Fantastic Four: Rise of the Silver Surfer (2007)
Režija: Tim Stori
Uloge: Joan Graford, Džesika Alba, Majkl Čiklis
Distribucija: Tak
Odlazak na nastavak "Fantastične četvorke" je bio iščekivan i priželjkivan danima. Svako je imao svoje razloge: J. se oštrila na drugi deo priče već nedeljama, od kada je odgledala prvi, pa još i više nakon trejlera za nastavak koji je videla pre nekoliko nedelja; ni ja nisam bio ravnodušan – konačno će i Silver Surfer dobiti svoju šansu na filmu!
Prilično je neobjašnjivo zašto se ja već decenijama toliko primam na ovog neobičnog superheroja; iako sam siguran da sam ga kao klinac čitao gde god da je kod nas izlazio, kada danas pogledam na policu sa trejdovima, tamo nema nijednog Srebrnog letača. Čini se da mi je lik bio zanimljiviji od samog stripa. Čak me ni činjenica da je jedan grobarski košarkaš istetovirao ovog junaka nije odvratila od tajne i pomalo mistične ljubavi prema ovom liku i surfu uopšte, pa je i kod mene trejler koji se vrteo po bioskopima samo pojačao želju za filmom, bez obzira na to šta sam sve mislio o originalnoj priči o "Fantastičnoj četvorci". A mislio sam prilično loše.
N. nije mogla da ide na već dogovoreni provod, ali onda je u priču ušetao novi drugar, M. iz prvog dva. Okej, ovde sad nastupa onaj nezgodni deo u kojem jedan otac mora da objasni šta on radi kada njegova ćerka i jedan dečak požele da zajedno odu u bioskop. Glupo bi bilo ne priznati da se svašta vrtelo u mojoj glavi, sve dok nisam podviknuo na sebe: HELOU! 8 godina! HELOU! Kupi im sladoled i pravac dvorana!
Tata M. i mama M. su predali malog M. u tačno dogovoreno vreme sa osmesima na licima (pa da, mislio sam se ja, lako je biti bezbrižan sa dečacima), i provod je mogao da počne. J. je još davno pre nego što smo stigli odabrala Bitlse kao saundtrek za put do bioskopa, tražila je ‘I’m the Walrus’. Kul.
M. je očigledno bio spreman na sva iskušenja – bez problema je prepoznao muziku i razgovor na zadnjem sedištu je mogao da počne:
J: Ovo peva Džon, on je moj omiljeni Bitls.
M: Znam, ali ja najviše volim Ringa.
J: Aha, a jel znaš da je Džon umro?
M: Ma znam, i Džordž je mrtav, takodje.
J: Stvarno? Tata jel’ i Džordž stvarno umro?
Nisam baš hteo da se u ovom trenutku priča o mrtvim herojima, pa sam uz kratku potvrdu promenio temu: ‘’Jeste, pre par godina, nego M, da te ja pitam nešto? Za koga ti ono beše navijaš?’’
M: Za Zvezdu, rekao je sa zavidnom dozom entuzijazma.
Ja: Bravo majstore!
Uf, sad je sve ipak bilo lakše. Silver Surfer, Bitlsi, Zvezda...sve je pod kontrolom dakle. Sad možemo i da se malo opustimo. Pojačao sam ‘Love’ CD i koncentrisao se na vožnju. Nisam više ni u retrovizor gledao. Često.
Dobro, znao sam da ovaj film i nije pravljen za moj uzrast, ali gledao sam bezbroj sličnih u kojima se bar poneka sitnica provuče i za odrasle, no ovog puta baš ništa. Dakle isključivo za ekipicu izmedju 5 i 9 godina. Ne znam ni sam šta sam očekivao kada nastavak potpisuje isti tim koji je zabrljao i prvi deo, isti reditelj, isti glumci, isti scenaristi. Kao da nikad niko od njih u životu nijedan strip nije pročitao. Ni trunke razumevanja, ni trunke poštovanja. Agonija za mene.
Divota za decu. Oboje su bili ushićeni: J. je rekla da bi ona, od svih moći koje je videla u filmu najviše volela da bude baš kao Mister Fantastik (mogla bih iz zadnje klupe krišom da pišem kredom po tabli), dok je M. bio fasciniran onim tipom što kontroliše vatru (džentlmen, nema šta, nije ni pomenuo Džesiku Albu).
U svakom slučaju, po ***** bez razmišljanja i bez pogovora. U nastavku, pao je i taj sladoled, pa jurcanje po parku i konačno i pritisak da se druženje nastavi i po povratku kući.
I, dok se Fantastična dvojka rastajala, meni je i dalje samo Silver Surfer bio u glavi. Malo sam se tešio time da u bioskope uskoro ipak stiže jedan pravi surferski film (to jest, zurferski, s pingvinima), ali meni je u stvari nedostajao ovaj srebrni. Možda da kupim dasku?
Ocena:
J: *****
M: *****
Ja: **
Režija: Tim Stori
Uloge: Joan Graford, Džesika Alba, Majkl Čiklis
Distribucija: Tak
Odlazak na nastavak "Fantastične četvorke" je bio iščekivan i priželjkivan danima. Svako je imao svoje razloge: J. se oštrila na drugi deo priče već nedeljama, od kada je odgledala prvi, pa još i više nakon trejlera za nastavak koji je videla pre nekoliko nedelja; ni ja nisam bio ravnodušan – konačno će i Silver Surfer dobiti svoju šansu na filmu!
Prilično je neobjašnjivo zašto se ja već decenijama toliko primam na ovog neobičnog superheroja; iako sam siguran da sam ga kao klinac čitao gde god da je kod nas izlazio, kada danas pogledam na policu sa trejdovima, tamo nema nijednog Srebrnog letača. Čini se da mi je lik bio zanimljiviji od samog stripa. Čak me ni činjenica da je jedan grobarski košarkaš istetovirao ovog junaka nije odvratila od tajne i pomalo mistične ljubavi prema ovom liku i surfu uopšte, pa je i kod mene trejler koji se vrteo po bioskopima samo pojačao želju za filmom, bez obzira na to šta sam sve mislio o originalnoj priči o "Fantastičnoj četvorci". A mislio sam prilično loše.
N. nije mogla da ide na već dogovoreni provod, ali onda je u priču ušetao novi drugar, M. iz prvog dva. Okej, ovde sad nastupa onaj nezgodni deo u kojem jedan otac mora da objasni šta on radi kada njegova ćerka i jedan dečak požele da zajedno odu u bioskop. Glupo bi bilo ne priznati da se svašta vrtelo u mojoj glavi, sve dok nisam podviknuo na sebe: HELOU! 8 godina! HELOU! Kupi im sladoled i pravac dvorana!
Tata M. i mama M. su predali malog M. u tačno dogovoreno vreme sa osmesima na licima (pa da, mislio sam se ja, lako je biti bezbrižan sa dečacima), i provod je mogao da počne. J. je još davno pre nego što smo stigli odabrala Bitlse kao saundtrek za put do bioskopa, tražila je ‘I’m the Walrus’. Kul.
M. je očigledno bio spreman na sva iskušenja – bez problema je prepoznao muziku i razgovor na zadnjem sedištu je mogao da počne:
J: Ovo peva Džon, on je moj omiljeni Bitls.
M: Znam, ali ja najviše volim Ringa.
J: Aha, a jel znaš da je Džon umro?
M: Ma znam, i Džordž je mrtav, takodje.
J: Stvarno? Tata jel’ i Džordž stvarno umro?
Nisam baš hteo da se u ovom trenutku priča o mrtvim herojima, pa sam uz kratku potvrdu promenio temu: ‘’Jeste, pre par godina, nego M, da te ja pitam nešto? Za koga ti ono beše navijaš?’’
M: Za Zvezdu, rekao je sa zavidnom dozom entuzijazma.
Ja: Bravo majstore!
Uf, sad je sve ipak bilo lakše. Silver Surfer, Bitlsi, Zvezda...sve je pod kontrolom dakle. Sad možemo i da se malo opustimo. Pojačao sam ‘Love’ CD i koncentrisao se na vožnju. Nisam više ni u retrovizor gledao. Često.
Krš od filma!
Već posle 5 minuta filma, shvatio sam da je u pitanju krš nevidjenih razmera. Kao, Mister Fantastik i Nevidljiva žena bi trebalo da se venčaju, ali apokalipsa koja se približava, odlaže njihove planove. Srebrni letač, koji je primoran da služi mračnim ciljevima odvratnog Galaktusa koji baš uživa da uništava planete (na samom početku upropasti jednu anonimnu planetu, a zatim i Saturn), i na Zemlju stiže sa istim zadatkom, ali iz nekog meni ne baš jasnog razloga on se predomisli i konačno i pridruži našoj četvorci, da bi na kraju svi zajedno uspeli u nameri da osujete agresora i spasu ovu planetu koja, realno, to baš i ne zaslužuje. Sve super na kraju, svadba, svadba, a i Srebrni letač je ponovo sa svojom daskom.Dobro, znao sam da ovaj film i nije pravljen za moj uzrast, ali gledao sam bezbroj sličnih u kojima se bar poneka sitnica provuče i za odrasle, no ovog puta baš ništa. Dakle isključivo za ekipicu izmedju 5 i 9 godina. Ne znam ni sam šta sam očekivao kada nastavak potpisuje isti tim koji je zabrljao i prvi deo, isti reditelj, isti glumci, isti scenaristi. Kao da nikad niko od njih u životu nijedan strip nije pročitao. Ni trunke razumevanja, ni trunke poštovanja. Agonija za mene.
Divota za decu. Oboje su bili ushićeni: J. je rekla da bi ona, od svih moći koje je videla u filmu najviše volela da bude baš kao Mister Fantastik (mogla bih iz zadnje klupe krišom da pišem kredom po tabli), dok je M. bio fasciniran onim tipom što kontroliše vatru (džentlmen, nema šta, nije ni pomenuo Džesiku Albu).
U svakom slučaju, po ***** bez razmišljanja i bez pogovora. U nastavku, pao je i taj sladoled, pa jurcanje po parku i konačno i pritisak da se druženje nastavi i po povratku kući.
Silver Surfer - One and Only
Da nije baš sve bilo tako crno u sali, potrudio se Silver Surfer himself. Fenomenalan, fantastičan, spektakularan. Sve i da su priča, scenario, dijalozi i gluma bili na visini, opet bi ih Letač sve zasenio. Svaki trenutak na platnu sa njim, gleda se bez daha i ako iko ikada ponovo poželi da se pozabavi ovim usamljenim likom, jasno je kome treba da se obrati u vezi spec. efekata, dizajna i tih stvari. Nema šta, istorija se ponovila, lik mi je sad bio zanimljiviji od filma.I, dok se Fantastična dvojka rastajala, meni je i dalje samo Silver Surfer bio u glavi. Malo sam se tešio time da u bioskope uskoro ipak stiže jedan pravi surferski film (to jest, zurferski, s pingvinima), ali meni je u stvari nedostajao ovaj srebrni. Možda da kupim dasku?
Ocena:
J: *****
M: *****
Ja: **