Lebronov trenutak istine

  • Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Ostali kolumnisti

Lebronov trenutak istine!

Autor Edin Avdić
Autor Edin Avdić

Najbolji igrač današnjice suočava se sa neuspješnim završetkom sezone. Kao i prije dvije godine u finalu protiv Dallasa, LeBron James ne uspijeva da dominira protiv igrača mnogo slabijeg kvaliteta.

Nakon titule u prošloj sezoni te osvajanja zlatne medalje na Olimpijadi, mislili smo da su LeBronova posrtanja na velikoj sceni stvari prošlosti, međutim...

Ne vjerujem da se veći talenat za košarku pojavio u novijoj istoriji lige. Isto tako ne vjerujem da smo vidjeli boljeg igrača sa većom mentalnom kočnicom od LeBrona Jamesa. Strah od neuspjeha ga sputava sve ove godine. Grickanje noktiju, unezvjeren pogled kada se utakmica rješava, fintiranje bez jasne ideje šta uraditi na pet metara od koša dok se odbrana potpuno namjesti. Mislili smo da je to stvar prošlosti, naročito nakon što je pregazio sve u prošlosezonskom plej-ofu i nakon što je ubacivao poene odluke protiv Litvanije i Španije tokom Olimpijade u Londonu.

Onaj isti pogled očaja se vratio u ovosezonskom finalu protiv Spursa...

Trijumf protiv Dallasa je trebala da bude prva stepenica, krunisanje kralja, ali LeBron se nije pojavio u tom finalu. Uplašen, bez ideje, bez trunke agresivnosti ne samo što nije uspio da odigra bilo šta u napadu nego je dopustio da se preko njega proslave košarkaški mediokriteti koji nikada više nisu ponovili slične partije. Vrhunac poniženja se desio kada ga je Jason Kidd čuvao na niskom postu, a Lebron bojažljivo vraćao loptu kao da ima Bill Russella na leđima.

Nekada nije loše biti glup u vrhunskom sportu. Veliki broj igrača je napravio dobre karijere upravo zato što su bili ubijeđeni da su bolji nego što jesu. Zato što se nisu obazirali na tuđe kritike i mišljenja. LeBron se na njegovu žalost obazire na sve. Inteligencija koja mu je donijela izuzetno razumijevanje igre mu je također donijela i činjenicu da je svjestan svega. Tokom svakog plej-ofa nije spavao nakon poraza vrteći bjesomučno tv kanale i čitajući negativne komentare na internetu. Jedini put kada je izblokirao sve i igrao košarku bila je prošla sezona.

Ugašen TV nakon utakmice, telefon na silent modeu, zaklopljen laptop. James nije tražio lažni motiv za osvetu, nije pokušavao da se dokaže bubuljičavom pubertetliji koji sjedi za tastaturom ili otromboljenom dilentatu koji nikada nije izašao iz kuće. Igrao je za svoju dušu i gle čuda to je odmah dalo rezultate. Previše je svoje karijere Lebron proveo pokušavajući da se dopadne svima. Izgledalo je da je konačno našao svoj mir...

Do prošle sezone je odbijao da razvije igru na niskom postu. Razlog? smatrao je da nije potrebno, da mnogo ljepše izgleda kada on sa svojih 125 kg mišića švrlja po vanjskim pozicijama...Šutirao je sa poludistance i za tri poena sa uglavnom skromnim rezultatima. Bio je potreban poraz protiv Dallasa da pozove Hakeema, da uloži određeni napor u proširivanju napadačkog repertoara i da činilo se konačno dohvati neprikosnoveni status najboljeg igrača svijeta.

Očekivalo se da će ova sezona biti lakša. Lebron i Miami su izgledali nezadrživo. Najbolji omjer u ligi, 27 uzastopnih pobjeda. James je osvojio svoju četvrtu MVP titulu pri čemu je šutirao najbolje u karijeri iz igre(56%) i za tri poena (41%), 33 utakmice sa najmanje 20 ubačenih poena.

Opet ovo finale neodoljivo podsjeća na ono sa Dallasom. LeBron kao da je u sedam dana zaboravio sve ono što je radio protekle dvije godine. Tri utakmice zaredom u kojima nije ubacio barem 20 poena, pa zatim eksplozija sa 33 poena i 11 skokova pa opet vrlo loš nastup u petom meču. Heat je u ove tri godine razvio nevjerovatnu sposobnost da razigra košarkaške prolaznike. JJ Barrea i DeShawn Stevenson su na trenutke izgledali kao Isiah Thomas i Joe Dumars protiv Miamija. Minnesota je nakon toga iskrcala 20 miliona dolara za omalenog Portorikanca i dobila 40% šuta i igrača koji ne može da odbrani stolicu. Barrea je inače u dva navrata uspješno branio igru leđima prema košu LBJ-a sa svojih 175 cm visine. Stevenson? Šta reći o tipu koji ima tetovažu na grkljanu.. ali je i takav Stevenson uspijevao da pogađa serije trojke protiv odbrane Miamija...

Ova priča je dobila novu dimenziju u ovosezonskom finalu. Danny Green koji je u Jadranskoj ligi ubacivao 8 poena po utakmici, koji je u devet utakmica u ABA ligi pogodio 7 trojki uz 29% realizacije. Kojeg su u mali džep stavljali Marin Rozić i Edo Murić je na putu da postane MVP NBA finala. Green je protiv Miamija oborio rekord Ray Allena po broju pogođenih trojki u jednoj finalnoj seriji. Toliko je sam da se i Tony Parker isčuđava kako mu Miami daje prostor uprkos svemu što je pogodio. Gary Neala je vaš kolumnista preporučivao timovima u Jadranskoj i Grčkoj ligi kada je izašao sa koledža 2007 godine. Svi su odustali zbog informacije da je bio optužen za silovanje, bez obzira što je ta optužba odbačena. Svi osim turskog trenera Ahmeta Kandemira kod kojeg je Neal u dresu Karšijake postao prvi strijelac lige pa zatim za obeštećenje od 400 hiljada eura prodat Barceloni. Tamo je ubacivao 2 poena po utakmici. Boris Diaw je nekada bio sjajan igrač međutim već četiri godine vuče između 20 i 25 kg viška u zavisnosti kojoj vagi vjerujete. Čovjeku skakuću grudi kada trči u kontranapad.

To su igrači koji što napadom što odbranom terorišu Miami.

Jedno je očito u ovih pet mečeva. Spursi ne poštuju igru LeBrona Jamesa, a on malo šta radi da to promjeni. Odmiču mu se i po dva metra i testiraju njegov šut dok najbolji igrač današnjice djeluje sputan strahom. James u dosadašnjih pet utakmica igra gotovo egal sa Kawhi Leonardom. I kada se spusti na niski post što ne radi ni izbliza često koliko bi trebao LeBron djeluje bojažljivo. Nema to puno veze sa odbranom Spursa. Sličnu, vjerovatno i bolju je igrala Indiana pa to nije smetalo Jamesu. Izgleda da ima veze sa veličinom scene. James je čudo prirode, neviđeni atleta sa izuzetnim pregledom igre ali i psihom običnog čovjeka. Njegovo samopouzdanje je daleko ispod onog kojeg bi trebalo da imaju igrači takvog ranga. Prošle sezone kada ga je njegov najveći rival Paul Pierce ponizio u petoj utakmici finala istoka i pogodio sve bitne šuteve u završnici i kada su ga svi otpisali James se nakon brojnih neuspjeha pogledao u ogledalo i rekao onu čuvenu "Šta ćeš da uradiš po tom pitanju?".

Zatim je spržio Celticse.

Za četvrti meč je ponovo stavio onaj šuterski rukav koji je nosio čitavu prošlu i dobar dio ove sezone kao i Olimpijske igre. Sa rukavom je odigrao neke od najboljih mečeva u svojoj karijeri. Kažu da ga je skinuo pred plej-of zbog sujevjerja. Rukav je nosio i u porazu od Spursa u petom meču...

Uvijek bih platio kartu da ga gledam. Uvijek bih da mogu igrao u istom timu kao i on jer kada si sam LeBron će ti dati loptu svaki put. Ali ovo finale je pitanje ponosa. Ako LeBron James u naponu snage nije u stanju da pregazi Leonarda, Greena i Diawa i da odvede svoj tim do titule onda i ne zaslužuje epitet najboljeg igrača današnjice. Odgovor ćemo dobiti koliko večeras....

(Foto:AP Photo/Eric Gay/El Nuevo Herald, David Santiago)

Tagovi

Inicijalizacija u toku...

Komentari 61

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

kimi

Iako cu ispasti general posle bitke, Edine, mislim da dugujes izvinjenje LBJ-u!

CUBIBA

edine ocekuje sada sagu o dzejmsu!

rukfa

prozvao si ga,edine

Najnovije

Kolumnisti

loader