Vantage Point (2008)
Režija: Pit Trevis
Uloge: Denis Kvejd, Vilijam Hart, Forest Vitaker, Sigurni Viver
Distribucija: Tak
Nakon nekoliko dečjih filmova u nizu, dobio sam slobodno popodne da odgledam nešto i za svoju dušu. Naravno, na repertoaru i nije bilo nečega za šta bih mogao da tvrdim da je ''eto, baš ovo takav film'', ali ipak, bilo je nekog izbora. Hteo sam da bez ikakvog predubeđenja odem u bioskop, pa sam odlučio da se rukovodim samo i isključivo sopstvenim instinktom. I nije mi na kraju bilo potrebno mnogo vremena da se odlučim – Vantage Point, ili film besmisleno preveden kao ''Trenutak prednosti'', prikazivan je u svim glavnim gradskim salama i obećavao je neopterećujuće bioskopsko popodne. Usput, kako sam mogao da propustim akcioni triler sa Denisom Kvejdom u glavnoj ulozi?
Ovaj 'hi-concept' film stigao je sa gomilom poznatih imena razbacanih po plakatu, uglavnom glumačkih: Kvejd, Vilijam Hart, Vitaker, Sigurni Viver, Metju Foks i još gomila drugih kojima lako prepoznajem lica, pa čak i dosadašnja filmska i TV pojavljivanja, ali ne i imena. Otprilike znam o čemu se radi – teroristi arapskog porekla žele da miniraju mirovni samit u Salamanki i tim povodom pucaju na američkog predsednika koji se taman zaputio u mirotvoračke vode i blizu je da svetu dovede mir i spokoj, naročito od terorizma.
Napad se odigrava na trgu prepunom posmatrača. Vilijam Hart (predsednik) upravo izlazi na binu i otpozdravlja masu, kada ga dva hica iz snajpera pogađaju pravo u grudi. Nastaje haos. Denis Kvejd, glavni Hartov teloheranitelj, čovek koji je tom istom predsedniku već jednom spasao život tako što je svoje telo postavio na putanju metka, ovog puta je nemoćan. Predsednik je na zemlji, u lokvi krvi, a panika je zahvatila masu. Krajičkom oka, Kvejd primećuje neke sumnjive kretnje, ali u tom trenutku snažna eksplozija pogađa trg i binu. Nastaje još veći kolaps, ali samo do nove eksplozije koja raznosi pola trga. Haos. Rez.
Na ovom mestu u stvari počinje film. U narednih 90-ak minuta, u stilu 'Dana mrmota' pratimo istu priču, ali viđenu iz 8 različitih uglova – telohranitelja, slučajnih turista, zaverenika, policije, predsednika. Svaka priča dodaje pomalo na prethodno viđenu i otkriva nove detalje. Svaka priča unosi još veću zabunu u celu zbrku. Režija: Pit Trevis
Uloge: Denis Kvejd, Vilijam Hart, Forest Vitaker, Sigurni Viver
Distribucija: Tak
Nakon nekoliko dečjih filmova u nizu, dobio sam slobodno popodne da odgledam nešto i za svoju dušu. Naravno, na repertoaru i nije bilo nečega za šta bih mogao da tvrdim da je ''eto, baš ovo takav film'', ali ipak, bilo je nekog izbora. Hteo sam da bez ikakvog predubeđenja odem u bioskop, pa sam odlučio da se rukovodim samo i isključivo sopstvenim instinktom. I nije mi na kraju bilo potrebno mnogo vremena da se odlučim – Vantage Point, ili film besmisleno preveden kao ''Trenutak prednosti'', prikazivan je u svim glavnim gradskim salama i obećavao je neopterećujuće bioskopsko popodne. Usput, kako sam mogao da propustim akcioni triler sa Denisom Kvejdom u glavnoj ulozi?
Ovaj 'hi-concept' film stigao je sa gomilom poznatih imena razbacanih po plakatu, uglavnom glumačkih: Kvejd, Vilijam Hart, Vitaker, Sigurni Viver, Metju Foks i još gomila drugih kojima lako prepoznajem lica, pa čak i dosadašnja filmska i TV pojavljivanja, ali ne i imena. Otprilike znam o čemu se radi – teroristi arapskog porekla žele da miniraju mirovni samit u Salamanki i tim povodom pucaju na američkog predsednika koji se taman zaputio u mirotvoračke vode i blizu je da svetu dovede mir i spokoj, naročito od terorizma.
Napad se odigrava na trgu prepunom posmatrača. Vilijam Hart (predsednik) upravo izlazi na binu i otpozdravlja masu, kada ga dva hica iz snajpera pogađaju pravo u grudi. Nastaje haos. Denis Kvejd, glavni Hartov teloheranitelj, čovek koji je tom istom predsedniku već jednom spasao život tako što je svoje telo postavio na putanju metka, ovog puta je nemoćan. Predsednik je na zemlji, u lokvi krvi, a panika je zahvatila masu. Krajičkom oka, Kvejd primećuje neke sumnjive kretnje, ali u tom trenutku snažna eksplozija pogađa trg i binu. Nastaje još veći kolaps, ali samo do nove eksplozije koja raznosi pola trga. Haos. Rez.
Biću skroz iskren, 'Trenutak prednosti' je teško voleti, ali je još teže bilo ne uživati u njemu. Koncipiran i režiran kao neka moderna TV serija, ili da budem skroz precizan, kao bilo koja epizoda iz serijala '24', ovaj film se tako i gleda. Na rubu stolice, stisnutih pesnica, ali i bez ikakvog opterećenja – akcija je toliko furiozna, da sam jednog trenutka shvatio da bi najbolje bilo da se okanem čitanja titlova ako želim da pohvatam sve detalje napete priče. Uostalom, ništa bitno se u ovom filmu ne dešava u titlovima, tj. u onom što glumci izgovaraju – sve je u slici, dizajnu, akciji, konceptu. K'o što rekoh, teško mi je da volim ovakve filmove, ali nemam problem da u njima uživam.
Klasično gledanje filma ne ide uz nekonvencionalnu dramaturgiju, tako da sam primetio da već kod četvrte priče publika počinje da se oko mene vrpolji i da poluglasno izbacuje komentare kao što su ''zar opet'', ''šta, ponovo iz početka'' i slično. Ipak, nikom ne pada na pamet da izađe iz bioskopa. Isto tako, besmisleno je i bilo kakvo predviđanje raspleta, uostalom to ubrzo postaje kristalno jasno – na kraju filma ništa neće biti onako kako je to izgledalo na početku.
'Trenutak prednosti' je klasičan primer bioskopsko-televizijskog bastarda. Visoko produciran, ukrašen fantastičnim glumačkim imenima i potpuno prilagođen publici naviknutoj na instantnu i bezumnu akciju, lišen holivudskog megalomanskog pristupa akcionim produkcijama, ali ipak spektakularno upakovan i uslikan, ovaj triler većim svojim delom je nepodnošljivo napet, originalan i uzbudljiv, ali i komično isprazan i naivan.
Rašomonijada je zabavna samo u prvih nekoliko verzija događaja, kasnije postaje dosadna i predvidljiva. Iako je reditelj obavio fantastičan inženjerski posao, posledica svih tih tehničkih i logičkih uklapanja (koja i sama funkcionišu samo do poslednjeg segmenta), dovode do toga da su svi likovi samo površno obrađeni, čak, samo dotaknuti, pa je konačan rezultat ono što mi je i trebalo ovog kišnog popodneva – uzbudljiv triler sa puno pucnjave i jednom nadprosečnom automobilskom jurnjavom.
Košmarni rasplet u kojem se na kraju najbolje vide sve mane ovog filma i u kojem, recimo, američki turisti trče brže od treniranih policajaca i specijalno obučenih terorista, donosi razrešenje koje teško da može bilo koga da zadovolji, pa tako konačna ocena ne može da se ogleda samo u pukom broju zvezdica. Na kraju svega, izašao sam sa osećajem da sam gledao film koji je u isto vreme i dosta pametan, ali i beskonačno glup. Ili još prostije – budalaština upakovana tako da ćete u njoj skoro sigurno uživati.
Pogledajte trejler
Ocene:
Ja: ***
Miško Bilbija