... ništa ne funkcioniše u ovom naizgled kratkom (90'), ali svejedno neizdrživo dosadnom i dugačkom filmu.
After Earth (2013)
Režija: M. Najt Šajmalan
Uloge: Vil Smit, Džejden Smit
Distributer: Tak
Konačno, završena je još jedna školska godina i iako se možda nisam tome radovao kao J. i njeni drugari i vršnjaci (14), ipak, konačno sam mogao da planiram odlazak u bioskop i da znam da neću morati sam da idem. Iskoristio sam već prvi vikend po okončanju robije zvane sedmi razred i markirao nedelju uveče, novi film mog ponekada omiljenog reditelja Šajmalana, SF spektakl pod imenom ''Nakon Zemlje'' sa Vilom Smitom i njegovim sinom, onim dečakom iz ''Karate Kid'' filma. Naizgled, teško da je bilo šta moglo da krene naopako.
J. se složila sa mojim izborom, ali ne tek tako. Naravno, lobirala je satima da ipak pogledamo prvo ''Velikog Getsbija'', ali ja sam iznosio neke glupe argumente koji su se uglavnom svodili na to da predugo traje taj Getsbi, da je kasno i da ćemo se mučiti, dremati i slično, i na kraju sam uspeo, uz obećanje da ćemo se pozabaviti Leonardom ''ovih dana svakako''. Složila se, dakle, ali je odmah izrazila i rezervu prema filmu koji samo što nije počeo: Ma super, gleda se i meni taj film, sigurno će barem dobro da izgleda, a i Vil Smit je odličan u ovakvim filmovima, onaj ''Ja sam legenda'' je bio odličan, a ovo je nešto slično, zar ne?
Jeste vala, momentalno sam se složio, misleći da je sada sve na svom mestu, ali je njena rezerva vrlo brzo počela da se pretvara u nešto ozbiljnije, čim je videla plakat za film. Ali, imam problem sa ovim njegovim sinom, vidi kakva mu je faca, stalno nešto pući usta i kao zabrinut je, u stvari me opasno nervira, makar na ovom plakatu i u trejleru.
Ma nije, biće okej, sećaš se kako je u ''Karate kidu'' bio simpatičan?- pokušao sam da je razuverim, ali u sebi sam morao da priznam da se i u mene uvukao neki crv sumnje – ovaj mali je stvarno izgledao nekako izveštačeno, ''fejk'' što bi rekla J. Srećom, svetla su se ubrzo ugasila i prekinula ovu sve neugodniju konverzaciju.
Ono što je usledilo, sigurno je najgori film koji sam gledao ove godine, ubedljivo najgori film i Vila Smita i Šajmalana (ograđujem se, nisam gledao 'Airbendera') i najubedljivije najgori SF koji sam gledao u poslednjih nekoliko godina, a svašta sam gledao.
Sve se dešava nekih 1000 godina unapred, ako sam ja dobro razumeo. Ljudi su prvo sami uništili planetu već poznatim i oprobanim metodama kao što su zagađenje, bušenje ozonskog omotača, neprestana eksploatacija rudnih bogatstava i slično, a potom su došli i vanzemaljci koji se, istina, nisu sami pojavili međ' ljudima, nego su poslali Urse, specijalno dizajnirana čudovišta za ubijanje ljudi.
Oni su slepi, ali nepogrešivo pronalaze ljude na osnovu feromona straha koje ljudi emituju u kriznim trenucima. Sve ovo zajedno, nateralo je ljudsku vrstu da se iseli sa Zemlje i zapali na neku svetlosnim godinama udaljenu planetu na kojoj nema tih vragova. Da, zaboravio sam da napomenem da su, nakon mnogo gubitaka, svemirski kadeti, to jest najbolji i najhrabriji od njih (Vil), uspeli da pronađu način da se bore sa čudovištima i to tako što će, logično, da pobede sopstveni strah i tako se neopaženo približe neprijatelju. Svejedno, na novoj planeti, ljudi kao da ništa nisu naučili, već i dalje idu u vojsku i spremaju se za rat (nejasno protiv koga) i u tom procesu dolazi i do nesreće negde u dubokom svemiru gde kiša asteroida udara u letelicu u kojoj su i Vil i Džejden i oni se ruše – zamislite gde – baš na Zemlju.
I naravno svi poginu osim oca i sina, s tim što je otac povređen, pa sin mora sam da ide kroz džunglu ne bi li pronašao deo broda u kojem se nalazi specijalna svemirska baklja koja kad se aktivira, šalje SOS signal u sve delove Vasione. Šalu na stranu, Džejden je jači i od majmuna i od pijavica, i lavova i orlova, pa na kraju i Ursa i na kraju stiže do magične baklje, pali je i očas posla stižu svemirski kadeti da spasu i ranjenog tatu, ali i izmučenog sina.
Ništa nisam izmislio, majke mi, nisam mnogo ni karikirao, već jednostavno – eto koliko je glupa priča koje se prihvatio Šajmalan. Uzgred, nisam ni delić gluposti prepričao. J. je postavljala logična pitanja tokom celog filma (i konstantno hejtovala Smita juniora).
Zašto, recimo, kad već imaju tu silnu tehnologiju, moraju da se protiv Ursa bore nekim sabljama, zašto nemaju laserske puške ili nešto slično? Ili, zašto mali Džejden mora svakih 20-ak sata da pije pilule sa kiseonikom, kako to da na Zemlji nema vazduha za disanje, dok priroda buja, majmuni skaču, ptice lete i slično? I tako stvarno može do zore, toliko rupa i nelogičnosti ima u ovoj priči.
U stvari, ništa ne funkcioniše u ovom naizgled kratkom (90'), ali svejedno neizdrživo dosadnom i dugačkom filmu, ali najgori posao su obavili oni od kojih se to nije očekivalo – otac i sin Smit i moj omiljeni Indus u Holivudu (''6th Sense'', ''Signs'', ''The Village''). Možda Šajmalan i nije hteo da njegov film ispadne ovako glup, možda se u njegov posao petljao neko drugi, možda baš Vil Smit, možda je mali Džejden u stvari ovo režirao, ali kome je to još bitno posle muke zvane ''Nakon Zemlje''?
J. i ja smo se na kraju super proveli. Ispričali, izogovarali, ismejali. J. mi je rekla da napisem da daje dve zvezdice samo zato što su efekti dobri, ja sam se delimično složio. Meni je, iskreno, i to bilo bezveze. I muzika. Dizajn, takođe – trebalo je da odemo još 1000 godina u budućnost da bismo nosili onakve uniforme? Vezivali se onakvim pojasevima?
Provod smo završili odlaskom na četke, da auto speremo od poslednje saharske kiše. U podnožju Gazele, malo posle ponoći, sa novim Daft Punk albumom u zvučnicima – mnogo, mnogo uzbudljivije od razočaravajućeg filma.
Ja: **
J: **