo mučenje.
No, tako vam je to sa mejnstrim Holivudom. Odavno sam izgubio interesovanje za ovakvim filmovima. Svi su kao po nekoj užasno lošoj matrici pravljeni – krenu od neke relativno zanilmljive ideje, sve što imaju u rukavu potroše u prvih pola sata filma, a nakon toga sve krene nizbrdo, do potpunog raspada. Takav je ''Argo'', takav je Džek Ričer, da se podsetim samo najsvežijih primera, a nije bilo teško pretpostaviti da će takav biti i ''Let'' – pre svega loše i aljkavo napisan.
Denzel je kapetan Vitaker, koji se na samom početku budi u nekom hotelu u Orlandu, samo par sati pre leta za Atlantu, a posle noći u kojoj je zajedno sa svojom stjuardesom proveo burnu noć punu alkohola, droge, seksa i nespavanja.
Zajedno odlaze do aerodroma na rutinski, jednosatni let koji se, međutim, vrlo brzo pretvara u košmar. Oluja inicira da se inače zapuštena letelica praktično raspadne u letu, ali Vitaker neverovatno smelim manevrom uspeva da avion održi u vazduhu i da ga, konačno, nekako spusti na jednu livadu u blizini Atlante. Jasno je, do kraja filma moraćemo da odlučimo da li je kapetan Vitaker heroj ili bahati degenerik.
Ova dilema, srećom, i ne postoji. Dok sam gledao film, nisam bio siguran da li se priča odvija po nekom scenariju koji se u realnom svetu već odigrao ili je cela konstrukcija fikcija, jer priča na trenutke zvuči toliko neverovatno da je, mislio sam, samo život u stanju da smisli nešto ovako suludo. Dok pokušava da spasi letelicu koja je u plamenu i koja, praktično, ne odgovara na komande, Denzel pribegava očajničkom koraku i uspeva da avion potpuno okrene naopačke ne bi li tako uspeo da manevriše letelicom. Suludi plan mu uspeva i avion spušta na već pomenutu livadu spasivši usput stotinak putnika sigurne smrti. Kasnije sam proverio, Zemekis je zaista imao inspiraciju u stvarnom životu – Let broj 261 za Aljasku, negde tamo 2001. godine. Slično situaciji iz filma, pilot ove letelice gubi kontrolu nad svojim avionom i okretanjem aviona i on uspeva da povrati stabilan let. Za kratko. Na ovom letu nije bilo preživelih.
I upravo je to mesto na kojem se ruši kredibilitet i smisao ove priče i ovog filma. Ovo može samo u Holivudu i nigde drugde. Sve što se dešava u ovom besmisleno dugačkom filmu građeno je na pretpostavci da se u vazduhu dogodilo nešto što je nemoguće, naročito za tipa koji je pre leta u sebe uneo velike količine alkohola i kokaina. U SF filmovima ili onim o superherojima – verovatno jedinoj holivudskoj sorti koja funkcioniše – sve to može da se proguta, ali kada jedan ovakav nonsens postane razlog da dva sata gledamo i slušamo rasprave o moralu, Bogu (čija se volja i moć pominju nekoliko desetina puta), sudbini i sličnim kategorijama, onda je jasno kakav je film pred nama.
Prvi igrani film nekada perspektivnog reditelja u poslednjih 12 godina donosi, dakle, spektakularnih prvih pola sata, ali ta akcija je sve što vam je potrebno od ovog filma. Ono što sledi, nije vredno režisera koji nam je u svoje vreme podario ''Povratak u budućnost''. Iskreno, Zemekis je postao nezanimljiv još daleke 1994. godine, kada mu se dogodio ''Forest Gamp'', a ''Let'' je samo još jedan od manje-više neuspešnih Zemekisovih projekata. ''Let'' naročito, sa svojim moralnim paradoksima, rupama u scenariju, bulažnjenjima o zavisnosti i oporavku i portretom heroja koji to nije.
Ja: **