Bridge to Terabithia (2007)
Režija: Gabor Čupo
Uloge: Anasofija Rob, Džoš Hačerson
Distribucija: Tak
Bez obzira na visoke ocene na koje ćete naići na dnu ove strane, nisam siguran da bih baš mogao da preporučim "Most za Terabitiju", novi dečiji film koji ovih dana igra u svetskim, ali i beogradskim bioskopima.
Film je divan, zaista, superioran u odnosu na veliku većinu sličnih filmova koje smo mogli da vidimo poslednjih par godina, ali ipak, budite vrlo oprezni. E sad, da bih objasnio zašto mi je teško da ga preporučim, morao bih da potanko prepričam naš (J. – osam godina i ja) doživljaj Terabitije u Takvudu prošle nedelje, a ako to budem uradio onda ću morati da otkrijem sve tajne ovog filma, a to se uvek trudim da sakrijem, u svakom slučaju kod ovako dobrih filmova. Ukratko, morao bih da ispričam kako se završava film, ali onda ću ubiti svu čar. Ako to ne otkrijem, onda baš i nemam o čemu da pišem. Vrzino kolo, ili kvaka 22, kako bi rekli Amerikanci.
Zato, ovog puta idemo ovako: svi koji nisu gledali film mogu slobodno da odustanu sada od daljeg čitanja, pa neka se vrate kada ga odgledaju. Osim roditelja, molim. Ako želite da vodite svoju decu na ovaj film (što je i nekako logično pošto se radi o dečijem filmu), nastavite sa čitanjem, žrtvujte ovu projekciju i dobro se pripremite, ponesite maramice za svoja čeda. I za sebe.
Prošla nedelja, dakle. Takvud, podne. U stvari ne. Subota uveče, početak novog raspusta, J. i ja imamo kućni bioskop i gledamo dečiji film "Because of Wynn-Dixie" o maloj kuci koja u malom američkom gradu prolazi kroz razne avanture sa svojom malom gazdaricom, devojčicom koju glumi izvesna Anasofija Rob. Slatko dete, J. se odmah poistovećuje sa njom i totalno uživa u filmu. I meni je sve okej.
Bilo kako bilo, Lesli je novi djak u školi u koju ide i Džesi, dečak koji raste sa tri sestre i umornim roditeljima u ne baš nekim raskošnim uslovima. On je kreativan, nadaren za crtanje, ali i autsajder u sopstvenoj školi. Druga deca takvim tipovima obično zagorčavaju ionako komplikovano detinjstvo, ali Džesi konačno pronalazi srodnu dušu upravo u Lesli koja ima dar da svojim pričama verno dočara najneverovatnije avanture koje izmišlja.
U šumi, preko potoka, njih dvoje stvaraju čudesan svet Terabitiju, nešto nalik Narniji, u kojem su oni jedini vladari. I sve tako ide, vrlo idilično i romatično, deca svaki dan nakon škole beže u šumu i prepuštaju se svojoj mašti. Pred nama defiluju džinovi, trolovi, opake veverice i armija vernih i naoružanih vilin konjica. Meni je totalno kul, J. razrogačenih očiju upija svaki pokret na platnu, a naročito one koje pravi Lesli. Vidim ja, nova ljubav je na pomolu.
Svet počinje da se ruši pred sam kraj filma. Džesi posle škole propušta da ode u Terabitiju, Lesli odlazi sama. Mi to ne vidimo, ali vrlo brzo saznajemo - Lesli prilikom prelaska potoka pada i udara glavom u kamen. Gine. Devojčica od 10 godina. Mrtva.
Šokiran sam i krišom se okrećem ka J, ona prilično kul to primećuje i kaže mi kako je razumela, ali i kako svakako zna da Lesli nije stvarno mrtva. "Jok i nije", mislim se ja. Smenjuju se slike očajnih roditelja, drugara iz škole, sahrane, tužnog Džesija. Pokušavam da i sam savladam svoje emocije i gledam u donji levi ćošak da ne bih video baš svu tugu koja se odvija na platnu i razmišljam o tome kako Ser Aleks mora da pronadje nekog napadača što pre i kako moram u ponedeljak da idem da vadim novu ličnu kartu i slično. Ponovo gledam ka J, ali tu sad više nema zezanja, suze samo klize, nezaustavljivo.
Da su samo suze, sve bi bilo okej, ali jecanje se polako pretvara u ridanje. Na putu do auta, preživljavam agoniju i opasnost da će neko od prolaznika da me prijavi sigurnoj dečijoj kući, u svakom slučaju me gledaju kao da sam najveći zlotvor na planeti. Mene, ipak, brine samo J. Nešto pričam, o tome kako je i to deo života i kako je Lesli, eto, iza sebe ostavila sav ovaj divan svet koji će i dalje živeti kroz Džesija, na kraju i "kako je ovo samo film i fikcija i kako ništa zaista nije stvarno", and other bullshit. U sebi proklinjem Diznija i sećam se kako je zlotvor i mene u svoje vreme rasplakao kad je ubio Bambijevu mamu, pamtim i te fazone kako decu treba na vreme pripremiti na sve zamke života i sl. gluposti.
Nad ovom poslednjom rečenicom sam probao da se ozbiljno zamislim, ali novi nalet suza mi, na sreću, nije dao dovoljno prostora da se zabrinem nad takvom izjavom. I tako, kad se roditelj oseća nemoćno, onda obično potraži pomoć od svog roditelja. Baka je pravi melem i već pred početak nedeljnog ručka, stvari su opet u normali.
E sad, žao mi je u stvari što nismo film gledali u punijoj sali, da vidim kako ostala deca preživljavaju dogadjaje iz filma i kako drugi roditelji hendluju dečje i, eventualno, sopstvene suze. Žao mi je, naravno, i što Lesli nije ostala živa. U svakom slučaju, divan film, ali surov i tužan. Mnogo tužan.
Ocena:
Ja ****
J: ****
Miško Bilbija
Režija: Gabor Čupo
Uloge: Anasofija Rob, Džoš Hačerson
Distribucija: Tak
Bez obzira na visoke ocene na koje ćete naići na dnu ove strane, nisam siguran da bih baš mogao da preporučim "Most za Terabitiju", novi dečiji film koji ovih dana igra u svetskim, ali i beogradskim bioskopima.
Film je divan, zaista, superioran u odnosu na veliku većinu sličnih filmova koje smo mogli da vidimo poslednjih par godina, ali ipak, budite vrlo oprezni. E sad, da bih objasnio zašto mi je teško da ga preporučim, morao bih da potanko prepričam naš (J. – osam godina i ja) doživljaj Terabitije u Takvudu prošle nedelje, a ako to budem uradio onda ću morati da otkrijem sve tajne ovog filma, a to se uvek trudim da sakrijem, u svakom slučaju kod ovako dobrih filmova. Ukratko, morao bih da ispričam kako se završava film, ali onda ću ubiti svu čar. Ako to ne otkrijem, onda baš i nemam o čemu da pišem. Vrzino kolo, ili kvaka 22, kako bi rekli Amerikanci.
Zato, ovog puta idemo ovako: svi koji nisu gledali film mogu slobodno da odustanu sada od daljeg čitanja, pa neka se vrate kada ga odgledaju. Osim roditelja, molim. Ako želite da vodite svoju decu na ovaj film (što je i nekako logično pošto se radi o dečijem filmu), nastavite sa čitanjem, žrtvujte ovu projekciju i dobro se pripremite, ponesite maramice za svoja čeda. I za sebe.
Prošla nedelja, dakle. Takvud, podne. U stvari ne. Subota uveče, početak novog raspusta, J. i ja imamo kućni bioskop i gledamo dečiji film "Because of Wynn-Dixie" o maloj kuci koja u malom američkom gradu prolazi kroz razne avanture sa svojom malom gazdaricom, devojčicom koju glumi izvesna Anasofija Rob. Slatko dete, J. se odmah poistovećuje sa njom i totalno uživa u filmu. I meni je sve okej.
Lesli je mrtva - šok
Sad smo opet u nedelji, ponovo potpuno sami u dvorani, oboje oduševljeni zbog toga, reklame i trejlere pratimo tako što jedno drugom stavljamo magareće uši i ačimo se na najdetinjastije načine. Uskoro počinje i film i kako to obično biva, stvarnost i fikcija se ponovo prepliću i pred nama je ponovo Anasofija kao devojčica Lesli, par godina starija ali i dalje totalno šarmantna. J. oduševljena. Na žalost.Bilo kako bilo, Lesli je novi djak u školi u koju ide i Džesi, dečak koji raste sa tri sestre i umornim roditeljima u ne baš nekim raskošnim uslovima. On je kreativan, nadaren za crtanje, ali i autsajder u sopstvenoj školi. Druga deca takvim tipovima obično zagorčavaju ionako komplikovano detinjstvo, ali Džesi konačno pronalazi srodnu dušu upravo u Lesli koja ima dar da svojim pričama verno dočara najneverovatnije avanture koje izmišlja.
U šumi, preko potoka, njih dvoje stvaraju čudesan svet Terabitiju, nešto nalik Narniji, u kojem su oni jedini vladari. I sve tako ide, vrlo idilično i romatično, deca svaki dan nakon škole beže u šumu i prepuštaju se svojoj mašti. Pred nama defiluju džinovi, trolovi, opake veverice i armija vernih i naoružanih vilin konjica. Meni je totalno kul, J. razrogačenih očiju upija svaki pokret na platnu, a naročito one koje pravi Lesli. Vidim ja, nova ljubav je na pomolu.
Svet počinje da se ruši pred sam kraj filma. Džesi posle škole propušta da ode u Terabitiju, Lesli odlazi sama. Mi to ne vidimo, ali vrlo brzo saznajemo - Lesli prilikom prelaska potoka pada i udara glavom u kamen. Gine. Devojčica od 10 godina. Mrtva.
Šokiran sam i krišom se okrećem ka J, ona prilično kul to primećuje i kaže mi kako je razumela, ali i kako svakako zna da Lesli nije stvarno mrtva. "Jok i nije", mislim se ja. Smenjuju se slike očajnih roditelja, drugara iz škole, sahrane, tužnog Džesija. Pokušavam da i sam savladam svoje emocije i gledam u donji levi ćošak da ne bih video baš svu tugu koja se odvija na platnu i razmišljam o tome kako Ser Aleks mora da pronadje nekog napadača što pre i kako moram u ponedeljak da idem da vadim novu ličnu kartu i slično. Ponovo gledam ka J, ali tu sad više nema zezanja, suze samo klize, nezaustavljivo.
Da su samo suze, sve bi bilo okej, ali jecanje se polako pretvara u ridanje. Na putu do auta, preživljavam agoniju i opasnost da će neko od prolaznika da me prijavi sigurnoj dečijoj kući, u svakom slučaju me gledaju kao da sam najveći zlotvor na planeti. Mene, ipak, brine samo J. Nešto pričam, o tome kako je i to deo života i kako je Lesli, eto, iza sebe ostavila sav ovaj divan svet koji će i dalje živeti kroz Džesija, na kraju i "kako je ovo samo film i fikcija i kako ništa zaista nije stvarno", and other bullshit. U sebi proklinjem Diznija i sećam se kako je zlotvor i mene u svoje vreme rasplakao kad je ubio Bambijevu mamu, pamtim i te fazone kako decu treba na vreme pripremiti na sve zamke života i sl. gluposti.
Mnogo tužan film
U kolima se drama nastavlja, dečija logika je neuništiva: ''Vratiće se ona u drugom delu, znam'', pa ''zašto su je stavljali na plakat ako su već hteli da je ubiju, bu hu hu'' i na kraju ''što Džesija nisu ubili, što baš nju, bu hu hu''.Nad ovom poslednjom rečenicom sam probao da se ozbiljno zamislim, ali novi nalet suza mi, na sreću, nije dao dovoljno prostora da se zabrinem nad takvom izjavom. I tako, kad se roditelj oseća nemoćno, onda obično potraži pomoć od svog roditelja. Baka je pravi melem i već pred početak nedeljnog ručka, stvari su opet u normali.
E sad, žao mi je u stvari što nismo film gledali u punijoj sali, da vidim kako ostala deca preživljavaju dogadjaje iz filma i kako drugi roditelji hendluju dečje i, eventualno, sopstvene suze. Žao mi je, naravno, i što Lesli nije ostala živa. U svakom slučaju, divan film, ali surov i tužan. Mnogo tužan.
Ocena:
Ja ****
J: ****
Miško Bilbija