Završen je ligaški dio sezone najuzbudljivije ABA lige od njenog osnivanja.
Mjesec dana nas dijeli od F4 u Laktašima i vrijeme je da svodimo račune o najboljim timskim i individualnim učincima. Treba odati priznanje za neka ostvarenja kako timova tako i igrača ali i pomenuti stvari koje treba popraviti ukoliko želimo takmičenje na nivou, koje će bar na trenutke podsjetiti na ono što je nekada bila liga ex-Yu.
Bilo je čudnih utakmica, bilo je uzbudljivih utakmica. Ne možemo baš reći da smo umirali u kvalitetu igre, ali da je većina timova davala apsolutni maksimum u svakom meču, e to se može reći. Strahovi od pojedinih ekipa velike tradicije su apsolutno prevaziđeni tako da je većina išla na pobjedu bez obzira gdje se utakmica igrala.
Dva debitanta Solnok i posebno MZT su odigrali dobre sezone i što je najvažnije nisu služili za popravljanje koš razlike bilo kome. Ekipe su pobjeđivale u gostima i gubile utakmice kući što je od presudnog značaja za regularnost i podizanje kvaliteta takmičenja.
Saznanje da možeš otići na gostovanje, odigrati dobro i ostvariti pobjedu čini da svi klubovi sa povećanim entuzijazmom uđu u naredne sezone, posebno sada kada je ABA jedini put u Euroligu, osim ako khm, khm..."ne ispunjavate uslove za B licencu".
ŠTA JE BILO DOBRO?
Igokea je bila prva. Zar treba bolji argument? Pored Partizana, Zvezde, Olimpije, Cibone, Cedevite, Budućnosti, Radničkog prvo mjesto je uzela ekipa kojoj je ovo druga sezona u ABA ligi. Čak i u završnici sezone kada je postalo jasno da Igokea neće moći u Euroligu čak i ako završi na prvom mjestu imali su pošteno suđenje do kraja i najbliži konkurenti koji bi preuzimanjem prvog mjesta sigurno završili u Euroligi(čitaj Zvezda) nisu bili pogurani u tom pravcu(Realno gledano liga je mogla da izbaci Igokeu sa prvog mjesta kroz njihovo gostovanje u Skoplju ili pomoć Zvezdi na utakmici u Širokom ali to se nije desilo i svaka čast na tome).
Izjednačenost lige je bila možda i najveća od njenog osnivanja i nikada nismo imali ovoliko pobjeda gostujućih ekipa. Fenjeraši su mlatili papirne favorite u kontinuitetu. Solnok je savladao Partizan, Cedevitu i Cibonu. Široki je savladao Crvenu Zvezdu i Partizan. Zadar je savladao sve učesnike F4 Igokeu, Zvezdu, Radnički i Partizan, a gubio je utakmice od Krke, Širokog i MZT-a.
Split je dva puta savladao Cedevitu, jednom Zvezdu, pa Budućnost, Olimpiju i Cibonu. MZT je posebno opasan bio na gostovanjima gdje su sredili Cedevitu, Cibonu i Olimpiju te Široki trojkom u zadnjoj sekundi. Koliko je bila neizvjesno u ABA ligi ove sezone najbolje pokazuje podatak da je čak 57 utakmica završeno sa pobjedama ekipa do pet razlike, odnosno da su odlučivale jedna ili dvije lopte.
Pored Igokee koja je najbolji tim lige ove sezone treba izdvojiti partije koje je pružala Crvena Zvezda ali i ona je krenula u sezonu sa jednom pobjedom u prvih pet kola međutim do kraja sezone su napravili seriju 14-4.
Radnički je odigrao svoju najbolju sezonu otkada se takmiči u ABA ligi što su krunisali plasmanom na F4. I oni su imali veliku seriju pobjeda. U posljednjih 12 kola napravili su 10-2.
Partizan je uzimajući u obzir mladost ekipe na kraju odigrao u skladu sa očekivanjima. U sezoni prepunoj uspona i padova dokopali su se četvrtog mjesta i plasmana na F4 sa realnim šansama da u Laktašima izbore nastup u Euroligi i naredne sezone. Partizan je sezonu počeo i bolje od očekivanja sa osam pobjeda u prvih 10 kola, ali su posustali do kraja sezone i završili kao četvrti.
Izgubili su četiri utakmice sa po dva razlike (Zadar, Solnok, Olimpija, Radnički). Budućnost je defenitivno potvrdila da je najstabilniji tim u takmičenju uzimajući u obzir sve faktore oko finansija i realnog kvaliteta. Za korak su ostali bez F4. Imali su za njihove standarde puno domaćih poraza ali su to vraćali dobrim igrama na gostovanjima. Mogu da žale za porazom u Ljubljani nakon tri produžetka.
Broj gledalaca u ABA ligi ove sezone je bio najveći od kada se igra takmičenje. U tom segmentu je prednjačio Partizan, a za njim Zvezda, Radnički, MZT i Zadar.
ŠTA NIJE BILO DOBRO?
Da ne pričamo opet priču o propozicijama takmičenja i rangiranju timova za euro takmičenja. Lošija od toga bila su samo diletantska "pojašnjenja" i "tumačenja" čelnih ljudi lige, nego hajde da se bavimo terenom.
Loše su izgledali procenti šuta, posebno trojke i slobodna bacanja. Prostor koji je nekada bio prebogat kvalitetnim šuterima i gdje ste malo koga mogli da ostavite samog, sada čezne za preciznim igračima. Koliko god se pravdali da su bacanja cigli i kamenja na koš posljedica dobre odbrane i čvrste igre, realnost je ipak drugačija.
Nikada u ovoj ligi nije bilo više igrača kojima možete da se odmaknete dva metra i gledate kako neometani lome tablu. Timski niko nije ni blizu realizacije od 40% za tri poena ili 80% sa linije slobodnih bacanja što je skandalozno. Radnički je najbolji za tri poena sa 36% realizacije dok penale najbolje šutiraju u Širokom 77%. To su vrlo skromni procenti za lidere u ligi koja je među pet najboljih u Evropi.
Treneri su stradali na svakom koraku. Do sredine decembra smijenjeno je šest trenera. Ukupno smo do kraja lige imali osam trenerskih promjena. Sa ove distance samo je promjena trenera u Zvezdi donijela neki veliki rezultatski pomak. Ostali timovi se baš i nisu usrećili dovođenjem novih imena na klupu.
Cedevita je četiri puta mijenjala prvog trenera jer je ovo drugo pojavljivanje Jakše Vulića kao trenera Cedevite u ABA ligi (vodio je meč protiv Partizana u Beogradu). Sezonu je započeo Božo Maljković, pa Vulić, zatim je postavljen Aco Petrović koji je podnio ostavku nakon poraza od Partizana u Zagrebu i opet na kraju Vulić koji bi trebao da završi sezonu.
Cedevita je generalno odigrala najlošiju sezonu od svih učesnika lige. Velika pompa pred početak i priča o napadu na trofej se pretvorila u međusobna optuživanja i velike promjene igračkog kadra koje nisu donijele ništa dobro.
Nebriga oko KK Split u tom gradu postaje fascinantna. Kao da nikoga ne zanima da li će taj klub egzistirati ili ne. Tradicija je najimpresivnija od svih timova u ex-yu, jer ne vjerujem da ćemo ikada više vidjeti trostrukog uzastopnog evropskog prvaka sa ovih prostora ali koja korist. Danas igrači Splita igraju za mrvice koje se samo ponekad isplaćuju. Splita naredne sezone neće biti u ABA ligi prvenstveno zato što u tom gradu već godinama niko ne vidi interes da pomogne.
Mjesec dana nas dijeli od F4 u Laktašima i vrijeme je da svodimo račune o najboljim timskim i individualnim učincima. Treba odati priznanje za neka ostvarenja kako timova tako i igrača ali i pomenuti stvari koje treba popraviti ukoliko želimo takmičenje na nivou, koje će bar na trenutke podsjetiti na ono što je nekada bila liga ex-Yu.
Bilo je čudnih utakmica, bilo je uzbudljivih utakmica. Ne možemo baš reći da smo umirali u kvalitetu igre, ali da je većina timova davala apsolutni maksimum u svakom meču, e to se može reći. Strahovi od pojedinih ekipa velike tradicije su apsolutno prevaziđeni tako da je većina išla na pobjedu bez obzira gdje se utakmica igrala.
Dva debitanta Solnok i posebno MZT su odigrali dobre sezone i što je najvažnije nisu služili za popravljanje koš razlike bilo kome. Ekipe su pobjeđivale u gostima i gubile utakmice kući što je od presudnog značaja za regularnost i podizanje kvaliteta takmičenja.
Saznanje da možeš otići na gostovanje, odigrati dobro i ostvariti pobjedu čini da svi klubovi sa povećanim entuzijazmom uđu u naredne sezone, posebno sada kada je ABA jedini put u Euroligu, osim ako khm, khm..."ne ispunjavate uslove za B licencu".
ŠTA JE BILO DOBRO?
Igokea je bila prva. Zar treba bolji argument? Pored Partizana, Zvezde, Olimpije, Cibone, Cedevite, Budućnosti, Radničkog prvo mjesto je uzela ekipa kojoj je ovo druga sezona u ABA ligi. Čak i u završnici sezone kada je postalo jasno da Igokea neće moći u Euroligu čak i ako završi na prvom mjestu imali su pošteno suđenje do kraja i najbliži konkurenti koji bi preuzimanjem prvog mjesta sigurno završili u Euroligi(čitaj Zvezda) nisu bili pogurani u tom pravcu(Realno gledano liga je mogla da izbaci Igokeu sa prvog mjesta kroz njihovo gostovanje u Skoplju ili pomoć Zvezdi na utakmici u Širokom ali to se nije desilo i svaka čast na tome).
Izjednačenost lige je bila možda i najveća od njenog osnivanja i nikada nismo imali ovoliko pobjeda gostujućih ekipa. Fenjeraši su mlatili papirne favorite u kontinuitetu. Solnok je savladao Partizan, Cedevitu i Cibonu. Široki je savladao Crvenu Zvezdu i Partizan. Zadar je savladao sve učesnike F4 Igokeu, Zvezdu, Radnički i Partizan, a gubio je utakmice od Krke, Širokog i MZT-a.
Split je dva puta savladao Cedevitu, jednom Zvezdu, pa Budućnost, Olimpiju i Cibonu. MZT je posebno opasan bio na gostovanjima gdje su sredili Cedevitu, Cibonu i Olimpiju te Široki trojkom u zadnjoj sekundi. Koliko je bila neizvjesno u ABA ligi ove sezone najbolje pokazuje podatak da je čak 57 utakmica završeno sa pobjedama ekipa do pet razlike, odnosno da su odlučivale jedna ili dvije lopte.
Pored Igokee koja je najbolji tim lige ove sezone treba izdvojiti partije koje je pružala Crvena Zvezda ali i ona je krenula u sezonu sa jednom pobjedom u prvih pet kola međutim do kraja sezone su napravili seriju 14-4.
Radnički je odigrao svoju najbolju sezonu otkada se takmiči u ABA ligi što su krunisali plasmanom na F4. I oni su imali veliku seriju pobjeda. U posljednjih 12 kola napravili su 10-2.
Partizan je uzimajući u obzir mladost ekipe na kraju odigrao u skladu sa očekivanjima. U sezoni prepunoj uspona i padova dokopali su se četvrtog mjesta i plasmana na F4 sa realnim šansama da u Laktašima izbore nastup u Euroligi i naredne sezone. Partizan je sezonu počeo i bolje od očekivanja sa osam pobjeda u prvih 10 kola, ali su posustali do kraja sezone i završili kao četvrti.
Izgubili su četiri utakmice sa po dva razlike (Zadar, Solnok, Olimpija, Radnički). Budućnost je defenitivno potvrdila da je najstabilniji tim u takmičenju uzimajući u obzir sve faktore oko finansija i realnog kvaliteta. Za korak su ostali bez F4. Imali su za njihove standarde puno domaćih poraza ali su to vraćali dobrim igrama na gostovanjima. Mogu da žale za porazom u Ljubljani nakon tri produžetka.
Broj gledalaca u ABA ligi ove sezone je bio najveći od kada se igra takmičenje. U tom segmentu je prednjačio Partizan, a za njim Zvezda, Radnički, MZT i Zadar.
ŠTA NIJE BILO DOBRO?
Da ne pričamo opet priču o propozicijama takmičenja i rangiranju timova za euro takmičenja. Lošija od toga bila su samo diletantska "pojašnjenja" i "tumačenja" čelnih ljudi lige, nego hajde da se bavimo terenom.
Loše su izgledali procenti šuta, posebno trojke i slobodna bacanja. Prostor koji je nekada bio prebogat kvalitetnim šuterima i gdje ste malo koga mogli da ostavite samog, sada čezne za preciznim igračima. Koliko god se pravdali da su bacanja cigli i kamenja na koš posljedica dobre odbrane i čvrste igre, realnost je ipak drugačija.
Nikada u ovoj ligi nije bilo više igrača kojima možete da se odmaknete dva metra i gledate kako neometani lome tablu. Timski niko nije ni blizu realizacije od 40% za tri poena ili 80% sa linije slobodnih bacanja što je skandalozno. Radnički je najbolji za tri poena sa 36% realizacije dok penale najbolje šutiraju u Širokom 77%. To su vrlo skromni procenti za lidere u ligi koja je među pet najboljih u Evropi.
Treneri su stradali na svakom koraku. Do sredine decembra smijenjeno je šest trenera. Ukupno smo do kraja lige imali osam trenerskih promjena. Sa ove distance samo je promjena trenera u Zvezdi donijela neki veliki rezultatski pomak. Ostali timovi se baš i nisu usrećili dovođenjem novih imena na klupu.
Cedevita je četiri puta mijenjala prvog trenera jer je ovo drugo pojavljivanje Jakše Vulića kao trenera Cedevite u ABA ligi (vodio je meč protiv Partizana u Beogradu). Sezonu je započeo Božo Maljković, pa Vulić, zatim je postavljen Aco Petrović koji je podnio ostavku nakon poraza od Partizana u Zagrebu i opet na kraju Vulić koji bi trebao da završi sezonu.
Cedevita je generalno odigrala najlošiju sezonu od svih učesnika lige. Velika pompa pred početak i priča o napadu na trofej se pretvorila u međusobna optuživanja i velike promjene igračkog kadra koje nisu donijele ništa dobro.
Nebriga oko KK Split u tom gradu postaje fascinantna. Kao da nikoga ne zanima da li će taj klub egzistirati ili ne. Tradicija je najimpresivnija od svih timova u ex-yu, jer ne vjerujem da ćemo ikada više vidjeti trostrukog uzastopnog evropskog prvaka sa ovih prostora ali koja korist. Danas igrači Splita igraju za mrvice koje se samo ponekad isplaćuju. Splita naredne sezone neće biti u ABA ligi prvenstveno zato što u tom gradu već godinama niko ne vidi interes da pomogne.
MVP LIGE, PRVA PETORKA I OSTALI
PG i MVP:Aleksandar Ćapin 17,5ppg 5,14ast 43% 3p 2,81 trojke po meču
Nakon odlaska Darka Planinića u Maccabi preuzeo je vodstvo u poretku za najkorisnijeg igrača i nije ga ispuštao do kraja. Njegovim dolaskom Radnički je ostvario prvu pobjedu u sezoni(MZT u Skoplju) i krenuo u pobjednički niz koji se završio plasmanom na F4. Kada je neko prvi strijelac i asistent lige nema puno dodatnog objašnjavanja zašto je najbolji igrač sezone. Kod Miroslava Nikolića gotovo da nije izlazio iz igre, iznuđivao je preko pet faulova po meču i pogađao najvviše trojki po utakmicic u ligi(imao je seriju sa 22 pogođene trojke u četiri utakmice). MVP i najbolji play lige.
SG: IGOR RAKOČEVIĆ 15,76ppg 34% 3p 87% slo bac
Ligu su obilježili igrači sa 30+ godina, a prvi među njima je Igor Rakočević. U konkurenciji za naj beka šutera lige razmatrao sam i Terrico Whitea, DJ Strawberrya te Marka Šutala. White je za nijansu ispao zbog njegovog straha od povrede( u dosta mečeva jednostavno ne želi da ide na prodor iako je to najbolje rješenje). Strawberry je imao možda i najbolju sezonu od svih pomenutih ali ipak Cibona je imala previše poraza, plus DJ nije klasični bek šuter. Šutalo je ipak bio nešto slabiji od ove trojice. Na kraju Rakočević zbog odličnog omjera koji je je njegov tim ostvario te činjenice da je drugi strijelac lige. Majstor je igre na poludistanci, slobodna bacanja i dalje ne promašuje, zna da iznudi faul, a šut za tri poena ga je služio u bitnim trenucima utakmica.
SF: DAVIS BERTANS 9,4ppg 50% 2p 44,5% 3p
Dosta poena je ubacio igrajući kao krilni centar, međutim ovo je njegova prirodna pozicija. Možda i najbolji čisti šuter u lgi. Perfektna mehanika i brzina šuta za 205cm visine. Pred kraj sezone je počeo da koristi i prodore pod koš, nešto što je nova oružje u njegovoj igri s obzirom da je doskora važio za jednodimenzionalnog igrača koji ne voli kontakt. Odlično je odigrao drugi dio sezone i takmičenje završio kao najbolji po procentu šuta za tri poena što je njegovoj ekipi inače vrlo lošoj u tom segmentu bilo zlata vrijedno(u osam utakmica drugog dijela je ubacio dvocifren broj koševa, najviše Zvezdi - 23). Po brzini izlaska iz bloka podsjeća na Mirzu Teletovića. Ima sve elemente da postane NBA igrač posebno što na njega draft prava polaže ekipa koja će znati da ga iskoristi - San Antonio.
PF: BRANKO JOROVIĆ 14,7ppg 1,35 ukr 57% 2p 40% 3p
Najbolji igrač najbolje ekipe u ligi. Revitalizovao je svoju karijeru na poziciji krilnog centra gdje je tokom čitave sezone pravio ogromne probleme svim protivnicima. Kažnjavao je otvorene šuteve za tri poena, nakon defanzivnog skoka vrlo često išao od koša do koša. Među 10 najboljih je u gotovo svim relevantnim kategorijama(treći strijelac, treći po procentu šuta za tri, sedmi po ukupnom procentu, deveti sa linije penala, osmi po iznuđenim faulovima, deseti po ukradenim loptama). Gdje se god okreneš naiđeš na njegovo ime. Ono što se posebno cijeni je kontinuitet dobrih igara, maltene od početka do kraja sezone.
C: TODOR GEČEVSKI 14,3ppg 5,7sk 1,2blk 61% 2p 83% slo bac
Znam da je iznenađenje, ali znate i da je hronična nestašica centara. Ne bi našao mjesto u prvih pet da su ostali prije svih Darko Planinić ili Aaron Baynes, ali nisu. Pomislite da je Marton Bader bio bolji, ali statistika vas uveliko demantuje. Gečevski i Čekovski su stalno mijenjali mjesta na "4" i "5" i u zavisnosti od protivnika Gečevski je nekada igrao kao krilni centar nekada kao centar, tj. napadao ili leđima ili licem košu. Njegova statistika je dolazila nekako tiho ali je na kraju sezone daleko, ali daleko najbolja od svih centara, plus MZT je uzimajući u obzir debitantsku sezonu odigrao zaista dobro. Gečevski je sedmi strijelac, sedmi skakač, drugi bloker, četvrti po procentu za dva poena i sedmi po realizaciji penala. Morate priznati da su ovo jaki argumenti. Možda je stariji od Keopsove piramide ali već sam napomenuo da ligom ove sezone dominiraju veterani.ž
NAJBOLJI ŠESTI IGRAČ: BORIS SAVOVIĆ 12,4ppg 8,4sk 59% 2p 36% 3p
Nije bilo nikakve dileme. Najbolji skakač lige i uz Igora Rakočevića najkonstantniji igrač Crvene Zvezde. Subotić je uglavnom počinjao u petorci, Savović je bio prva izmjena koja je zatim na terenu radila uglavnom dobre stvari za CZV. U 18 utakmica je ubacio dvocifren broj poena. Osnovni razlog zašto je Zvezda bila najbolja skakačka ekipa lige.
IGRAČ KOJI JE NAJVIŠE NAPREDOVAO: JAKA BLAŽIČ 13,7ppg 51% 2p 34% 3p 3,4 sk 2 ast
Izrastao je u prvog igrača Union Olimpije i u odnosu na prošlu sezonu zaista ostvario izuzetan napredak. Posjeduje možda i najbolji prodor u ligi, a značajno je popravio šut za tri poena. Može da ubaci 30 poena bilo kome u ABA što je demonstrirao nekoliko puta, a isto je ponovio i u Euroligi. Uneredio je Široki(31p) i Radnički(34p) Posustao je u drugom dijelu kada je krenulo tradicionalno osipanje Olimpije.
NAJBOLJI ODBRAMBENI IGRAČ: DRAGAN MILOSAVLJEVIĆ
Nemam adekvatnu statistiku da poduprem ovu tvrdnju ali u pitanju je jedan od rijetkih "igrača zadatka" u ligi. Po pravilu dobija najbolje protivničke strijelce i kada pogledate njihove poene i procente šuta protiv Partizana vidite da je Milosavljević više puta zaustavio protivnika nego što je bio nadigran. Dragan djeluje kao da može da igra tri utakmice zaredom i uvijek diše za vratom čovjeku kojeg čuva.
NAJBOLJI STRANAC: TERRICO WHITE & DJ STRAWBERRY
Ne možete da ih razdvojite. Radnički je odigrao neuporedivo bolje od Cibone, ali DJ je potpuno nekarakteristično za Amerikanca izdržao čitavu sezonu u timu koji uglavnom nije znao šta radi, gdje su plate kasnile i koji je promjenio pet plejmejkera. White je atraktivniji i imao je prave napadačke detonacije (36 poena protiv Cibone, 29 protiv Širokog, 20 protiv Budućnosti i 22 protiv Splita kada se rješavao plasman na F4). Na drugoj strani DJ je neuporedivo bolji defanzivac(prvi kradljivac lopti u ligi) i i igrač koji jednostavno nema slabu tačku. Ništa ne radi vrhunski ali sve radi dovoljno dobro. U čak 21 utakmici ABA lige ove sezone je ubacio dvocifren broj koševa(najviše protiv CZV 31 u Beogradu kada je zamalo sam dobio meč). Kako sam rekao ne možete da ih razdvojite pa dijele ovu nagradu.
TRENER GODINE: DRAGAN BAJIĆ
Ako ste pogledali tri utakmice Igokee ove sezone pojašnjenje nije potrebno. Ako niste pogledajte tabelu.
PETORKA MLADIH IGRAČA: DARIO ŠARIĆ, KLEMEN PREPELIČ, ALEN OMIĆ, BOGDAN BOGDANOVIĆ, NIKOLA MILUTINOV
Nema potrebe da seciramo njihovu igru jer ih očekuje mukotrpan rad ukoliko žele da svoj talenat i povremene bljeskove pretoče u realni kvalitet. Recimo samo da svi osim Prepeliča imaju NBA potencijal. On je na drugoj strani daleko najbolji mladi šuter u ABA uz Bertansa (kojeg namjerno nisam stavio u ovu petorku, već je u petorci lige).
NAJATRAKTIVNIJI IGRAČ LIGE: TERRICO WHITE & DREW GORDON
White je igrač sa najboljim fizičkim predispozicijama u ligi ali ni Gordon ne zaostaje. Obojica su zakucavali monstruozno, udarali blokade zbunjenim protivnicima(vidi White protiv Katića ili Drew protiv Solnoka) i uglavnom igrali iznad obruča. White zna da se dozira i onda izvuče potez koji vas zapanji. Drew igra bez ikakve zadrške, vrlo često pomislte da će poginuti na terenu kada preko šest igrača krene da prikuca loptu. Gordon je par puta zakucao kao Karl Malone(lijevom rukom se drži za uho) što kod vašeg kolumniste donosi dodatne bodove i poseban kredit. Dakle opet podjela nagrade.
NAJLJEPŠI POTEZ SEZONE: TERRICO WHITE
LIjevom(slabijom) rukom sa više od pola terena sa zvukom sirene protiv Širokog.
NAJBOLJE UTAKMICE SEZONE: Crvena Zvezda - Partizan 84:76, Cedevita - Partizan 77:78, Široki - Solnok 102:101, Igokea - Union Olimpija 87:82, Zadar - Partizan 80:78, Cedevita - Igokea 78:76, Cibona - Radnički 81:85 i Radnički - Cedevita 85:77.
NAJLOŠIJE UTAKMICE SEZONE: Partizan - Cedevita 58:55 i Krka - Crvena Zvezda 52:57. Bilo je još loših utakmica ali ove dvije su ipak šampioni kategorije. Ne znate dali ih je teže bilo igrati ili gledati.
Mislim da smo pomenuli sve relevantno za regularni dio sezone. Predstoji F4 u Laktašima od 25-27.04. Biće vrlo zanimljivo bez dileme. Možemo samo da se nadamo da će učesnici Eurolige naredne sezon biti odlučeni na terenu, a ne u nekoj španskoj kancelariji.
Nakon odlaska Darka Planinića u Maccabi preuzeo je vodstvo u poretku za najkorisnijeg igrača i nije ga ispuštao do kraja. Njegovim dolaskom Radnički je ostvario prvu pobjedu u sezoni(MZT u Skoplju) i krenuo u pobjednički niz koji se završio plasmanom na F4. Kada je neko prvi strijelac i asistent lige nema puno dodatnog objašnjavanja zašto je najbolji igrač sezone. Kod Miroslava Nikolića gotovo da nije izlazio iz igre, iznuđivao je preko pet faulova po meču i pogađao najvviše trojki po utakmicic u ligi(imao je seriju sa 22 pogođene trojke u četiri utakmice). MVP i najbolji play lige.
SG: IGOR RAKOČEVIĆ 15,76ppg 34% 3p 87% slo bac
Ligu su obilježili igrači sa 30+ godina, a prvi među njima je Igor Rakočević. U konkurenciji za naj beka šutera lige razmatrao sam i Terrico Whitea, DJ Strawberrya te Marka Šutala. White je za nijansu ispao zbog njegovog straha od povrede( u dosta mečeva jednostavno ne želi da ide na prodor iako je to najbolje rješenje). Strawberry je imao možda i najbolju sezonu od svih pomenutih ali ipak Cibona je imala previše poraza, plus DJ nije klasični bek šuter. Šutalo je ipak bio nešto slabiji od ove trojice. Na kraju Rakočević zbog odličnog omjera koji je je njegov tim ostvario te činjenice da je drugi strijelac lige. Majstor je igre na poludistanci, slobodna bacanja i dalje ne promašuje, zna da iznudi faul, a šut za tri poena ga je služio u bitnim trenucima utakmica.
SF: DAVIS BERTANS 9,4ppg 50% 2p 44,5% 3p
Dosta poena je ubacio igrajući kao krilni centar, međutim ovo je njegova prirodna pozicija. Možda i najbolji čisti šuter u lgi. Perfektna mehanika i brzina šuta za 205cm visine. Pred kraj sezone je počeo da koristi i prodore pod koš, nešto što je nova oružje u njegovoj igri s obzirom da je doskora važio za jednodimenzionalnog igrača koji ne voli kontakt. Odlično je odigrao drugi dio sezone i takmičenje završio kao najbolji po procentu šuta za tri poena što je njegovoj ekipi inače vrlo lošoj u tom segmentu bilo zlata vrijedno(u osam utakmica drugog dijela je ubacio dvocifren broj koševa, najviše Zvezdi - 23). Po brzini izlaska iz bloka podsjeća na Mirzu Teletovića. Ima sve elemente da postane NBA igrač posebno što na njega draft prava polaže ekipa koja će znati da ga iskoristi - San Antonio.
PF: BRANKO JOROVIĆ 14,7ppg 1,35 ukr 57% 2p 40% 3p
Najbolji igrač najbolje ekipe u ligi. Revitalizovao je svoju karijeru na poziciji krilnog centra gdje je tokom čitave sezone pravio ogromne probleme svim protivnicima. Kažnjavao je otvorene šuteve za tri poena, nakon defanzivnog skoka vrlo često išao od koša do koša. Među 10 najboljih je u gotovo svim relevantnim kategorijama(treći strijelac, treći po procentu šuta za tri, sedmi po ukupnom procentu, deveti sa linije penala, osmi po iznuđenim faulovima, deseti po ukradenim loptama). Gdje se god okreneš naiđeš na njegovo ime. Ono što se posebno cijeni je kontinuitet dobrih igara, maltene od početka do kraja sezone.
C: TODOR GEČEVSKI 14,3ppg 5,7sk 1,2blk 61% 2p 83% slo bac
Znam da je iznenađenje, ali znate i da je hronična nestašica centara. Ne bi našao mjesto u prvih pet da su ostali prije svih Darko Planinić ili Aaron Baynes, ali nisu. Pomislite da je Marton Bader bio bolji, ali statistika vas uveliko demantuje. Gečevski i Čekovski su stalno mijenjali mjesta na "4" i "5" i u zavisnosti od protivnika Gečevski je nekada igrao kao krilni centar nekada kao centar, tj. napadao ili leđima ili licem košu. Njegova statistika je dolazila nekako tiho ali je na kraju sezone daleko, ali daleko najbolja od svih centara, plus MZT je uzimajući u obzir debitantsku sezonu odigrao zaista dobro. Gečevski je sedmi strijelac, sedmi skakač, drugi bloker, četvrti po procentu za dva poena i sedmi po realizaciji penala. Morate priznati da su ovo jaki argumenti. Možda je stariji od Keopsove piramide ali već sam napomenuo da ligom ove sezone dominiraju veterani.ž
NAJBOLJI ŠESTI IGRAČ: BORIS SAVOVIĆ 12,4ppg 8,4sk 59% 2p 36% 3p
Nije bilo nikakve dileme. Najbolji skakač lige i uz Igora Rakočevića najkonstantniji igrač Crvene Zvezde. Subotić je uglavnom počinjao u petorci, Savović je bio prva izmjena koja je zatim na terenu radila uglavnom dobre stvari za CZV. U 18 utakmica je ubacio dvocifren broj poena. Osnovni razlog zašto je Zvezda bila najbolja skakačka ekipa lige.
IGRAČ KOJI JE NAJVIŠE NAPREDOVAO: JAKA BLAŽIČ 13,7ppg 51% 2p 34% 3p 3,4 sk 2 ast
Izrastao je u prvog igrača Union Olimpije i u odnosu na prošlu sezonu zaista ostvario izuzetan napredak. Posjeduje možda i najbolji prodor u ligi, a značajno je popravio šut za tri poena. Može da ubaci 30 poena bilo kome u ABA što je demonstrirao nekoliko puta, a isto je ponovio i u Euroligi. Uneredio je Široki(31p) i Radnički(34p) Posustao je u drugom dijelu kada je krenulo tradicionalno osipanje Olimpije.
NAJBOLJI ODBRAMBENI IGRAČ: DRAGAN MILOSAVLJEVIĆ
Nemam adekvatnu statistiku da poduprem ovu tvrdnju ali u pitanju je jedan od rijetkih "igrača zadatka" u ligi. Po pravilu dobija najbolje protivničke strijelce i kada pogledate njihove poene i procente šuta protiv Partizana vidite da je Milosavljević više puta zaustavio protivnika nego što je bio nadigran. Dragan djeluje kao da može da igra tri utakmice zaredom i uvijek diše za vratom čovjeku kojeg čuva.
NAJBOLJI STRANAC: TERRICO WHITE & DJ STRAWBERRY
Ne možete da ih razdvojite. Radnički je odigrao neuporedivo bolje od Cibone, ali DJ je potpuno nekarakteristično za Amerikanca izdržao čitavu sezonu u timu koji uglavnom nije znao šta radi, gdje su plate kasnile i koji je promjenio pet plejmejkera. White je atraktivniji i imao je prave napadačke detonacije (36 poena protiv Cibone, 29 protiv Širokog, 20 protiv Budućnosti i 22 protiv Splita kada se rješavao plasman na F4). Na drugoj strani DJ je neuporedivo bolji defanzivac(prvi kradljivac lopti u ligi) i i igrač koji jednostavno nema slabu tačku. Ništa ne radi vrhunski ali sve radi dovoljno dobro. U čak 21 utakmici ABA lige ove sezone je ubacio dvocifren broj koševa(najviše protiv CZV 31 u Beogradu kada je zamalo sam dobio meč). Kako sam rekao ne možete da ih razdvojite pa dijele ovu nagradu.
TRENER GODINE: DRAGAN BAJIĆ
Ako ste pogledali tri utakmice Igokee ove sezone pojašnjenje nije potrebno. Ako niste pogledajte tabelu.
PETORKA MLADIH IGRAČA: DARIO ŠARIĆ, KLEMEN PREPELIČ, ALEN OMIĆ, BOGDAN BOGDANOVIĆ, NIKOLA MILUTINOV
Nema potrebe da seciramo njihovu igru jer ih očekuje mukotrpan rad ukoliko žele da svoj talenat i povremene bljeskove pretoče u realni kvalitet. Recimo samo da svi osim Prepeliča imaju NBA potencijal. On je na drugoj strani daleko najbolji mladi šuter u ABA uz Bertansa (kojeg namjerno nisam stavio u ovu petorku, već je u petorci lige).
NAJATRAKTIVNIJI IGRAČ LIGE: TERRICO WHITE & DREW GORDON
White je igrač sa najboljim fizičkim predispozicijama u ligi ali ni Gordon ne zaostaje. Obojica su zakucavali monstruozno, udarali blokade zbunjenim protivnicima(vidi White protiv Katića ili Drew protiv Solnoka) i uglavnom igrali iznad obruča. White zna da se dozira i onda izvuče potez koji vas zapanji. Drew igra bez ikakve zadrške, vrlo često pomislte da će poginuti na terenu kada preko šest igrača krene da prikuca loptu. Gordon je par puta zakucao kao Karl Malone(lijevom rukom se drži za uho) što kod vašeg kolumniste donosi dodatne bodove i poseban kredit. Dakle opet podjela nagrade.
NAJLJEPŠI POTEZ SEZONE: TERRICO WHITE
LIjevom(slabijom) rukom sa više od pola terena sa zvukom sirene protiv Širokog.
NAJBOLJE UTAKMICE SEZONE: Crvena Zvezda - Partizan 84:76, Cedevita - Partizan 77:78, Široki - Solnok 102:101, Igokea - Union Olimpija 87:82, Zadar - Partizan 80:78, Cedevita - Igokea 78:76, Cibona - Radnički 81:85 i Radnički - Cedevita 85:77.
NAJLOŠIJE UTAKMICE SEZONE: Partizan - Cedevita 58:55 i Krka - Crvena Zvezda 52:57. Bilo je još loših utakmica ali ove dvije su ipak šampioni kategorije. Ne znate dali ih je teže bilo igrati ili gledati.
Mislim da smo pomenuli sve relevantno za regularni dio sezone. Predstoji F4 u Laktašima od 25-27.04. Biće vrlo zanimljivo bez dileme. Možemo samo da se nadamo da će učesnici Eurolige naredne sezon biti odlučeni na terenu, a ne u nekoj španskoj kancelariji.
