Shaq Dizel.html

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Ostali kolumnisti

Shaq Dizel

Devetnaest godina u ligi. Četiri titule. Tri puta MVP finala, jednom MVP sezone. Zlatna olimpijska medalja '96. Šesti strijelac, četrnaesti skakač i sedmi bloker u istoriji NBA. Slobodno bacanje, kao što znate, uglavnom nije mogao da pogodi.

Pokojni Jerry Buss je još jednom pokazao da je vjerovatno bio najbolji vlasnik jednog NBA tima ikada, a Lakersi da su velika ekipa. Dres sa brojem 34 u jednoj od najvećih sportskih organizacija uopšte, više niko neće nositi. Rastanak prije gotovo 10 godina nije bio prijatan, ali je u svoje vrijeme najdominantniji košarkaš na planeti dobio adekvatan ispraćaj... "Can you dig it!!"

Kuda će Lakersi ići nakon smrti velikog Dr. Bussa teško je reći. Ako se njegov sin bude pitao puno, kako je to slučaj ove sezone, možda to bude vrlo bolan period. I na samrtničkoj postelji tata Buss je dokazao još jednom da Lakersi svoje velike i zaslužne igrače nikada ne zaboravljaju.

U ovakvim trenucima uvijek se sjetim Scottie Pippena, koji je malo koga prezirao kao Jerry Crausea, tadašnjeg GM-a Bullsa i njihovog gazdu Jerry Reinsdorfa (inače dokazanu škrticu, koji je imao sreću da mu Michael Jordan upadne u ruke). Pippen je u Bullsima bio vječno potplaćen igrač (čak i u naponu snage bio je četvrti po zaradi u timu) i očekivano nezadovoljan. Jednom prilikom Pippen je komentarisao kakve su organizacije timova u NBA i rekao slijedeće: "Lakersi su veliki, najveći klub. Zapamtite šta vam kažem, Lakersi svoje zaslužne igrače nikada ne zaboravljaju. Možda vam to sada ne izgleda tako, ali Byron Scott će karijeru završiti u dresu Lakersa!"

Zapamtio sam ovu Scottijevu izjavu jer je tada Byron nosio dres otužnog Vancouvera. Godinu dana kasnije Scott je završio NBA karijeru noseći dres jednog od dva najveća tima u istoriji NBA. Kako je rekao Scottie, Lakersi svoje ne zaboravljaju. Nisu zaboravili ni Shaquillea.

Jedno od rijetkih košarkaških čuda je broj 34. Shaq i Mahmoud Abdul-Rauf (tada se još uvijek zvao Chris Jackson) su zajedno debitovali za LSU kod trenera Dalea Browna. Legendarna je priča kada je trener Brown prvi put vidio dva metra visokog Shaqa u vojnoj bazi u Njemačkoj: "Vojniče, koji si čin?" pitao je Brown. "Nemam čin gospodine, imam 13 godina", odgovorio je O'Neal. "Uh, jel' ti tata u blizini?"

Iako je Abdul-Rauf bio možda i najeksplozivniji strijelac u koledž košarci u to vrijeme (ubacio je 53 poena na svojoj trećoj utakmici za LSU. Izuzetan igrač i nadam se da će biti prostora da pišemo o njemu), svi su dolazili da vide planinu od čovjeka - Shaqa O'Neala. Jedan moj prijatelj koji je živio u New Orelansu i išao na sve utakmice LSU u tom periodu, kaže da pamti trenutak kada je na svojoj prvoj koledž utakmici na zagrijavanje izašao O'Neal. Dvorana prepuna navijača LSU je utihnula, niko nije treptao, svi su gledali vjerovatno najvećeg čovjeka kojeg su vidjeli u životu. Prijatelj iz ove priče je imao priliku da se rukuje sa mladim O'Nealom: "Pružio mi je ruku, a kažiprst mu je došao do mog lakta."

Takva pojava nije viđena na košarkaškim terenima od Wilta Chamberlaina. Fizičke predispozicije nisu bile sa ove planete: visina 216 cm, težina u naponu snage 147 kg. Raspon ruku 233 cm, dohvat na 380 cm, odraz 87 cm, dužina šake 28 cm, veličina patike 56! Bio je tako pokretljiv i koordinisan, da si svaki put kada ga gledaš morao sebe da podsjetiš da ima 216 cm visine. Proporcije za tako velikog čovjeka su bile idealne. Ravnoteža zbog ogromnih stopala perfektna. O'Neala jednostavno nisi mogao da izguraš iz reketa. Bill Walton je svojevremeno uporedio Shaqa ne sa Wiltom, Russellom, Reedom, Lanierom ili bilo kojim drugim dominantnim centrom, nego sa Charlesom Barkleyem: "Samo je još Barkley imao tu prirodnu eksplozivnost, tu silinu koju ne možeš nikada da dobiješ u teretani. Sa tim se čovjek rodi, ili imaš ili nemaš. Shaq je imao".

Disciplinu u njegovoj mladosti je donio očuh, Narednik Philip Harrison. Harrison je svoj život preokrenuo prelaskom na Islam, ali nije, kao većina vjernika, u podizanju djece vjerovao u metode objašnjavanja i pretjeranog ukazivanja riječima. Narednik Harrison je bio stara škola, koja je svoju djecu za greške kažnjavala kaišem i dlanovima. Najviše takvih "ukazivanja" je prošao Shaq. Narednik Harrison je prije svega vjerovao u obrazovanje, sport je bio sekundaran. Za loše ocjene i nedisciplinu u školi (O'Neal je bio pred izbacivanjem u sedmom razredu osnovne, jer je stalno tukao svoje vršnjake), Shaq je dobio najteže batine u svom životu. Kasnije se to proširilo i na košarkaški teren. Šamar ili udarac kaišem svaki put kada bi Shaq šutirao sa poludistance: "Želiš da budeš najbolji, želiš da budeš dominantan?", galamio je Harrison, "Onda moraš da igraš pod košem, da zakucaš sve!"

Zakucavao je zaista sve. U prvoj NBA sezoni je prepolovio konstrukciju na utakmici protiv New Jerseya. Nije pukla na zglobu nego je prepolovio šipku koja je držala tablu!? Protiv Phoenixa iste godine je prikucavanjem doslovno sklopio konstrukciju koja više nije mogla da se podigne pa su morali da stave novi koš. Treba biti pošten, nije Shaqova igra bila samo snaga. Kontrola lopte je za njegove dimenzije bila izuzetna i bez problema je znao nakon skoka u odbrani da sam završi kontranapad.

Ono što je O'Neala u poplavi dosadnih i ćutljivih centara činilo posebnim jeste njegova ličnost i smisao za humor. Wilt je imao navodno više uspjeha kod žena (više puta je ponovio da je spavao sa njih 20 hiljada, mada je to realno daleko od istine. Ipak je uspio da nagovori stjuardesu da ga... oralno zadovolji tokom povratka ekonomskom klasom sa ostatkom ekipe. Stavio joj je ćebe preko glave da ostalim putnicima ne bi bilo neprijatno. Wilt je uvijek bio pažljiv), Kareem je vjerovatno bio najnepristupačnija osoba u istoriji sporta, samo je želio da ga ostave na miru. Ewing uglavnom nije ništa pričao ili se mrštio. Robinson je bio dobri dečko sa stereotipnim izjavama. Hakeem je bio stranac. Shaq je s druge strane plesao (vidi All star 2007), pjevao (sa promjenjivim rezultatima), snimao filmove (uglavnom loše), davao fenomenalne izjave i generalno uvijek bio nasmijan i raspoložen u javnosti: "Niko ne voli život više od Shaqa", rekao je Lebron James.

Kada je David Robinson izjavio da "Shaq stalno priča kako su drugi igrači ljubomorni na njega, ali on nema ništa što bi neko drugi poželio", O'Neal se prvo pravio lud, "Robinson? Ko je taj? Aha, onaj centar... neka pogleda ovo" i zatim podigao veliku fotografiju na kojoj zakucava preko Admirala. U poređenju svojih saigrača Pennya, Kobe i Wadea je potegao analogiju iz filma "Kum"... "Kobe je Sonny Corleone. Previše glup da bi bio šef, ali će uraditi sve da bude šef. Penny je Fredo. Misli da je pametan, ali nije. Wade je Michael. Mudar za svoje godine. Uvijek zna gdje mu je mjesto."

Na terenu je Shaq previše puta "pometen" u playoffu za takvu silu. U prvih sedam godina karijere popio je metlu četiri puta (Indiana, Houston, Chicago i Utah). Finale sa Orlandom je dohvatio '95, ali tada je vladao Hakeem i igrao možda najbolju košarku u svom životu. Shaq je ubacivao 28 poena po utakmici u finalu ali protiv Hakeema (MVP finala - 32,8 poena, 11,5 skokova i 5,5 blokada u prosjeku) i Drexlera nije mogao.

Phil Jackson je prije nekoliko godina izjavio da je Shaquille jedini put u karijeri regularnu sezonu dočekao potpuno spreman 1999. godine. Dakle, sezona u kojoj je Shaq osvojio svoju prvu titulu i jedinu MVP nagradu u ligaškom dijelu.

"Sezonu koristim da uđem u formu za playoff", često je govorio. To je tema na koju se uvijek vraćamo kada se priča o Shaqu. Šta bi bilo da je bio posvećeniji treningu i fizičkoj pripremi, da je više vodio računa o svojoj kilaži. I ovako je njegova karijera bila izuzetna, ali šta da je Shaq recimo imao glad za pobjedama kao Bill Russell? O kakvoj bi karijeri pričali onda?

Shaq je imao one propuste i periode ljutnje u igri koje su pratile većinu centara. Koncentracija mu nije uvijek bila na vrhunskom nivou. Ako ne bi dobio dovoljno lopti na niskom postu prestajao je da pomaže u odbrani i puštao prodore vanjskih igrača (pitanje reportera: "Dok ste dobijali lopte pod košem igra je izgledala dobro, ali su nakon nekog vremena lopte prestale da stižu u vaše ruke. Zbog čega?", "To je priča mog života burazeru").

Opet, niko od Jordana naovamo nije bio dominantniji u NBA finalima od Shaquillea O'Neala. Duncan, Kobe, Lebron, Wade, Nowitzki, Pierce. Niko nije ni prišao pravom košarkaškom teroru koji je Shaq Dizel sproveo u periodu 2000-2002, tokom tri uzastopne titule. Protiv Indiane 2000. u šest utakmica 38 poena, 17 skokova i dve blokade u prosjeku!

Protiv Philadelphie i Dikembe Mutomba 2001. u pet utakmica 33 poena, 16 skokova i pet blokada u prosjeku! Protiv New Jerseya 2002. u četiri utakmice 36 poena, 12 skokova i četiri blokade u prosjeku! Čovjek je uništavao sve što mu se našlo na putu.

Nakon dobro poznatih dešavanja u Lakersima i njegove svađe sa Kobeom, Shaq je poslat u Miami. To je iskoristio da odapne par otrovnih strelica u pravcu Jerry Bussa (na Bussovu opasku da ne žali što je poslao Shaqa u Miami ovaj je odgovorio: "Ni ja ne žalim što on gubi pare i ne može da se plasira u playoff!". Nakon Bussove izjave da se Shaq doveo u red što se tiče težine iz osvete prema Lakersima, ovaj je replicirao:" Trebao mi je pravi NBA gazda kao Mickey Arison. Ne starac koji se druži sa 18-godišnjim djevojčicama.)

Shaq je po dolasku u Miami obećao titulu i to obećanje je održao 2006. godine, ovaj put kao druga violina iza Dwyane Wadea i u tandemu sa svojim ljutim rivalom iz draft klase Alonzo Mourningom ("I danas mi nije jasno kako smo osvojili tu j..... titulu. Izlazili smo svaku noć. Bio sam hronično neispavan te godine", kaže Shaq). Iz Miamija je otjeran nakon što je pokušao da se fizički obračuna sa Patom Rileyem na jednom treningu (zaustavio ga je Mourning u posljednji trenutak).

Želio je da dohvati i petu titulu uz Stevea Nasha, pa Lebrona Jamesa, pa kasnije Piercea i KG-a ali nije uspio. Karijeru je završio u dresu Bostona i gledao kako čovjek kojeg ne može da smisli, Kobe Bryant, osvaja četvrtu i petu titulu (nakon poraza Lakersa u finalu 2008. godine Shaq je iskovao čuveni stih: "Kobe, kakvog mi je ukusa stražnjica?")

Shaqova karijera iz ove perspektive izgleda zastrašujuće. Devetnaest godina u ligi. Četiri titule. Tri nagrade za MVP igrača finala. Jednom MVP sezone. Zlatna olimpijska medalja '96. Osvajač SP 1994. godine u Torontu i najbolji igrač prvenstva (pronađite te utakmice na Youtube, nestvarna dominacija momka koji je u tom trenutku imao 21 godinu). Dva puta najbolji strijelac NBA, deset puta najbolji po procentu šuta iz igre. Šesti strijelac, četrnaesti skakač i sedmi bloker u istoriji NBA. Slobodno bacanje, kao što znate, uglavnom nije mogao da pogodi.

Igrač je koji je zaradio najviše novca od košarke u istoriji NBA - 292 miliona dolara, mada će ga na kraju ove sezone prestići Kevin Garnett, a u naredne dvije i Kobe Bryant. Upućeni kažu da je Shaq tokom karijere uglavnom trošio novac od reklama i sponzora, da većinom novca od košarke za razliku od ostalih posrnulih NBA zvijezda i dalje raspolaže.

U posljednjim trenucima svog života Dr. Jerry Buss je odlučio da zakopa ratnu sjekiru. Pozvao je O'Neala i rekao: "Veliki dečko ništa ne brini. Pobrinuću se za tebe". Buss je održao obećanje, a Shaq sa svojom djecom i majkom ponovo doživio ovacije prepunog Staples Centra, dvorane u kojoj je dohvatio najveću slavu. Susprežući suze gledao je kako njegov dres dobija mjesto pored Magica, Wilta i Kareema. Tamo gdje uostalom i pripada.

Kakvi su trendovi u današnjoj košarci načekaćemo se dok vidimo išta što nalikuje dominantnom centru, kamoli Shaquilleu O'Nealu. "Can you dig it!!"

(foto: Beta/AP/Mark J. Terrill, Guliver/Getty Images/Ronald Martinez)

Tagovi

Komentari 38

Komentar je uspešno poslat.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Marko

JOKA JOKIĆ

johnny

jos penny, karl malone... ;) svaka cast na tekstu

NIKOLA

Dok je igrao,rasturao je pod kosem sve centre,koji su moramo priznati daleko bolji igraci od danasnjih centara.Setimo se,Robinsona,Olajdzuvona,kempa,Mutomba,Morninga,Juinga i ostalih.Sve same velicine,ali jedan je Shaq.

Najnovije

Kolumnisti

Inicijalizacija u toku...
loader