Sa platna sve vrišti "HIČKOK HIČKOK HIČKOK"...
STOKER
Stoker (2013)
Režija: Čan-Vuk Park
Uloge: Mija Vasikovska, Metju Gud, Nikol Kidman
Distributer: Megakom
Prvo sam pre nekoliko nedelja video da se nešto ozbiljno radi u Bezistanu, naročito oko nekadašnjeg bioskopa Kozara. Priznajem, tračak nade se ukazao – pomislio sam kako je neko ipak odlučio da sredi ovaj spektakularni prostor i kako ću, uskoro, moći da izvedem J. na ovo mesto u kojem sam, realno, odgledao bar stotinak filmova. Nije bila neka nada, da se ne lažemo, a i ona je nestala kada sam pre par dana pročitao da ću ovde možda i doći sa J, ali da kupim pečeno pile ili feta sir ili bilo šta što se može kupiti na još hiljadu mesta u gradu. Dakle najgore – supermarket. Nije bitno čiji, ovde stvarno nije mesto jebenoj samoposluzi. Nema dileme, samo kreten je mogao ovako nešto da smisli.
Tako da...jednog trenutka sam pomislio da bi današnji tekst morao u stvari da bude RIP slavnoj Kozari, ali sam na kraju odustao od toga.
Uostalom, pre tačno godinu dana, na ovom istom mestu mogli ste da pročitate nešto što sada može idealno da posluži kao posveta omiljenom bioskopu. Oni skloni teorijama zavere, na ovu priču mogu da dodaju i onaj požar koji se odigrao nekoliko meseci nakon događaja iz teksta i da sami sklope neku priču, ali ona je za mene ipak završena. U ovu samoposlugu verovatno ipak neću nikada ući, pa makar je nazvali i Kozara. A u stvari mi još teže pada što su Mikrobove foto kabine takođe nestale, kao kolateralna šteta. Bastards!
Neki se od bola brane tako što se napiju, pa glavom lupaju u zid, ali ja sam odlučio da u čast omiljenog bioskpa – odem u bioskop! G. me je još u četvrtak obavestio da je raspoložen da za vikend krene sa mnom na neku projekciju, ja sam odabrao film koji bi - eto posvete – u onim lepšim vremenima baš pristajao Kozari i na kraju je sve to ispalo sasvim okej. ''Stoker'' bi zaista 'legao' u Kozari.
Malo je arthouse, ali je i sjajan triler-horor. Nije baš skroz američki, a u stvari jeste. Plasiran je kao da je holivudski mejnstrim, ali je daleko od toga. Nije me baš protresao od straha, ali da sam iz sale izašao u onaj mračni pasaž gde je nekada bio izlaz iz Kozare – ne bi mi bilo svejedno. Eto, takav je ''Stoker'' Čan-vuk Parka.
Odmah da razjasnim i ocene koje možete da vidite na kraju teksta. Nisu loše, ali je ''Stoker'' možda i bolji film nego što one to govore. G. je insistirao da se naglasi je njegova ocena napumpana, stimulativna, a ja sam zbog nekih svojih razloga ocenu možda i umanjio za pola zvezdice. Ipak sam odlučio da ostanem na zvezdicama koje smo izrekli odmah po izlasku iz dvorane, bez obzira što je ''Stoker'' od onih filmova kojih se nije lako otarasiti. Već sledećeg jutra sam poželeo da ga ponovo pogledam, da o njemu popričam i sa M. i sa N, možda i sa još ponekim. Ukratko, ''Stoker'' je film za preporuku, pogotovo što nećete baš puno sličnih filmova naći na redovnom bioskopskom repertoaru.
Sa platna sve vrišti HIČKOK HIČKOK HIČKOK – sve dok se lagano upoznajemo sa glavnim likom prvog američkog filma uglavnom fantastičnog korejskog reditelja Parka. (Što se mene tiče, reditelj ''Oldboja'' i još dva ingeniozna filma iz ''osvetničke trilogije'' više ništa ne mora da snimi u svojoj karijeri da bi se uvukao u moj lični rediteljski ''Hall of Fame''.) Indija postaje punoletna, ali njen život je u ruševinama otkada je ostala bez svog oca Ričarda koji je nastradao u saobraćajnoj nesreći. Ostala je sama, sa ne baš uračunljivom majkom (Nikol Kidman), ali sve se menja kada u kuću stigne Čarli, očev šarmantni i harizmatični brat, svetski putnik. Evelin je očarana, Indija rezervisana, ali takođe fascinirana, dok je Čarli enigma. I dok se porodica polako privikava na nove okolnosti, oko nje ljudi počinju da nestaju. Na platnu, Hičkok polako postaje Kronenberg.
Kao i mnogi drugi azijski reditelji, tako i Park najviše polaže na sopstveni stil. Koji je, da se ne lažemo, spektakularan, nekada dovoljan sam po sebi. Svaka senka je pažljivo nameštena, svaka sitnica je specijalno dizajnirana, svetlo je za svaki kadar verovatno satima nameštano, kadar-sekvence s početka filma su napravljene u maniru najboljih radova Brajana de Palme, konačno i svaka dlaka na Indijinoj kosi ima svoju ulogu, naročito u građenju atmosfere, jer ''Stoker'' nije film koji će nas oboriti na noge svojom originalnošću, niti nas šokirati nikad viđenim scenama strave i užasa, ali od prvog do poslednjeg minuta Park kontroliše situaciju i gradi ambijent u kojem se niko ne može osećati lagodno. Onako hičkokovski. Ali od Parka se ipak možda više očekivalo da u Holivud donese svoj stil, onaj koji tako dobro poznajemo iz njegovih korejskih filmova. Umesto toga, dobili smo jedan miks ''Senke sumnje'', ''Rebeke'', ''Marni'' i ''Psiha'' (recimo, mada ovaj omaž ima i veću širinu) i Parkovih uobičajenih pokretnih slika, toliko neuobičajenih za ovo podneblje.
G. i ja smo se na kraju u skoro svemu složili. On se požalio da mu je od te silne umetnosti i stila film bio pomalo dosadan. Meni je bio pomalo nedorečen. Obojica smo u glas istakli Indijin lik kao najproblematičniji u svemu – od nemotivisanih do scenaristički nedorečenih postupaka, a G. je čak imao primedbe i na njen izgled. Ali na kraju, vizuelni spektakl pod imenom ''Stoker'' nije nas ostavio razočaranim. Ne znam za njega, da li se kao i ja i kod kuće mučio sa dešifrovanjem Parkovih poruka i simbola, ali bez obzira na sve nabrojano i doživljeno, bez obzira i na momente dosade, ''Stoker'' je film koji je obavezna lektira u okviru ovogodišnje holivudske ponude.
Sledeća nedelja u beogradske bioskope donosi još jedan potencijalno zanimljiv azijski naslov (novi film Vong Kar Vaja), dok će ovaj, pomalo vizionarski Parkov proboj u Holivud, svoju pravu težinu dobiti tek kad naredni njegov film ugleda svetlo dana. Istina samo kao producent, Park sprema SF triler pod imenom ''Snowpiercer'' koji nastaje prema motivima jednog francuskog stripa, Le Transperceneige. Režiraće ga Bong Đun-ho, moj omiljeni Korejanac. E sad, to je holivudski debi koji ja čekam.
Ja: ***1/2
G: ***1/2
Stoker (2013)
Režija: Čan-Vuk Park
Uloge: Mija Vasikovska, Metju Gud, Nikol Kidman
Distributer: Megakom
Prvo sam pre nekoliko nedelja video da se nešto ozbiljno radi u Bezistanu, naročito oko nekadašnjeg bioskopa Kozara. Priznajem, tračak nade se ukazao – pomislio sam kako je neko ipak odlučio da sredi ovaj spektakularni prostor i kako ću, uskoro, moći da izvedem J. na ovo mesto u kojem sam, realno, odgledao bar stotinak filmova. Nije bila neka nada, da se ne lažemo, a i ona je nestala kada sam pre par dana pročitao da ću ovde možda i doći sa J, ali da kupim pečeno pile ili feta sir ili bilo šta što se može kupiti na još hiljadu mesta u gradu. Dakle najgore – supermarket. Nije bitno čiji, ovde stvarno nije mesto jebenoj samoposluzi. Nema dileme, samo kreten je mogao ovako nešto da smisli.
Tako da...jednog trenutka sam pomislio da bi današnji tekst morao u stvari da bude RIP slavnoj Kozari, ali sam na kraju odustao od toga.
Uostalom, pre tačno godinu dana, na ovom istom mestu mogli ste da pročitate nešto što sada može idealno da posluži kao posveta omiljenom bioskopu. Oni skloni teorijama zavere, na ovu priču mogu da dodaju i onaj požar koji se odigrao nekoliko meseci nakon događaja iz teksta i da sami sklope neku priču, ali ona je za mene ipak završena. U ovu samoposlugu verovatno ipak neću nikada ući, pa makar je nazvali i Kozara. A u stvari mi još teže pada što su Mikrobove foto kabine takođe nestale, kao kolateralna šteta. Bastards!
Neki se od bola brane tako što se napiju, pa glavom lupaju u zid, ali ja sam odlučio da u čast omiljenog bioskpa – odem u bioskop! G. me je još u četvrtak obavestio da je raspoložen da za vikend krene sa mnom na neku projekciju, ja sam odabrao film koji bi - eto posvete – u onim lepšim vremenima baš pristajao Kozari i na kraju je sve to ispalo sasvim okej. ''Stoker'' bi zaista 'legao' u Kozari.
Malo je arthouse, ali je i sjajan triler-horor. Nije baš skroz američki, a u stvari jeste. Plasiran je kao da je holivudski mejnstrim, ali je daleko od toga. Nije me baš protresao od straha, ali da sam iz sale izašao u onaj mračni pasaž gde je nekada bio izlaz iz Kozare – ne bi mi bilo svejedno. Eto, takav je ''Stoker'' Čan-vuk Parka.
Odmah da razjasnim i ocene koje možete da vidite na kraju teksta. Nisu loše, ali je ''Stoker'' možda i bolji film nego što one to govore. G. je insistirao da se naglasi je njegova ocena napumpana, stimulativna, a ja sam zbog nekih svojih razloga ocenu možda i umanjio za pola zvezdice. Ipak sam odlučio da ostanem na zvezdicama koje smo izrekli odmah po izlasku iz dvorane, bez obzira što je ''Stoker'' od onih filmova kojih se nije lako otarasiti. Već sledećeg jutra sam poželeo da ga ponovo pogledam, da o njemu popričam i sa M. i sa N, možda i sa još ponekim. Ukratko, ''Stoker'' je film za preporuku, pogotovo što nećete baš puno sličnih filmova naći na redovnom bioskopskom repertoaru.
Sa platna sve vrišti HIČKOK HIČKOK HIČKOK – sve dok se lagano upoznajemo sa glavnim likom prvog američkog filma uglavnom fantastičnog korejskog reditelja Parka. (Što se mene tiče, reditelj ''Oldboja'' i još dva ingeniozna filma iz ''osvetničke trilogije'' više ništa ne mora da snimi u svojoj karijeri da bi se uvukao u moj lični rediteljski ''Hall of Fame''.) Indija postaje punoletna, ali njen život je u ruševinama otkada je ostala bez svog oca Ričarda koji je nastradao u saobraćajnoj nesreći. Ostala je sama, sa ne baš uračunljivom majkom (Nikol Kidman), ali sve se menja kada u kuću stigne Čarli, očev šarmantni i harizmatični brat, svetski putnik. Evelin je očarana, Indija rezervisana, ali takođe fascinirana, dok je Čarli enigma. I dok se porodica polako privikava na nove okolnosti, oko nje ljudi počinju da nestaju. Na platnu, Hičkok polako postaje Kronenberg.
Kao i mnogi drugi azijski reditelji, tako i Park najviše polaže na sopstveni stil. Koji je, da se ne lažemo, spektakularan, nekada dovoljan sam po sebi. Svaka senka je pažljivo nameštena, svaka sitnica je specijalno dizajnirana, svetlo je za svaki kadar verovatno satima nameštano, kadar-sekvence s početka filma su napravljene u maniru najboljih radova Brajana de Palme, konačno i svaka dlaka na Indijinoj kosi ima svoju ulogu, naročito u građenju atmosfere, jer ''Stoker'' nije film koji će nas oboriti na noge svojom originalnošću, niti nas šokirati nikad viđenim scenama strave i užasa, ali od prvog do poslednjeg minuta Park kontroliše situaciju i gradi ambijent u kojem se niko ne može osećati lagodno. Onako hičkokovski. Ali od Parka se ipak možda više očekivalo da u Holivud donese svoj stil, onaj koji tako dobro poznajemo iz njegovih korejskih filmova. Umesto toga, dobili smo jedan miks ''Senke sumnje'', ''Rebeke'', ''Marni'' i ''Psiha'' (recimo, mada ovaj omaž ima i veću širinu) i Parkovih uobičajenih pokretnih slika, toliko neuobičajenih za ovo podneblje.
G. i ja smo se na kraju u skoro svemu složili. On se požalio da mu je od te silne umetnosti i stila film bio pomalo dosadan. Meni je bio pomalo nedorečen. Obojica smo u glas istakli Indijin lik kao najproblematičniji u svemu – od nemotivisanih do scenaristički nedorečenih postupaka, a G. je čak imao primedbe i na njen izgled. Ali na kraju, vizuelni spektakl pod imenom ''Stoker'' nije nas ostavio razočaranim. Ne znam za njega, da li se kao i ja i kod kuće mučio sa dešifrovanjem Parkovih poruka i simbola, ali bez obzira na sve nabrojano i doživljeno, bez obzira i na momente dosade, ''Stoker'' je film koji je obavezna lektira u okviru ovogodišnje holivudske ponude.
Sledeća nedelja u beogradske bioskope donosi još jedan potencijalno zanimljiv azijski naslov (novi film Vong Kar Vaja), dok će ovaj, pomalo vizionarski Parkov proboj u Holivud, svoju pravu težinu dobiti tek kad naredni njegov film ugleda svetlo dana. Istina samo kao producent, Park sprema SF triler pod imenom ''Snowpiercer'' koji nastaje prema motivima jednog francuskog stripa, Le Transperceneige. Režiraće ga Bong Đun-ho, moj omiljeni Korejanac. E sad, to je holivudski debi koji ja čekam.
Ja: ***1/2
G: ***1/2