Ocean s 13: Igra se nastavlja

Ocean’s 13 (2007)
Režija: Stiven Soderberg
Uloge: Džordž Kluni, Bred Pit, Met Dejmon, Al Paćino
Distribucija: Tak


Jednom godišnje, tačnije početkom svakog leta, znam da me čeka uzbudljiv bioskopski doživljaj. U stvari, uzbudljiviji mi je ceo život tih dana, no ovde je ipak bitan samo bioskop. Da skratim: svakog juna u Beograd dolazi grupa građana iz Sjedinjenih Država koja voli da se predstavlja kao moja rodbina. I ja volim da se hvalim ovim društvanjcem sa američkog Midvesta. Uglavnom je to akademski angažovana grupacija, odrasli deo njih naporno podučava američke studente (Help Save the Youth of America!), a neki se tek spremaju da zakorače u kampus. Ovog leta, u bioskop sam išao sa mlađim delom ove srpsko-američke porodice.

Naravno, stariji deo familije je sa gnušanjem odbacio beogradski filmski repertoar od čak 4 različita filma u 6 polubioskopa i 3 termina, repertoar u kojem nije bilo nijednog argentinskog, ekvadorskog, ili makar španskog filma, pa sam se ja sa olakšanjem okrenuo tinejdžerkama i obradovao ih vešću da je upravo počeo da se daje novi ‘Ocean’ film. Ili, da citiram legendarnu B. sa Pinka – 13. deo čuvenog američkog filma ‘Ocean’. YES!

U. (18) i N. (15) su bile oduševljene, ali su insistirale da im se tog paklenog utorka pridruži i njihova Serbian sister J. (8). Pokušao sam da budem strog i da se čak pozovem na američke cenzorske rejtinge i objasnim kako je J. još uvek mala da bi gledala ovakve filmove, ali sam bio ismejan, nadglasan i ucenjen. Uostalom, radi se o deci koje su roditelji svake godine po sletanju na Bg aerodrom upozoravali da se konačno nalaze u zemlji u kojoj je dozvoljeno tući decu i da su pravila jednostavno drugačija. Nisam nikako mogao da ih farbam pričom o tome šta se sme, a šta ne u ovoj zemlji. Svo četvoro smo se, dakle, uputili ka Takvudu.Nisam, na žalost, imao baš puno vremena da ćaskam sa devojkama i da tako lepo saznam šta su sve ove godine odgledale u bioskopima. Ipak, jasno mi je bilo da sestre imaju donekle različita interesovanja. N, na primer, voli da sluša alternativni rok - White Stripes, Sufjan Stivens i sl. Pomenula je Babel kao film koji joj se mnogo dopao. U, s druge strane, ipak više voli neku srednju struju – Bob Marli, neki hip-hop, r'n'b... Dobar ukus u svakom slučaju. Ocean je, nema sumnje, bio idealan izbor za ovakav gledalačko-kritičarski tim. Soderberg i Bred Pit. Muzika Dejvida Holmsa. Kluni i Al Paćino. Savršeno.

Ekipa poznata iz dva blokbastera je u ko zna kojem trećem nastavku koji gledam ove godine (Spajdi, Šrek, Pirati...) odlučna da svoju najnoviju akciju izvede ne zbog novca, dijamanata ili zbog nekog prozaičnog razloga. Ovog puta je osnovni pokretački motiv bila osveta, i to Al Paćinu koji je odlučio da bezočno i krajnje mafijaški prevari Rubena, tj. Eliota Gulda i oduzme mu njegov hotel-kockarnicu. Neće moći kod ovako časne i verne družine! Spektakularan i komplikovan plan uključuje najnovija tehnološka pomagala, gušenje pobune u jednoj meksičkoj fabrici kockica, teške mašinerije za kopanje tunela, surovo maltretiranje jednog hotelskog inspektora, korupciju i ucenu, posrnulu i prevarenu Elen Barkin i jedan naizgled nepobedivi i savršeni sigurnosni sistem.

I sve je teklo glatko i slatko, kako se samo poželeti može. Istina, J. je bila toliko uzbuđena da je zaboravila da obavi br. 1 pre početka filma, pa smo već u desetom minutu morali da se malo prošetamo, ali U. nam je na brzaka prepričala šta smo propustili. J, koja nije gledala prva dva dela, je imala dilemu: kako to da treba da navija za ove ljude koji pljačkaju, ali u stvari joj nije bilo potrebno mnogo vremena da se navikne na činjenicu da su najlepša muška lica Holivuda uvek u službi neke pravde. Ipak, nisam mogao mnogo da prisluškujem: N. je bila predaleko, sa U. sam mogao samo da razmenim par impresija arhitekturom Las Vegasa, a i J. je bila opčinjena naizgled komplikovanim dešavanjima na platnu.Ali evo kakav je majstor taj Stiven Soderberg u ovom filmu. Svi smo se na kraju, na svoj način, složili kako je film neviđeno uzbudljiv, inteligentan i zabavan u isto vreme, kako su čak i Bred Pit i Met Dejmon uverljivi, duhoviti i šarmantni, kako je Al Paćino pružio najbolju ulogu u poslednjih 20 godina (dobro, tu tezu sam baš ja forsirao, Paćino je ovde zaista sjajan, nema grimasa i krivljenja lica, nema ni beskonačnog zurenja u kameru, glumatanja i sličnih fazona), zajedno smo bili fascinirani kako je slikan Vegas i sve tako.

Super raspoloženi smo izašli napolje, a na našoj planeti Mars je i dalje bilo + 80. J. i ja smo bili nesebični i odmah ispalili čiste petice za film koji, konačno, ne traje 3 sata, nema neprekidnu akciju i CGI efekte, ima neke omražene holivudske face koje vas, gle čuda, ne iritiraju i koji je duhovit i inteligentan.

Devojke su imale neke polovične ocene (nema kod Amerikanaca olakih pohvala i besplatnih zvezdica) koje sam nakon nekoliko dana, kada je sve ovo trebalo i napisati, zaboravio. Sestre su već bile na moru i na moj ignorantski sms u kojem ih ponizno molim da mi ponove svoje ocene, odgovorile su jednostavno i savršeno: ''4,5. We Really Liked It!''
Me too.


Ocena:
J: *****
U: **** ipo
N: **** ipo
Ja: *****
Ocean’s 13 (2007)
Režija: Stiven Soderberg
Uloge: Džordž Kluni, Bred Pit, Met Dejmon, Al Paćino
Distribucija: Tak


Jednom godišnje, tačnije početkom svakog leta, znam da me čeka uzbudljiv bioskopski doživljaj. U stvari, uzbudljiviji mi je ceo život tih dana, no ovde je ipak bitan samo bioskop. Da skratim: svakog juna u Beograd dolazi grupa građana iz Sjedinjenih Država koja voli da se predstavlja kao moja rodbina. I ja volim da se hvalim ovim društvanjcem sa američkog Midvesta. Uglavnom je to akademski angažovana grupacija, odrasli deo njih naporno podučava američke studente (Help Save the Youth of America!), a neki se tek spremaju da zakorače u kampus. Ovog leta, u bioskop sam išao sa mlađim delom ove srpsko-američke porodice.

Naravno, stariji deo familije je sa gnušanjem odbacio beogradski filmski repertoar od čak 4 različita filma u 6 polubioskopa i 3 termina, repertoar u kojem nije bilo nijednog argentinskog, ekvadorskog, ili makar španskog filma, pa sam se ja sa olakšanjem okrenuo tinejdžerkama i obradovao ih vešću da je upravo počeo da se daje novi ‘Ocean’ film. Ili, da citiram legendarnu B. sa Pinka – 13. deo čuvenog američkog filma ‘Ocean’. YES!

U. (18) i N. (15) su bile oduševljene, ali su insistirale da im se tog paklenog utorka pridruži i njihova Serbian sister J. (8). Pokušao sam da budem strog i da se čak pozovem na američke cenzorske rejtinge i objasnim kako je J. još uvek mala da bi gledala ovakve filmove, ali sam bio ismejan, nadglasan i ucenjen. Uostalom, radi se o deci koje su roditelji svake godine po sletanju na Bg aerodrom upozoravali da se konačno nalaze u zemlji u kojoj je dozvoljeno tući decu i da su pravila jednostavno drugačija. Nisam nikako mogao da ih farbam pričom o tome šta se sme, a šta ne u ovoj zemlji. Svo četvoro smo se, dakle, uputili ka Takvudu.Nisam, na žalost, imao baš puno vremena da ćaskam sa devojkama i da tako lepo saznam šta su sve ove godine odgledale u bioskopima. Ipak, jasno mi je bilo da sestre imaju donekle različita interesovanja. N, na primer, voli da sluša alternativni rok - White Stripes, Sufjan Stivens i sl. Pomenula je Babel kao film koji joj se mnogo dopao. U, s druge strane, ipak više voli neku srednju struju – Bob Marli, neki hip-hop, r'n'b... Dobar ukus u svakom slučaju. Ocean je, nema sumnje, bio idealan izbor za ovakav gledalačko-kritičarski tim. Soderberg i Bred Pit. Muzika Dejvida Holmsa. Kluni i Al Paćino. Savršeno.

Ekipa poznata iz dva blokbastera je u ko zna kojem trećem nastavku koji gledam ove godine (Spajdi, Šrek, Pirati...) odlučna da svoju najnoviju akciju izvede ne zbog novca, dijamanata ili zbog nekog prozaičnog razloga. Ovog puta je osnovni pokretački motiv bila osveta, i to Al Paćinu koji je odlučio da bezočno i krajnje mafijaški prevari Rubena, tj. Eliota Gulda i oduzme mu njegov hotel-kockarnicu. Neće moći kod ovako časne i verne družine! Spektakularan i komplikovan plan uključuje najnovija tehnološka pomagala, gušenje pobune u jednoj meksičkoj fabrici kockica, teške mašinerije za kopanje tunela, surovo maltretiranje jednog hotelskog inspektora, korupciju i ucenu, posrnulu i prevarenu Elen Barkin i jedan naizgled nepobedivi i savršeni sigurnosni sistem.

I sve je teklo glatko i slatko, kako se samo poželeti može. Istina, J. je bila toliko uzbuđena da je zaboravila da obavi br. 1 pre početka filma, pa smo već u desetom minutu morali da se malo prošetamo, ali U. nam je na brzaka prepričala šta smo propustili. J, koja nije gledala prva dva dela, je imala dilemu: kako to da treba da navija za ove ljude koji pljačkaju, ali u stvari joj nije bilo potrebno mnogo vremena da se navikne na činjenicu da su najlepša muška lica Holivuda uvek u službi neke pravde. Ipak, nisam mogao mnogo da prisluškujem: N. je bila predaleko, sa U. sam mogao samo da razmenim par impresija arhitekturom Las Vegasa, a i J. je bila opčinjena naizgled komplikovanim dešavanjima na platnu.Ali evo kakav je majstor taj Stiven Soderberg u ovom filmu. Svi smo se na kraju, na svoj način, složili kako je film neviđeno uzbudljiv, inteligentan i zabavan u isto vreme, kako su čak i Bred Pit i Met Dejmon uverljivi, duhoviti i šarmantni, kako je Al Paćino pružio najbolju ulogu u poslednjih 20 godina (dobro, tu tezu sam baš ja forsirao, Paćino je ovde zaista sjajan, nema grimasa i krivljenja lica, nema ni beskonačnog zurenja u kameru, glumatanja i sličnih fazona), zajedno smo bili fascinirani kako je slikan Vegas i sve tako.

Super raspoloženi smo izašli napolje, a na našoj planeti Mars je i dalje bilo + 80. J. i ja smo bili nesebični i odmah ispalili čiste petice za film koji, konačno, ne traje 3 sata, nema neprekidnu akciju i CGI efekte, ima neke omražene holivudske face koje vas, gle čuda, ne iritiraju i koji je duhovit i inteligentan.

Devojke su imale neke polovične ocene (nema kod Amerikanaca olakih pohvala i besplatnih zvezdica) koje sam nakon nekoliko dana, kada je sve ovo trebalo i napisati, zaboravio. Sestre su već bile na moru i na moj ignorantski sms u kojem ih ponizno molim da mi ponove svoje ocene, odgovorile su jednostavno i savršeno: ''4,5. We Really Liked It!''
Me too.


Ocena:
J: *****
U: **** ipo
N: **** ipo
Ja: *****
Ocean’s 13 (2007)
Režija: Stiven Soderberg
Uloge: Džordž Kluni, Bred Pit, Met Dejmon, Al Paćino
Distribucija: Tak


Jednom godišnje, tačnije početkom svakog leta, znam da me čeka uzbudljiv bioskopski doživljaj. U stvari, uzbudljiviji mi je ceo život tih dana, no ovde je ipak bitan samo bioskop. Da skratim: svakog juna u Beograd dolazi grupa građana iz Sjedinjenih Država koja voli da se predstavlja kao moja rodbina. I ja volim da se hvalim ovim društvanjcem sa američkog Midvesta. Uglavnom je to akademski angažovana grupacija, odrasli deo njih naporno podučava američke studente (Help Save the Youth of America!), a neki se tek spremaju da zakorače u kampus. Ovog leta, u bioskop sam išao sa mlađim delom ove srpsko-američke porodice.

Naravno, stariji deo familije je sa gnušanjem odbacio beogradski filmski repertoar od čak 4 različita filma u 6 polubioskopa i 3 termina, repertoar u kojem nije bilo nijednog argentinskog, ekvadorskog, ili makar španskog filma, pa sam se ja sa olakšanjem okrenuo tinejdžerkama i obradovao ih vešću da je upravo počeo da se daje novi ‘Ocean’ film. Ili, da citiram legendarnu B. sa Pinka – 13. deo čuvenog američkog filma ‘Ocean’. YES!

U. (18) i N. (15) su bile oduševljene, ali su insistirale da im se tog paklenog utorka pridruži i njihova Serbian sister J. (8). Pokušao sam da budem strog i da se čak pozovem na američke cenzorske rejtinge i objasnim kako je J. još uvek mala da bi gledala ovakve filmove, ali sam bio ismejan, nadglasan i ucenjen. Uostalom, radi se o deci koje su roditelji svake godine po sletanju na Bg aerodrom upozoravali da se konačno nalaze u zemlji u kojoj je dozvoljeno tući decu i da su pravila jednostavno drugačija. Nisam nikako mogao da ih farbam pričom o tome šta se sme, a šta ne u ovoj zemlji. Svo četvoro smo se, dakle, uputili ka Takvudu.Nisam, na žalost, imao baš puno vremena da ćaskam sa devojkama i da tako lepo saznam šta su sve ove godine odgledale u bioskopima. Ipak, jasno mi je bilo da sestre imaju donekle različita interesovanja. N, na primer, voli da sluša alternativni rok - White Stripes, Sufjan Stivens i sl. Pomenula je Babel kao film koji joj se mnogo dopao. U, s druge strane, ipak više voli neku srednju struju – Bob Marli, neki hip-hop, r'n'b... Dobar ukus u svakom slučaju. Ocean je, nema sumnje, bio idealan izbor za ovakav gledalačko-kritičarski tim. Soderberg i Bred Pit. Muzika Dejvida Holmsa. Kluni i Al Paćino. Savršeno.

Ekipa poznata iz dva blokbastera je u ko zna kojem trećem nastavku koji gledam ove godine (Spajdi, Šrek, Pirati...) odlučna da svoju najnoviju akciju izvede ne zbog novca, dijamanata ili zbog nekog prozaičnog razloga. Ovog puta je osnovni pokretački motiv bila osveta, i to Al Paćinu koji je odlučio da bezočno i krajnje mafijaški prevari Rubena, tj. Eliota Gulda i oduzme mu njegov hotel-kockarnicu. Neće moći kod ovako časne i verne družine! Spektakularan i komplikovan plan uključuje najnovija tehnološka pomagala, gušenje pobune u jednoj meksičkoj fabrici kockica, teške mašinerije za kopanje tunela, surovo maltretiranje jednog hotelskog inspektora, korupciju i ucenu, posrnulu i prevarenu Elen Barkin i jedan naizgled nepobedivi i savršeni sigurnosni sistem.

I sve je teklo glatko i slatko, kako se samo poželeti može. Istina, J. je bila toliko uzbuđena da je zaboravila da obavi br. 1 pre početka filma, pa smo već u desetom minutu morali da se malo prošetamo, ali U. nam je na brzaka prepričala šta smo propustili. J, koja nije gledala prva dva dela, je imala dilemu: kako to da treba da navija za ove ljude koji pljačkaju, ali u stvari joj nije bilo potrebno mnogo vremena da se navikne na činjenicu da su najlepša muška lica Holivuda uvek u službi neke pravde. Ipak, nisam mogao mnogo da prisluškujem: N. je bila predaleko, sa U. sam mogao samo da razmenim par impresija arhitekturom Las Vegasa, a i J. je bila opčinjena naizgled komplikovanim dešavanjima na platnu.Ali evo kakav je majstor taj Stiven Soderberg u ovom filmu. Svi smo se na kraju, na svoj način, složili kako je film neviđeno uzbudljiv, inteligentan i zabavan u isto vreme, kako su čak i Bred Pit i Met Dejmon uverljivi, duhoviti i šarmantni, kako je Al Paćino pružio najbolju ulogu u poslednjih 20 godina (dobro, tu tezu sam baš ja forsirao, Paćino je ovde zaista sjajan, nema grimasa i krivljenja lica, nema ni beskonačnog zurenja u kameru, glumatanja i sličnih fazona), zajedno smo bili fascinirani kako je slikan Vegas i sve tako.

Super raspoloženi smo izašli napolje, a na našoj planeti Mars je i dalje bilo + 80. J. i ja smo bili nesebični i odmah ispalili čiste petice za film koji, konačno, ne traje 3 sata, nema neprekidnu akciju i CGI efekte, ima neke omražene holivudske face koje vas, gle čuda, ne iritiraju i koji je duhovit i inteligentan.

Devojke su imale neke polovične ocene (nema kod Amerikanaca olakih pohvala i besplatnih zvezdica) koje sam nakon nekoliko dana, kada je sve ovo trebalo i napisati, zaboravio. Sestre su već bile na moru i na moj ignorantski sms u kojem ih ponizno molim da mi ponove svoje ocene, odgovorile su jednostavno i savršeno: ''4,5. We Really Liked It!''
Me too.


Ocena:
J: *****
U: **** ipo
N: **** ipo
Ja: *****