Edin Avdić je ponovo tu, doduše sada je u Kaunasu, koji je vrlo slikovito uporedio sa Monte Karlom, i usput dao prognozu četvrtfinala Eurobasketa. Uživajte.
Kažnjen sam....
Krajem prošlog mjeseca nas nekolicina smo putovali za Monte Karlo kako bi gledali finale Super kupa između Barcelone i Porta. Odsjeli smo (UEFA hvala ti!) u hotelu Monte Karlo Bay resort sa 78 zvjezdica, jedno od onih mjesta gdje mozete da naručite cijeđeni sok od Brontosaurusa i vjerovatno bi ga dobili. Čitavu sliku bezobrazno dobrog smještaja je upotpunio nestvaran bazen koji se proteže duž čitavog kompleksa (boravak je obilježio provincijski urlik vašeg reportera po ulasku u vodu:" Heeejjjj ljudi, pijesak je na dnu umjesto pločica!! Pijesaaak!!", dok su uštogljeni francuski konobari pogledom tražili obezbjeđenje.) i kojim paradiraju ruske, ukrajinske i ine mankenke. Negdje je moralo da se vrati......
Najprije nas je zadesio hotel Leš u Varšavi. Mjesto koje nudi ugodne razgovore sa skinhedsima koji navijaju za Lech iz Poznana, gdje u lobiju sjedi žena sa imidžom Bepe Džozef iz Alan Forda i bijesno plete vuneni džemper, a u "hotelskom baru" su strateški pozicionirane sofisticirane i kulturne djevojke u u ultra kratkim suknjama (meni su rekli da su u pitanju studentice menadžmenta....)
Jutra su posebno bajna jer za doručak lupa tehno muzika, restoran je preplavljen tijelima crvenim poput rakova, a tost izgleda kao utog bradatog gmaza( da posudimo stih Zabranjenog pušenja). Prijedlog o nekom obilasku Varšave je ugušen u začetku. Dakle, pravac Litvanija.
Put do Čeljigovića je prekraćen diskusijom o Arvidasu Sabonisu i sa koliko je godina pred kraj karijere bio MVP Eurolige ( Ja sam tvrdio 40, ostatak društva se vrtio od 37 do 42, na kraju tačan odgovor je 39. Samo još jedna potvrda kakva je to igračina bila.), te nepravedno zapostavljenom Šarunasu Marčuljonisu koji je bio vjerovatno fizički najspremniji evropski bek 80-tih godina i njegovim sjajnim igrama za GSW i sumanutog Dona Nelsona(Bez obzira na sve, uvijek je znao da iskopa igrača).
Vrlo često ni ružna fotografija na internetu ne može da dočara svu bijedu smještaja koji ste platili, posebno mirisa vašeg dobro plaćenog "apartmana". Apartman kao da se nalazi na ušću gdje se rasol za kiseli kupus ulijeva u kontigent iznošenih patika. Na pitanje šta je sa miomirisom koji se širi, gazda sa džemperom depresivnih boja kojeg smo odmah prozvali "Kurtinaits" na solidnom engleskom objašnjava da će već sutra sve biti kako treba ( slijedi tipičan sarajevski odgovor "Aha, tako su rekli i za Fukušimu") i zatim okreće priču na košarku...
Razgovor je opterećen nespretnim tišinama i neshvatljivim šalama sa obje strane. Iz Kurtinaitisovih usta ide oluja gluposti. Griješi gotovo sve...datume, sastave timova, imena igrača, klubove, reprezentacije...kao da je i on ošamućen mirisom rasola. Na kraju ipak poentira.
"Šta mislite, ko će biti šampion Evrope?"
Nakon četiri puta Španija i Kurtinaitis skrušeno dodaje: "I ja mislim da je Španija najjača. Nema rješenja za Gasola."
Kurtinaitise, u pravu si.....
Ovih 2% ako ne daj bože cunami udari Litvaniju ili Čečeni kidnapuju Gasola ili ga domaćini otruju hranom kao Olympiacosova podlost protiv CSKA '95, što je dobra FIBA mudro aminovala. Jedan pametan čovjek mi je prvog dana EP rekao...parafraziram.."Zapamti ovo. Španci će da otaljavaju grupnu fazu. Jedna dobra utakmica( vidi Litvanija), jedna katastrofalna(Turska). Rudy će da igra kriminalno do utakmicu - dvije pred četvrtfinale(Francuska), onda će da krene i njegov šut i to je kraj za sve nade drugih. Pau je kako god okreneš nezadrživ*." Krajem prošlog mjeseca nas nekolicina smo putovali za Monte Karlo kako bi gledali finale Super kupa između Barcelone i Porta. Odsjeli smo (UEFA hvala ti!) u hotelu Monte Karlo Bay resort sa 78 zvjezdica, jedno od onih mjesta gdje mozete da naručite cijeđeni sok od Brontosaurusa i vjerovatno bi ga dobili. Čitavu sliku bezobrazno dobrog smještaja je upotpunio nestvaran bazen koji se proteže duž čitavog kompleksa (boravak je obilježio provincijski urlik vašeg reportera po ulasku u vodu:" Heeejjjj ljudi, pijesak je na dnu umjesto pločica!! Pijesaaak!!", dok su uštogljeni francuski konobari pogledom tražili obezbjeđenje.) i kojim paradiraju ruske, ukrajinske i ine mankenke. Negdje je moralo da se vrati......
Najprije nas je zadesio hotel Leš u Varšavi. Mjesto koje nudi ugodne razgovore sa skinhedsima koji navijaju za Lech iz Poznana, gdje u lobiju sjedi žena sa imidžom Bepe Džozef iz Alan Forda i bijesno plete vuneni džemper, a u "hotelskom baru" su strateški pozicionirane sofisticirane i kulturne djevojke u u ultra kratkim suknjama (meni su rekli da su u pitanju studentice menadžmenta....)
Jutra su posebno bajna jer za doručak lupa tehno muzika, restoran je preplavljen tijelima crvenim poput rakova, a tost izgleda kao utog bradatog gmaza( da posudimo stih Zabranjenog pušenja). Prijedlog o nekom obilasku Varšave je ugušen u začetku. Dakle, pravac Litvanija.
Put do Čeljigovića je prekraćen diskusijom o Arvidasu Sabonisu i sa koliko je godina pred kraj karijere bio MVP Eurolige ( Ja sam tvrdio 40, ostatak društva se vrtio od 37 do 42, na kraju tačan odgovor je 39. Samo još jedna potvrda kakva je to igračina bila.), te nepravedno zapostavljenom Šarunasu Marčuljonisu koji je bio vjerovatno fizički najspremniji evropski bek 80-tih godina i njegovim sjajnim igrama za GSW i sumanutog Dona Nelsona(Bez obzira na sve, uvijek je znao da iskopa igrača).
Vrlo često ni ružna fotografija na internetu ne može da dočara svu bijedu smještaja koji ste platili, posebno mirisa vašeg dobro plaćenog "apartmana". Apartman kao da se nalazi na ušću gdje se rasol za kiseli kupus ulijeva u kontigent iznošenih patika. Na pitanje šta je sa miomirisom koji se širi, gazda sa džemperom depresivnih boja kojeg smo odmah prozvali "Kurtinaits" na solidnom engleskom objašnjava da će već sutra sve biti kako treba ( slijedi tipičan sarajevski odgovor "Aha, tako su rekli i za Fukušimu") i zatim okreće priču na košarku...
Razgovor je opterećen nespretnim tišinama i neshvatljivim šalama sa obje strane. Iz Kurtinaitisovih usta ide oluja gluposti. Griješi gotovo sve...datume, sastave timova, imena igrača, klubove, reprezentacije...kao da je i on ošamućen mirisom rasola. Na kraju ipak poentira.
"Šta mislite, ko će biti šampion Evrope?"
Nakon četiri puta Španija i Kurtinaitis skrušeno dodaje: "I ja mislim da je Španija najjača. Nema rješenja za Gasola."
Kurtinaitise, u pravu si.....
ŠPANIJA 98% - 2% SLOVENIJA
Zaista, Rudy sa pramenovima ala Halid Muslimović je ispalio rafal u Francusku i sada prosto nema ideje kako braniti Španiju. Pau šutira valjda 85% iz igre i sve situacije jedan na jedan rješava kao da igra protiv stolica.
KamenoRiki je na klupi, a sa najboljeg izvođača slobodnih bacanja u istoriji NBA lige Jose Calderona se ne pomaže (Calderon je u sezoni 2008/09 pogodio 151 od 154 slobodnih ili 98%. Rekord NBA.) Marc Gasol pogađa, skače, asistira. Navarro u kombinaciji sa Pauom ima barem pet- šest otvorenih šuteva za tri poena po utakmici. Braća Gasol u odbrani sjajno zatvaraju reket, tako da ste osuđeni na šut za tri poena....
To je ono gdje je Fabrika Cigli tj. Slovenija najslabija, vanjski šut. Timski su na oko 25%, a Goran Dragić je izazvao Riki Rubija za titulu "Kamene ruke" pogodivši 2 od nekih 30 pokušaja za tri poena(Mada, Dragić iz nekog razloga voli da igra protiv Španije pa 25 poena od njega ne bi bilo iznenađenje. Uz poslovični lom koji pravi na protivničkim linijama dodavanja.) Slovenci na ovom EP konstantno izgledaju kao da su visinske pripreme završili prije pet minuta, a do četvrtfinala su dobacili samo zahvaljujući sreći u žrijebu. Lorbek je neprepoznatljiv, Smodiš ne može da završi u reketu, Begić nije taj kalibar. Ako u vašem timu najbolji dojam ostavlja debitant Zoran Dragić onda protiv Španije nemate šta da tražite.
*Pau, izvini(Oda Gasolu)
Svašta se govorilo protiv njega. Mekušac, kukavica, plaši se neizvjesnih tekmi, nema cojones, nije potreban španskoj reprezentaciji(2006 SP finale), plače jer ga je ostavila djevojka umjesto da igra. Govorili su da ima Garnetofobiju. Novinari u L.A. su ga razapinjali zbog igre protiv Bostona u finalu 2008, pa onda i protiv Dallasa ove godine. Moja omiljena je bila Gasolova sposobnost vriska prije kontakta(Ono kada napravi pivot i već prilikom polaska u dribiling ispušta urilk "AAAAAAAAAAAAA!!!!!"kao da ga prže let-lampom.)
Ipak, kada ga gledaš kako dominira protiv bilo kakve evropske odbrane, Kako vodi u školu sve protivnike na svojoj poziciji, kako drži loptu visoko iznad glave prilikom svakog, ali svakog ebenog pasa koji dobije u gužvi u reketu. kako mu je svejedno da li šutira lijevi ili desni poluhorog, kako sipa sa poludistance, kako dijeli asistencije, udara blokade na metar ili 10 metara od koša, kako pivotira.... shvatiš jednu stvar....PAU GASOL JE TEHNIČKI i TAKTIČKI NAJSAVRŠENIJI EVROPSKI IGRAČ.
Uzmimo u obzir njegov rezime: Svjetski juniorski prvak '99, Svjetski prvak '06, Evropski prvak '09, NBA prvak '09, '10, Olimpijsko srebro '08. Ako Španija odbrani titulu da li to znači da je Gasol najbolji evropljanin današnjice? Ne znam, ali znam jednu stvar - olako sam zaboravljao njegove majstorije. Sada se posipam pepelom. Zato, Pau izvini....bio sam budala.
LITVANIJA 85% - 15% MAKEDONIJA
Bilo je lijepo dok je trajalo. Makedonija je dobila narodnog heroja ali mislim da je priči ovdje kraj. Da bi dobili utakmicu u Žalgiris areni pred 20 hiljada domaćih navijača Lester Ristovski i drugovi moraju da odigraju SAVRŠENU utakmicu.
To znači da Bo ubaci 30+ poena, da Ilijevski pogodi tri trojke, da Antić ima 15 poena i barem 12 skokova, da Samardžiski ima 10 skokova, da Gečevski ubaci 8 poena sa slomljenom rukom, da Stojanovski i Čekovski pogode barem tri šuta, da Makedonija ima od 5 do 8 izgubljenih lopti na cijeloj tekmi i da spuste Litvaniju na nekih 65 poena. Nevjerovatno, zar ne?
Zelena šuma je do sada imala jednu utakmicu "Pogađamo iz kupatila" protiv Srbije. Vrijeme je za drugu. Šarunas bi ionako iz Pick N Rolla razigrao frižider, a kamoli živog čovjeka.
FRANCUSKA 65% - 35% GRČKA
Kako je super grcima u FIBA-i, da im je barem upola tako u EU. Potplate sudiju, to se otkrije oni plate tričavih 20 hiljada Eura i sve se zaboravi. U FIBA bi vjerovatno da sutra Kufos kuršumom pokosi Kahudija pronašli način kako da to relativizuju te selekciji Grčke omoguće nastavak takmičenja.
U FIBA-i su svi jednaki, samo što su neki jednakiji od drugih. Francuzi su namjernim porazom protiv Španije izbjegli dio žrijeba u kojem je Litvanija, ali idu na vrlo opasnog protivnika. Grci će isprobati nekoliko kombinovanih odbrana protiv Francuske (vidi: doktorska disertacija Željko Obradović protiv Barcelone) te pokušati da natjeraju Francuze u pozicioni meč sa puno šuteva za tri poena, gdje tinja nada da će Parker i drugovi bacati kamenje. Grčka ima dovoljno visine u reketu da koliko - toliko zatvori ofanzivni skok.
Ako se kojim slučajem uđe u neizvjesnu završnicu tu je TATA(čitaj Focis) da spakuje trojku iz ćoška i tu je Vensan Kole da nešto pogriješi. Ipak, Parker je u velikoj formi, a ovo je daleko od najboljeg grčkog tima. Zisis, Calathes, Fotsis i Boroussis jednostavno nemaju dovoljno poena u rukama, posebno ne protiv najbolje odbrane takmičenja koju predvodi Yannickov sin.
RUSIJA 50% - 50% SRBIJA
Na papiru najneizvjesniji par četvrtfinala. Sudeći po formi jednih i drugih prijeti da bude i košarkaški ekvivalent hrvanju u blatu. Rusi su statistički najbolja odbrana Eurobasketa mada je realno to Francuska jer su Rusi statistiku nabijali protiv Fidžija, Kostarike, LIberije i ko-je-sve-već igrao u njihovoj grupi.
Srbija je na prvenstvo došla kao ekipa sposobna da svima ubaci 90-ak poena ali su dramatično pali u formi nakon poraza od Francuske, defanzivno pogotovo. Dejvid Blat crpi maksimum, ali zaista MAKSIMUM iz ruske reprezentacije. Protiv Srbije treba očekivati čitavu lepezu kombinovanih odbrana (Trojica u zoni, dvojica igraju čovjeka, četvorica u zoni, jedan lovi šutera, puno preuzimanja nakon blokova, uska odbrana sa naglaskom na zatvaranje reketa, presing, zonski presing). Ako postoji čovjek koji može da spremi ekipu za takvog, utreniranog protivnika onda je to Dušan Ivković.
Vratio se Andrej Kiriljenko(ostaje misterija zašto iko normalan izgovara njegovo prezime Kirilenko). Tu je i Viktor Hrijapa i oni čine odbrambeno i napadački najfleksibilniji par krila na ovom prvenstvu. Sergej Monja uglavnom ćoškari i šutira gotovo svaku loptu koja dodje do njega, Mozgov je vrlo opasan iz Pick N Rolla ali i jedini centar, a Voroncevič odlično miksa unutrašnju igru sa šutem za tri poena. Problem ruskog tima pored jednog centra u sastavu je igra bekova.
Jedini pravi šuter je Fridzon, a svaki poen im je ravan ispaljenju Spejs Šatla. Srbija ima prednost na centrima posebno ako Krstić uvede u lične greške Mozgova. Djeluje da je igra Kešelja dobrano pročitana, ali potrebno je njegovih par šuteva za tri poena kao i onih Rašića. Savanovića će čuvati barem tri različita igrača.
Opet sve počinje i završava sa Milošem Teodosićem koji u svojim rukama drži plasman u polufinale ili oproštaj od takmičenja. Srbija je lako slavila u Poljskoj ali tada nije bilo Kiriljenka....