Izgleda da huligani nisu pročitali prethodnu kolumnu Nebojše Petrovića ovde na ovom portalu. Jer, da jesu, ne bismo opet gledali one jezive scene na "večitom derbiju". Evo Nešinog osvrta na subotnju utakmicu. Mislimo, "utakmicu".
Nebojša Covic na severu. Vrhunac subotnjeg cirkusa. Za potpuni doživljaj falio je samo Vujoševic na jugu. Licemerje. Covek koji je svojim izjavama, nastupima, istupima i TV diskusijama doprineo stvaranju navijacke mržnje i bolesnog rivaliteta glumi junaka i smiruje strasti.
Zemljo Srbijo, otvori se!
Kažu, nema pobednika u Vecitom derbiju. To znaci da nema ni gubitnika. Greška.
U subotu je država Srbija izgubila još jednu bitku sa huliganima. Nije bilo neizvesnosti. Glatko i ocekivano. Iz dvojke u dvojku. Kvota 1,10. Armija varvara, kojoj rezultat utakmice odavno nije predmet interesovanja, razvila je zastave i podigla maceve. Urlali su i likovali u znak pobede. Još jedne u nizu. Rat Varvarima je skoro pa gotov. Varvarima ništa nije sveto. U stanju poremecene svesti i nagonu rušilacke zanesenosti, zaboraviše cije ime nosi objekat koji su odabrali za obracun.
U trijumflanom zanosu, opijeni svetlošcu reflektora uživeli su se u glavne uloge
nove fudbalske tragedije.
Molim? Nije bilo mrtvih? Zar je tragedija samo kad neko strada? Zar treba da cekamo da neko strada? Krvave glave i razbijene arkade bili su znaci upozorenja godinama pre Hejsela.
TRAGEDIJA! Bruka! Definitivni slom svih nas koji na bilo koji nacin imamo veze sa fudbalom. Zato što cutimo i ne reagujemo. Cekamo da bude mrtvih! Cekamo srpski Hejsel.
U svom divljaškom transu, nisu varvari obratili pažnju da se na bojnom polju nalaze deca. Nevina stvorenja koja tek sticu svest o navijackoj strasti. Na nagovor roditelja, opredelili su se za jedan od dva kluba. Tek treba da formiraju mišljenje o razlozima pripadnosti jednim ili drugim bojama. Pokušavaju da shvate zašto njihovim ocevima telefoni zvone sa "Nebo se otvorilo" i "'Ajmo Milivoje". Maštali su o svojoj prvoj utakmici i docekali dan da ponosno prošetaju svoj prvi dres.
Vratili su se uplakani i istraumirani. Budice se u znoju narednih dana. U nocnim morama, sve dok im scene straha ne ispare iz secanja. Dok se ne pretvore u magloviti kadar prošlosti. U izbledeli trenutak šoka iz detinjstva. U ružan san.
Radio sam analizu utakmice sa dva bivša asa Vecitih. Boško Ðurovski i Vlada Vermezovic. Svedoci onog velikog Derbija o kojem sam pisao u prošloj kolumni. Pripadnici generacija koje su pisale istoriju srpske svetkovine.
Vojevalo se i tada. Ali na terenu. Viteški.
"Bilo je tuca izmedu navijaca", prica Vermez i nastavlja: "Ali, su to bile ferke. Golim rukama. Jedan na jedan ili deset na deset. I to daleko od stadiona. Niko nije dirao igrace, jer su oni bili svetinja. Odrastao sam u Železniku, okružen vatrenim zvezdašima. Nezaboravno detinjstvo. Vracali smo se zajedno sa utakmica. Autobusom, jer nisam imao auto. Ko izgubi, placao bi klopu. Ovo danas je izgubilo smisao. Dobilo drugu konotaciju. Nije mi bilo svejedno na putu ka stadionu. Užasno je to da se u svom gradu ne osecate bezbedno na dan najveceg praznika srpskog fudbala".
Setili su se druženja i zajednickih proslava u restoranu kod pokojnog Hatune na Novom Beogradu. Milko, Vermez, Boško i ostalo društvo. Peckanja, anegdote, vicevi, urbane legende... Smeha koliko hoceš.
"Dolazio je tamo i pokojni 'Belgija' (jedan od nekadašnjih voda navijaca Partizana). Pricalo se o svemu, najviše o Zvezdi i Partizanu. Bez psovki i provokacija. Nije bilo zle krvi. Samo respekt".
Boško je uspešniji od Vermeza. Ima dve pobede više u medusobnim okršajima. Tri više ukupno u Derbijima. Poravnati su samo u broju postignutih golova. Nula - nula.
"Samo sam za golove siguran", smeje se Vermezovic. Ove druge podatke, kaže, ne pamti.
"Ostaje mi velika žal što Partizanu nikada nisam dao gol", jada se Boško. "Najbliži sam bio u 76. Derbiju. Oduzeo sam loptu Radanovicu, nastavio kretanje, uklizao na centaršut Nikolica i za malo bio kratak, ali je zato Milko to iskoristio i ubacio loptu u praznu mrežu".
Brat bratu ukrao gol, kao Parker Kataiju protiv Vojvodine.
"Da, ali Milko nije bio u ofsajdu", pecka Vermezovic dok prati na ekranu akciju iz koje je Zvezda postigla drugi gol tog 18. maja 1986. godine. "Ali, Bole, ti si ovde sve dobro uradio. Zašto te grize savest?".
"Ma, morao sam da ga dam. Pogledajte, to je zicer. Sad mi je još više žao", maše rukama neutešni Ðurovski.
Suprotstavio sam ih u kvizu. Zgodan nacin da se evociraju uspomene. Pitanja u vezi samo sa derbijima u kojima su obojica bili medu akterima.
"Jednom smo i razmenili zastavice, kao kapiteni. Secam se i svecanosti u Studentskom domu pre tog Derbija, kada smo morali da držimo govore".
Vermezovic daje tacan odgovor na prvo pitanje: Ko od igraca Partizana nije poceo pomenuti Derbi u kojeme je Boško promašio zicer?
Setio se da su Admir Smajic i Miloš Ðelmaš cesto bili u nemilosti trenera. Tipuje na Admira i osvaja poen.
Zvezda je slavila 2:0, Sulejman Halilovic bio junak utakmice, Živan Ljukovcan skinuo sjajnu šansu Manceu, a trener gostiju Bjekovic izjavio da je Partizan glupo izgubio.
"Ne secam se kako smo izgubili, ali ako je Ðaško (Bjekovic, prim. aut.) rekao glupo, onda je to zaista bilo tako. On je uvek govorio ono što misli", kaže Vermezovic.
Drugo pitanje je vezano za Derbi broj 79 (12. oktobar 1986. godine). Ko je od igraca Zvezde dobio šansu sa klupe na stadionu JNA?
Partizan traži iskupljenje posle eliminacija iz Evrope od Borusije i Kupa Maršala Tita od Radnickog iz Kragujevca. Velibor Vasovic je na klupi Zvezde protiv tima sa kojim je dogurao do finala Kupa evropskih šampiona. Derbi za koji vlada nevideno interesovanje. Fudbalska groznica trese Jugoslaviji.
Tenzija dostiže tacku usijanja.
Svaka prica pocinje i završava se jednim imenom. Milko Ðurovski!
Ljubimac Severa, prvi put na neprijateljskoj strani. Onaj kome su do juce klicali. Onaj kome su se klanjali. Onaj sa magicnom bankom na dresu sada grize da zatrese Zvezdinu mrežu. Bez trunke sentimentalnosti. I najbolji je na terenu.
Dovodi do ludila Elznera koji ga ruši u finišu prvog poluvremena, a Abdulahu pokazuje na penal. Mali Dika debituje, ali mu se ne tresu noge. Zaustavlja šut Vokrija sa bele tacke, sever u transu.
Partizan ipak stiže do vodstva preko Smajica, a cetiri minuta pre kraja Abdulahu sankcioniše novi start Elznera u kaznenom prostoru.
Nece valjda opet Vokri. Možda Capljic? Ili Katanec... Ne!
Sever ocima ne veruje. Nemoguce da ce On. Zar baš mora? Zašto sad? Rane su sveže... Neeeeee...
Milko je neumoljiv. Zakucava iza Stojanovica. Ma bukvalno cepa mrežu. U tom šutu sve kipti od besa. Uf, kakva osveta svima koji nisu makli prstom da ga zadržena "Marakani".
Delirijum na JNA. Euforija. Jug je dobio novog heroja. Sve mu je oprošteno.
"Vidiš da se radovao", dobacuje Vermezovic Bošku na opasku sa pocetka kviza da Milko nije želeo da proslavi prvi gol protiv Zvezde. "Mora da si bio u bunilu pa nisi ni primetio", pecka Vermezovic.
"Nije krivo bunilo, nego Vasovic. Odlucio je da me zameni i postoji detalj koji niko ne zna. U trenutku kada je video moj broj na tabli, Milko je dotrcao do klupe Zvezde i poceo da vreda Vasovica. Ne smem da vam kažem šta mu je sve rekao. Zamislite danas igraca Partizana koji vreda Zvezdinog trenera zbog neke izmene u toku utakmice!", priseca se Boško Ðurovski.
Pre cuvenog transfera koji je uzdrmao Jugoslaviju, Vermezovic je vodio žestoke duele sa Milkom.
"Uvek ga je bio glas bezobraznog i plahovitog momka. Šta je sve govorio sudijama, to nije normalno. Medutim, ružnu rec rivalu na terenu, nikada! Sada prvi put cujem za ovu diskusiju sa Vasovicem, ali nisam iznenaden. Jednostvano, to je bio Milko. Tempirana bomba", nadovezuje se Vermezovic.
Boško, poput Vermeza, uz pomoc logike odgovara na pitanje u kvizu:
"Znam da je Vasovic uvek tražio neko iznenadenje. Zato tipujem na Musemica".
Tacno. Izjednacenje. Boško proslavlja osvojeni poen, a mi ga podsecamo da je Husref zamenio baš njega u drugom poluvremenu. Nije mu ni na kraj pameti. To je bio Milkov Derbi i sve drugo se zaboravilo iste veceri.
Idemo dalje. 21. avgust ’85. Derbi broj 77. Podela bodova, 1:1. Ko su bili strelci?
"Ovaj datum mi je poznat", pokušava Vermez. "To je nekih 15-ak dana pre Manceove pogibije. Secam se njegovog gola protiv Buducnosti, ali ovaj Derbi mi je totalna nepoznanica. Može li pomoc prijatelja?"
Citam im sastave, možda proradi memorija.
PARTIZAN: Omerovic, Radovic, Rojevic, Vermezovic, Capljic, Radanovic, Smajic, Stevanovic (Ðelmaš), Mance, Varga, Ðukic (Vucicevic).
C. ZVEZDA: Ljukovcan, Radovanovic, Jankovic, Elzner, Ivanovic, Krmpotic, Nikolic, B. Ðurovski, Musemic, M. Ðurovski, Ðurovic.
"Ništa mi ne pada na pamet. Neka budu Varga i Milko", kocka se Vermez.
"Secam se kroz maglu. Moguce da je Varga za njih, a Musemic za nas", dodaje Boško.
Držim ih u neizvesnosti. Krece kratak snimak utakmice, sa legendarnim komentarom Vladanka Stojakovica. Cuveni promukli glas podseca nas da je to bio Derbi za pamcenje.
Karte planule još u pretprodaji. Kod tapkaroša dostigle cenu od 500.000 dinara (50 nemackih maraka).
Pocelo je šansama Ðukica i Mancea, uzvratili su Boško i Milko.
Na sredini terena Partizan superiorniji zahvaljujuci raspoloženom debitantu Goranu Stevanovicu. Plavi briljira, deli lopte, dribla, asistira. Jednom recju - diriguje.
Kada se umorio, uz ovacije sa tribina napušta teren. Zvezda preuzima inicijativu. Radanovic obara Milka, koji sa bele tacke vara Omerovica. Niko i ne sluti da je to poslednji gol mladeg Ðurovskog protiv Partizana.
Nikolic, Musemic i Milko propuštaju šasnu da nokautiraju rivala i kazna stiže u 90’. Radovanovic je ’kratak’, lopta stiže do "Ušketa" Vucicevica koji ne okleva i snažnim udarcem šalje je ispod Ljukovcana. Ludnica na jugu. Tresu se tribine.
U studiju uzbudenje dostiže vrhunac. Vermezovic skace na gol Partizana kao da je Vladanko ne vidi lepo kljucni trenutak akcije i uporno tvrdi da je strelac Varga:
"Mi smo rekli Varga, molim lepo", umiru od smeha obojica, još uvek pod utiskom snimka. "U to vreme, bilo je onako kako kaže reporter na televiziji", nastavljaju šeretski.
I ko je kriv "Ušketu" što je Vladanko rekao Varga.
Poslednje pitanje. Ko je sudio 84. Derbi. 3 maj ’89? Poslednji medusobni okršaj
"Branko Bujic", kao iz topa ce Vermez.
"Ne secam se da li je Zoran Petrovic sudio u to doba", dvoumi se Boško. "Mislim da jeste i tipujem na njega".
Loše misle obojica. Pravdu je delio Dušan Colic. Zvezda slavila 3:1, najzapaženiji pojedinac Robert Prosinecki. Na njegov sjajan gol, odgovara Sladan Šcepovic. U karakteristicnom stilu, glavom. U nastavku, Juric koristi idealan Piksijev korner, Stošic odlicnu asistenciju Ðurovica i tim Dragoslava Šekularca osvaja bodove.
Ucesnici kviza su u cudu kada im kažem da nijedan njihov Derbi nije sudio isti sudija. Pocelo je Kravicem iz Tuzle, zatim Ilijevski (Skoplje), Bešlin (Kikinda), Abdulahu (Novi Pazar) i završilo se sa sugradaninom Colicem.
One druge Derbije, jednom ili drugom, sudili su Dragojlovic, Mamic, Šumic, Jovic, Zuber, Korolija, Vukicevic, Zoran Petrovic, Glavina, Glažar i Vlajic.
"Da li je moguce?", ne veruje Vermezovic. "Bilo je grešaka, ali ih niko nije shvatao zlonamerno. Strašno je da danas imamo samo Mažica. Pola Srbije navija za Zvezdu pola za Partizan i suludo je a priori otpisivati sudiju samo zbog navijacke opredeljenosti. Šta ako se Mažic povredi?"
Srecom, žilav je. Ovaj cirkus u subotu, bio mu je osmi uzastopni. Deseti ukupno. I pogrešio je. Konacno. Bio je penal nad Balažicom. Pobogu. I robotu se omakne jednom u 900 minuta.
"Secam se jedne kardinalne greške Zorana Petrovica", sinulo je Bošku. "Naš golman Ivkovic je odbranio šut i ostao na zemlji, a Zvonko Živkovic mu nije dozvolio da se pridigne. Partizan je to iskoristio i postigao gol. Znam da je Tomica danima posle toga kukao na sudiju".
Kukao i psovao. Ali, daleko od kamera. Više za sebe. Šapatom, da neko ne cuje. Ko je on da javno pljuje internacionalca koji sudi Svetsko prvenstvo. Bilo bi ga sramota.
Srecom, Mažica niko nije pljuvao u subotu.
Šta?
Jeste?
Ko?
Ma, dajte, molim vas. Govorimo o onima cije se izjave uzimaju za ozbiljno!
Kraj kviza. Nerešeno. Vermezovic - Ðurovski 1:1. Rezultat je u drugom planu.
Svaka rec, svaka opaska, anegdota, doskocica, uspomena ili secanje na viteške dane Derbija dvojice starih šmekera vrede više nego bilo koji detalj sa ovog poslednjeg mucenja na Rajkovom stadionu.
Vermez i Boško pripadaju nekoj drugoj prici. Oni su junaci klasika koji zauzimaju pocasno mesto u fudbalskoj biblioteci. Dueli njihovih generacija su sportsko naslede jednog lepog i nezaboravnog vremena. Udžbenici na koje nikada nece pasti prašina.
Zaslužuje li bar nešto od subote mesto na toj polici?
Eventualno asistencija Saše Ilica ka Babovicu. Ali i kapiten Partizana pripada nekoj drugoj epohi. Ni stilom, ni ponašanjem, ne uklapa se u ova kokuzna vremena. Vremena varvarskih osvajanja.
Razmišljao sam dugo o gostima za emisiju dva dana posle utakmice. Pokušao sam da stupim u kontakt sa Komesarom za bezbednost Milivojem Mirkovom. Jednim od retkih ljudi u našem fudbalu koji voli da se meša u svoj posao. I koji ima hrabrosti da imenuje i upire prstom. Jedini koji je u subotu oko 18.30 casova, u jeku varvarizma, insistirao da se utakmica otkaže.
Nije se javljao. Posle nekoliko sati dobio sam od njega SMS sledece sadržine:
"Nebojša, uz dužno poštovanje tebi i tvojoj emisiji, molim te za razumevanje. Nema više smisla da pricam jednu istu stvar po ko zna koji put, a da oni koji treba da me cuju, ne žele ili nemaju sluha za to. Dok drugi mudro cute, ja ispadam zanesenjak kod tvojih gledalaca koji su takode svesni gde leži problem i zašto se ne rešava. Ovo je problem sa kojim treba da se pozabavi citavo društvo, ali je jasno da ne postoji volja institucija za borbu protiv huligana. Ne postoji svest o tome koliko ovi incidenti štete fudbalu u celini.Samo je pitanje dana kada ce UEFA pod pritiskom ostalih clanica preduzeti konkretne mere jer njoj eskalacija nasilja nikako nije u interesu. Meni je žao zbog toga, ali je to neminovnost. Samo se pitam za koju cenu i do koje mere je država spremna da toleriše ove situacije u fudbalu. Žao mi je samo povredenih žandara i policajaca koji su ispali žrtve huliganske bezobzirnosti. Igranje fudbala po svaku cenu i pod ovakvim okolnostima samo vodi u još dublje probleme. Izvinjavam se tebi i tvojim gledaocima, ali te još jednom molim da me kao covek razumeš".
Razumem. Zašto bi pas lajao, ako vetar nosi. Nema svrhe.