Sunshine (2007)
Režija: Deni Bojl
Uloge: Rouz Birn, Klif Kurtis, Kris Evans
Distribucija: Tak
Znao sam da će ovo biti komplikovan zadatak. S jedne strane, ja stvarno mnogo volim naučno fantastične filmove. Stvarno mnogo volim i Denija Bojla (okej, nisam ni gledao ni čitao "Beach", ali mi je zato čak i "Life Less Ordinary" odličan film; svi ostali su manje-više genijalni, uključujući i one dve epizode ‘Inspektora Morsa’, kao i ona dva fenomenalna BBC-jeva TV filma). Medjutim, crv sumnje se u mene uvukao već onog trenutka kada sam odgledao prvi trejler za ‘Sunce’. Kao, na Zemlji se za 50-ak godina sprema nova kataklizma i naše drago Sunce se gasi, ali naučnici su pronašli neku stravičnu bombu koju samo treba baciti na Sunce i ono će se oporaviti i ponovo nas obasjati punom snagom. Svemirski brod sa timom astronauta kreće ka Suncu. ‘’Ako ne bude nekih vanzemaljaca, crno nam se piše’’, mislio sam se ja.
Ništa se na ovom svetu ne dešava slučajno, pa sam ja tako na samo par sati od početka novinarske projekcije filma 'Sunce' imao uvertiru koja, opet, ništa dobro nije obećavala. Na seansi kod M-a, mog tinejdž frizera, u salonu je svirao neki CD na kojem je pisalo REGE MIX. I dok mi je M. zveckao makazama na jedno uvo i prepričavao kako se proveo na nekom besmislenom partiju na drugo, na oba je u isto vreme prodirao i ovaj cut & cut saundtrek u kojem su dominirali svi najstrašniji i najbljutaviji kvazi-rege bendovi i hitovi koje možete da zamislite: Edi Grant, Mili Vanili, Simpli Red, Boni fucking M i sve takvi. I konačno Laid Back, sa svojim mega planetarnim hitom zvani ''Sunshine Reggae''. Znate već ono:
Gimme gimme, gimme just a little smile, that's all I ask of you.
Gimme gimme, gimme just a little smile, we got a message for you.
Sunshine, sunshine reggae, don't worry, don't hurry, take it easy!
Sunshine, sunshine reggae, let the good vibes get a lot stronger!
Totalni košmar, naravno, ali kako to već obično biva, jednom kada ovakva gadost udje u uvo, više nema spasa, ta melodija vam se do kraja dana vrti u glavi i nikako, baš nikako ne možete da je se oslobodite. Zahvalio sam se M-u, obećao da ću mu sledeći put doneti neki pravi rege za salon i u kretenskom raspoloženju i sa ‘Sunshine Reggae’ melodijom u glavi krenuo da gledam ‘Sunshine’. Kada sam sreo svoje drugare (K. i G.) ispred bioskopa, prvo su mi izlupali čvrge, a zatim mi je jedan od njih rekao da se u njegovoj glavi vrti neki drugi Sunshine, onaj hip-hop (Misli mene gone...). Baš sam mu pozavideo.A na platnu upravo ono što je moglo i da se predvidi iz foršpana. Astronauti idu ka Suncu. Road movie, dakle. Što je kul, ali ovaj 'road' nema usputne stanice u vidu gradova, benzinskih pumpi, autostopera, poludelih hilbilija i sličnih epizoda na koje junaci filmova iz ovog žanra obično nailaze. Šta može da ti se desi na sličnom putovanju kroz Mlečni put ako već nema vanzemaljaca? Možda neki tehnički kvar, da neko od posade poludi i krene da pravi gluposti? Ili to ili ću prisustvovati nekom filozofskom filmu katastrofe gde će kosmonauti da se bave smislom života i sličnim disciplinama. Da ne rade ništa dva sata i da lebde kroz bestežinsko stanje uz zvuke valcera i komuniciraju sa brodskim kompjuterom? Da rešavaju nerazumljive probleme sa propulzivnim motorima i vorp pogonom? Solaris? Odiseja u svemiru? Apolo 13? Oh, ne!
I skoro da je bilo baš tako! Dobro, usput se iznenada, negde kod Merkura, pojavi brod prve misije koji se nikada nije vratio i tu dodje do nekog nadražaja koji bi se mogao nazvati uzbuđenjem sa naznakama horora, ali u principu baš je bilo onako kako sam se i plašio da će da bude, nerazumljivo i dosadno. Na trenutke i blesavo – glavni naučnik u posadi zaboravi da zaračuna neki parametar, pa brod skrene sa putanje! Yeah, sure.
Mnogo sam bio razočaran, tim (Bojl/Garland) koji je pre samo par godina isporučio onaj neverovatno kreativan i inspirativan horor ('28 dana kasnije'), sada je totalno omanuo.
No, ukratko: prve dve trećine filma okej (ništa više od toga), ali kada se u poslednjem delu pojavi religiozni fanatik koji sabotira nauku, sve ode dođavola. Predvidljivo, sve ostalo u filmu je skroz super – i slike i glumci i likovi i efekti.
Konačno, kada treba da se zamislimo nad ovakvim temama i eventualnim situacijama, ni tu nisam dobar. Nekako, imam problem da završim listu PRO razloga zbog kojih bi čovečanstvo trebalo da opstane. Krenem pa stanem. Nakon dve ili tri stavke, mogu samo da citiram M-a koji je nedavno izjavio nešto oko čega sam se mnogo više zamislio: ''Smak sveta, pa šta!''
Barem više nikada ne bih čuo 'Sunshine Reggae'!
Ocena:
Ja **1/2
K i G: još gore
Miško Bilbija
Režija: Deni Bojl
Uloge: Rouz Birn, Klif Kurtis, Kris Evans
Distribucija: Tak
Znao sam da će ovo biti komplikovan zadatak. S jedne strane, ja stvarno mnogo volim naučno fantastične filmove. Stvarno mnogo volim i Denija Bojla (okej, nisam ni gledao ni čitao "Beach", ali mi je zato čak i "Life Less Ordinary" odličan film; svi ostali su manje-više genijalni, uključujući i one dve epizode ‘Inspektora Morsa’, kao i ona dva fenomenalna BBC-jeva TV filma). Medjutim, crv sumnje se u mene uvukao već onog trenutka kada sam odgledao prvi trejler za ‘Sunce’. Kao, na Zemlji se za 50-ak godina sprema nova kataklizma i naše drago Sunce se gasi, ali naučnici su pronašli neku stravičnu bombu koju samo treba baciti na Sunce i ono će se oporaviti i ponovo nas obasjati punom snagom. Svemirski brod sa timom astronauta kreće ka Suncu. ‘’Ako ne bude nekih vanzemaljaca, crno nam se piše’’, mislio sam se ja.
Ništa se na ovom svetu ne dešava slučajno, pa sam ja tako na samo par sati od početka novinarske projekcije filma 'Sunce' imao uvertiru koja, opet, ništa dobro nije obećavala. Na seansi kod M-a, mog tinejdž frizera, u salonu je svirao neki CD na kojem je pisalo REGE MIX. I dok mi je M. zveckao makazama na jedno uvo i prepričavao kako se proveo na nekom besmislenom partiju na drugo, na oba je u isto vreme prodirao i ovaj cut & cut saundtrek u kojem su dominirali svi najstrašniji i najbljutaviji kvazi-rege bendovi i hitovi koje možete da zamislite: Edi Grant, Mili Vanili, Simpli Red, Boni fucking M i sve takvi. I konačno Laid Back, sa svojim mega planetarnim hitom zvani ''Sunshine Reggae''. Znate već ono:
Gimme gimme, gimme just a little smile, that's all I ask of you.
Gimme gimme, gimme just a little smile, we got a message for you.
Sunshine, sunshine reggae, don't worry, don't hurry, take it easy!
Sunshine, sunshine reggae, let the good vibes get a lot stronger!
Totalni košmar, naravno, ali kako to već obično biva, jednom kada ovakva gadost udje u uvo, više nema spasa, ta melodija vam se do kraja dana vrti u glavi i nikako, baš nikako ne možete da je se oslobodite. Zahvalio sam se M-u, obećao da ću mu sledeći put doneti neki pravi rege za salon i u kretenskom raspoloženju i sa ‘Sunshine Reggae’ melodijom u glavi krenuo da gledam ‘Sunshine’. Kada sam sreo svoje drugare (K. i G.) ispred bioskopa, prvo su mi izlupali čvrge, a zatim mi je jedan od njih rekao da se u njegovoj glavi vrti neki drugi Sunshine, onaj hip-hop (Misli mene gone...). Baš sam mu pozavideo.A na platnu upravo ono što je moglo i da se predvidi iz foršpana. Astronauti idu ka Suncu. Road movie, dakle. Što je kul, ali ovaj 'road' nema usputne stanice u vidu gradova, benzinskih pumpi, autostopera, poludelih hilbilija i sličnih epizoda na koje junaci filmova iz ovog žanra obično nailaze. Šta može da ti se desi na sličnom putovanju kroz Mlečni put ako već nema vanzemaljaca? Možda neki tehnički kvar, da neko od posade poludi i krene da pravi gluposti? Ili to ili ću prisustvovati nekom filozofskom filmu katastrofe gde će kosmonauti da se bave smislom života i sličnim disciplinama. Da ne rade ništa dva sata i da lebde kroz bestežinsko stanje uz zvuke valcera i komuniciraju sa brodskim kompjuterom? Da rešavaju nerazumljive probleme sa propulzivnim motorima i vorp pogonom? Solaris? Odiseja u svemiru? Apolo 13? Oh, ne!
I skoro da je bilo baš tako! Dobro, usput se iznenada, negde kod Merkura, pojavi brod prve misije koji se nikada nije vratio i tu dodje do nekog nadražaja koji bi se mogao nazvati uzbuđenjem sa naznakama horora, ali u principu baš je bilo onako kako sam se i plašio da će da bude, nerazumljivo i dosadno. Na trenutke i blesavo – glavni naučnik u posadi zaboravi da zaračuna neki parametar, pa brod skrene sa putanje! Yeah, sure.
Mnogo sam bio razočaran, tim (Bojl/Garland) koji je pre samo par godina isporučio onaj neverovatno kreativan i inspirativan horor ('28 dana kasnije'), sada je totalno omanuo.
No, ukratko: prve dve trećine filma okej (ništa više od toga), ali kada se u poslednjem delu pojavi religiozni fanatik koji sabotira nauku, sve ode dođavola. Predvidljivo, sve ostalo u filmu je skroz super – i slike i glumci i likovi i efekti.
Konačno, kada treba da se zamislimo nad ovakvim temama i eventualnim situacijama, ni tu nisam dobar. Nekako, imam problem da završim listu PRO razloga zbog kojih bi čovečanstvo trebalo da opstane. Krenem pa stanem. Nakon dve ili tri stavke, mogu samo da citiram M-a koji je nedavno izjavio nešto oko čega sam se mnogo više zamislio: ''Smak sveta, pa šta!''
Barem više nikada ne bih čuo 'Sunshine Reggae'!
Ocena:
Ja **1/2
K i G: još gore
Miško Bilbija