"Moralo je da bude ovako. Da branimo vođstvo na tri minuta do kraja i oni pred našom endzonom. Nismo im dopustili da prođu. Ovaj tim nije ustuknuo. Mi nismo ekipa koja uzmiče. Kada zaista vjeruješ u ono što govoriš i što radiš i ne može drugačije da se završi. Kako je moglo drugačije da se završi? Sada mogu da odjašem u zalazak sunca sa još jednom titulom!" rekao je Ray Lewis na rubu suza svom omiljenom novinaru Salu Paolantoniju, nakon završetka sjajnog Super Bowla.
Baltimore Ravensi su na kraju zadržali glavu iznad vode i savladali San Francisco 49erse. Uvod u ovaj meč je obilovao pričama idealnim za pravljenje atmosfere. Braća treneri suprotstavljenih timova. Posljednji juriš jednog od najboljih odbrambenih igrača svih vremena nakon čudesnog (??) oporavka od teške povrede. Na mjestu organizatora igre Ravensa Joe Flacco, koji je prethodnih sezona brutalno kritikovan, smatran gubitnikom, kukavicom i igračem nesposobnim za velike rezultate. Na drugoj strani Colin Kaepernick, kojem je Super Bowl bio tek deseta utakmica u karijeri u kojoj je bio starter. Jedna od najpoznatijih NFL ekipa svih vremena protiv tima koji je svoju reputaciju izgradio na odbrani kakva se rijetko viđa.
Sam Super Bowl je ponudio sve. Očajno izvođenje himne obično sjajne Alicie Keys, perfektan napad Baltimorea u prvom poluvremenu, Nestvarno dug nastup prelijepe Beyonce u poluvremenu (gdje sam dva puta zaspao i probudio se i žena je i dalje pjevala), nestanak struje na stadionu i prekid od pola sata, ludi povratak 49ersa i posljednja odbrana gol linije Baltimorea te slavlje Raya Lewisa (koji je bio vjerovatno najgori igrač svog tima) ali na kraju po drugi put postao šampion.
Ravensi su me uvukli u praćenje NFL-a svojom igrom 2001. Priznajem da nisam bio neki ljubitelj. Znao sam ko su Joe Montana, OJ Simpson (iz Golog pištolja), Jerry Rice, Steve Young, Troy Aikman, Emmit Smith, Dallas Cowboysi, ali me je tipični balkanski cinizam spriječavao da dam šansu ovom sportu ("J... ovu gnjavažu", "dosadno je", "igraju po četiri sata, stalno neki prekidi" i "kako može da se zove fudbal, a niko ne igra nogom").
Ipak, iz ove perspektive ne vjerujem da postoji taktički savršeniji sport od američkog fudbala. Trenerske zamisli su vrlo često genijalne, zbog korištenja napredne tehnologije NFL je možda i najpravedniji profi sport jer su sudijske greške svedene na minimum (nema korumpiranog kepeca uz aut liniju da ne digne zastavicu kada je igrač pet metara u ofsajdu, nema korumpiranog mediokriteta da prešuti faul kada igraču otkinu ruku na šutu...) Fizički kontakt u igri je vrlo često zastrašujući (bivši NFL igrač Larry Allen recimo je na benču gurao 320 kg, čučanj je radio sa 410 kg). Odbrana u NFL-u je za razliku od nekih drugih sportova zaista umijeće, a malo je timova koji su je igrali tako dobro kao Baltimore.
Baltimore Ravensi su na kraju zadržali glavu iznad vode i savladali San Francisco 49erse. Uvod u ovaj meč je obilovao pričama idealnim za pravljenje atmosfere. Braća treneri suprotstavljenih timova. Posljednji juriš jednog od najboljih odbrambenih igrača svih vremena nakon čudesnog (??) oporavka od teške povrede. Na mjestu organizatora igre Ravensa Joe Flacco, koji je prethodnih sezona brutalno kritikovan, smatran gubitnikom, kukavicom i igračem nesposobnim za velike rezultate. Na drugoj strani Colin Kaepernick, kojem je Super Bowl bio tek deseta utakmica u karijeri u kojoj je bio starter. Jedna od najpoznatijih NFL ekipa svih vremena protiv tima koji je svoju reputaciju izgradio na odbrani kakva se rijetko viđa.
Sam Super Bowl je ponudio sve. Očajno izvođenje himne obično sjajne Alicie Keys, perfektan napad Baltimorea u prvom poluvremenu, Nestvarno dug nastup prelijepe Beyonce u poluvremenu (gdje sam dva puta zaspao i probudio se i žena je i dalje pjevala), nestanak struje na stadionu i prekid od pola sata, ludi povratak 49ersa i posljednja odbrana gol linije Baltimorea te slavlje Raya Lewisa (koji je bio vjerovatno najgori igrač svog tima) ali na kraju po drugi put postao šampion.
Ravensi su me uvukli u praćenje NFL-a svojom igrom 2001. Priznajem da nisam bio neki ljubitelj. Znao sam ko su Joe Montana, OJ Simpson (iz Golog pištolja), Jerry Rice, Steve Young, Troy Aikman, Emmit Smith, Dallas Cowboysi, ali me je tipični balkanski cinizam spriječavao da dam šansu ovom sportu ("J... ovu gnjavažu", "dosadno je", "igraju po četiri sata, stalno neki prekidi" i "kako može da se zove fudbal, a niko ne igra nogom").
Ipak, iz ove perspektive ne vjerujem da postoji taktički savršeniji sport od američkog fudbala. Trenerske zamisli su vrlo često genijalne, zbog korištenja napredne tehnologije NFL je možda i najpravedniji profi sport jer su sudijske greške svedene na minimum (nema korumpiranog kepeca uz aut liniju da ne digne zastavicu kada je igrač pet metara u ofsajdu, nema korumpiranog mediokriteta da prešuti faul kada igraču otkinu ruku na šutu...) Fizički kontakt u igri je vrlo često zastrašujući (bivši NFL igrač Larry Allen recimo je na benču gurao 320 kg, čučanj je radio sa 410 kg). Odbrana u NFL-u je za razliku od nekih drugih sportova zaista umijeće, a malo je timova koji su je igrali tako dobro kao Baltimore.
Centar svega je bio Ray Lewis. Na putu do titule šampiona 2001. godine Lewis je predvodio odbranu koju mnogi smatraju jednom od najboljih u NFL istoriji. Gradu kakav je Baltimore ništa drugo ne pristaje nego defanzivna, rudarska ekipa, koja je kopala do svake pobjede. Postao sam simpatizer.
Njegov život je prepun grešaka i pokajanja. Pokušaja da bude bolji čovjek koji su vrlo često nailazili na sumnju da je u pitanju maska i jeftin pokušaj da se pridobije javnost. Kada se afroameričko dijete rodi u Lakelandu na Floridi, šanse da će igrati američki fudbal su oko 99%. Florida je fudbalska država i svi ostali sportovi su oko petog mjesta. Također Florida je u svom najvećem dijelu jedna od najružnijih država za život u SAD-u (obala je neka druga priča, ali unutrašnjost Floride je prepuna siromaštva, samohranih majki, vlage, komaraca velikih kao rode i generalne depresije).
Lewisa je na svijet donijela tada 16-godišnja Sunseria Smith. Bio je sin poznatog lokalnog hrvača Raya Jacksona, koji je Lewisa i njegovu majku trajno napustio kada je dečaku bilo šest godina. Jackson je zvao s vremena na vrijeme i najavljivao dolazak da vidi svog sina... "ali je lagao. Svaki put", kaže Lewis, "Često sam ga čekao ispred kuće da dođe po mene ali to se nikada nije desilo i ja sam svaki takav dan završavao plačući u svojoj sobi."
Tuga je ubrzo prerasla u mržnju. Ray Lewis je izlaz tražio u američkom fudbalu i hrvanju. Hrvanje je trenirao samo zato što je njegov tata bio uspješan u tom sportu, a Lewis je želio da sruši svaki njegov rekord, "Uspio sam u tome. Nosila me je bol i mržnja. Kao da sam sa svakim srušenim rekordom brisao njega. I uspio sam. Obrisao sam njegovo ime sa svakog rekorda."
Sportsku stipendiju je dobio za američki fudbal i to od čuvenog univerziteta Miami. Na terenu je bio nezaustavljiv, van terena nevolje su uvijek pronalazile put do Raya Lewisa. Tokom studija ubijeno mu je 12 rođaka i prijatelja u rodnom Lakelandu. Svaki dolazak kući je značio i odlazak na jednu sahranu. Cimer na Miamiju i životni uzor Marlin Barnes je pretučen na smrt metalnom šipkom zajedno sa djevojkom. Ubica je bio njen ljubomorni bivši dečko. Barnes je na neki način bio očinska figura Ray Lewisu i nakon njegove smrti postavljao je samo jedno pitanje "Zašto opet?"
Mržnja je ponovo obuzimala Lewisa. U naletu bijesa udario je dva puta majku svoje troje djece, Tatyanu McCall, koja je po dolasku policije odbila da podnese tužbu (Lewis ima šestero djece sa četiri različite žene. Svakoj plaća alimentaciju i trenutno živi sam. Navodno je fizički napao još dvije djevojke, mada ni u tim slučajevima tužbe nije bilo.)
Njegov život je prepun grešaka i pokajanja. Pokušaja da bude bolji čovjek koji su vrlo često nailazili na sumnju da je u pitanju maska i jeftin pokušaj da se pridobije javnost. Kada se afroameričko dijete rodi u Lakelandu na Floridi, šanse da će igrati američki fudbal su oko 99%. Florida je fudbalska država i svi ostali sportovi su oko petog mjesta. Također Florida je u svom najvećem dijelu jedna od najružnijih država za život u SAD-u (obala je neka druga priča, ali unutrašnjost Floride je prepuna siromaštva, samohranih majki, vlage, komaraca velikih kao rode i generalne depresije).
Lewisa je na svijet donijela tada 16-godišnja Sunseria Smith. Bio je sin poznatog lokalnog hrvača Raya Jacksona, koji je Lewisa i njegovu majku trajno napustio kada je dečaku bilo šest godina. Jackson je zvao s vremena na vrijeme i najavljivao dolazak da vidi svog sina... "ali je lagao. Svaki put", kaže Lewis, "Često sam ga čekao ispred kuće da dođe po mene ali to se nikada nije desilo i ja sam svaki takav dan završavao plačući u svojoj sobi."
Tuga je ubrzo prerasla u mržnju. Ray Lewis je izlaz tražio u američkom fudbalu i hrvanju. Hrvanje je trenirao samo zato što je njegov tata bio uspješan u tom sportu, a Lewis je želio da sruši svaki njegov rekord, "Uspio sam u tome. Nosila me je bol i mržnja. Kao da sam sa svakim srušenim rekordom brisao njega. I uspio sam. Obrisao sam njegovo ime sa svakog rekorda."
Sportsku stipendiju je dobio za američki fudbal i to od čuvenog univerziteta Miami. Na terenu je bio nezaustavljiv, van terena nevolje su uvijek pronalazile put do Raya Lewisa. Tokom studija ubijeno mu je 12 rođaka i prijatelja u rodnom Lakelandu. Svaki dolazak kući je značio i odlazak na jednu sahranu. Cimer na Miamiju i životni uzor Marlin Barnes je pretučen na smrt metalnom šipkom zajedno sa djevojkom. Ubica je bio njen ljubomorni bivši dečko. Barnes je na neki način bio očinska figura Ray Lewisu i nakon njegove smrti postavljao je samo jedno pitanje "Zašto opet?"
Mržnja je ponovo obuzimala Lewisa. U naletu bijesa udario je dva puta majku svoje troje djece, Tatyanu McCall, koja je po dolasku policije odbila da podnese tužbu (Lewis ima šestero djece sa četiri različite žene. Svakoj plaća alimentaciju i trenutno živi sam. Navodno je fizički napao još dvije djevojke, mada ni u tim slučajevima tužbe nije bilo.)
Karijera Raya Lewisa je zamalo okončana u januaru 2000. godine. Nakon Super Bowl zabave organizovane u Atlanti, Lewis i njegovo društvo su upali u svađu sa nekolicinom momaka među kojima su najglasniji bili Jacinth Baker i Richard Lollar. Nekoliko minuta nakon svađe gdje je prema nekim informacijama Sugar Ray udario jednog od pomenutih momaka, obojica su ubijeni sa više uboda nožem. Lewis i njegovo društvo su se u panici potrpali u limuzinu na koju je dok se udaljavala ispaljeno više metaka, od kojih je jedan probušio zadnju gumu na vozilu. Lewis je policiji dao pogrešne informacije na saslušanju i nakon toga je uhapšen.
"Nazvao sam majku i rekao da nisam ništa kriv", prisjeća se Lewis. Mama Sunseria je doputovala sa odmora i u zatvoru pitala sina samo jedno: "Ima li krvi na tvojim rukama?"
I danas je nejasno šta se desilo te noći u januaru. Optužnica protiv Lewisa je ubrzo odbačena jer je tužilaštvo imalo loše sastavljen slučaj sa vrlo malo dokaza. Na pronađenom nožu otisaka nije bilo, tragovi krvi jednog od ubijenih nađeni su na zadnjem sjedištu Lewisove limuzine ali to je bilo sve. Lewis se nagodio sa tužilaštvom da svjedoči protiv svojih bivših prijatelja Reginalda Oakleya i Josepha Sweetinga. U zamjenu je dobio uslovnu kaznu od 12 mjeseci. Zbog nedostatka dokaza nakon godinu dana oslobođeni su Oakley i Sweeting, a Sweeting je navodno po izlasku iz zatvora snimio rep pjesmu u kojoj Lewisa naziva cinkarošem i žali što Oakley nije iza sebe ostavio tri umjesto dva leša. Ni kaseta nikada nije pronađena.
U Civilnoj parnici nešto kasnije Lewis se nagodio sa porodicama ubijenih i platio više od dva miliona dolara. NFL ga je kaznio sa 250 hiljada dolara. Samo sezonu kasnije Baltimore je osvojio Super Bowl, a tokom sezone Lewis je na svim gostovanjima slušao skandiranja "Ubico, ubico". Na stadionu u Clevelandu, odakle su bila dvojica ubijenih momaka, u endzoni je godinama kasnije tokom svakog gostovanja Baltimorea stajao veliki crtež Lewisa sa krvavim nožem u ruci i pitanjem "Do kada će ubica biti na slobodi?"
Lewis je gledao emisiju u kojoj tada 13-godišnji brat jednog od ubijenih govori "Znam da će i Lewis dobiti svoje jednog dana. Isto kao što je i on ubio mog brata. I on će umrijeti!"
"Nazvao sam majku i rekao da nisam ništa kriv", prisjeća se Lewis. Mama Sunseria je doputovala sa odmora i u zatvoru pitala sina samo jedno: "Ima li krvi na tvojim rukama?"
I danas je nejasno šta se desilo te noći u januaru. Optužnica protiv Lewisa je ubrzo odbačena jer je tužilaštvo imalo loše sastavljen slučaj sa vrlo malo dokaza. Na pronađenom nožu otisaka nije bilo, tragovi krvi jednog od ubijenih nađeni su na zadnjem sjedištu Lewisove limuzine ali to je bilo sve. Lewis se nagodio sa tužilaštvom da svjedoči protiv svojih bivših prijatelja Reginalda Oakleya i Josepha Sweetinga. U zamjenu je dobio uslovnu kaznu od 12 mjeseci. Zbog nedostatka dokaza nakon godinu dana oslobođeni su Oakley i Sweeting, a Sweeting je navodno po izlasku iz zatvora snimio rep pjesmu u kojoj Lewisa naziva cinkarošem i žali što Oakley nije iza sebe ostavio tri umjesto dva leša. Ni kaseta nikada nije pronađena.
U Civilnoj parnici nešto kasnije Lewis se nagodio sa porodicama ubijenih i platio više od dva miliona dolara. NFL ga je kaznio sa 250 hiljada dolara. Samo sezonu kasnije Baltimore je osvojio Super Bowl, a tokom sezone Lewis je na svim gostovanjima slušao skandiranja "Ubico, ubico". Na stadionu u Clevelandu, odakle su bila dvojica ubijenih momaka, u endzoni je godinama kasnije tokom svakog gostovanja Baltimorea stajao veliki crtež Lewisa sa krvavim nožem u ruci i pitanjem "Do kada će ubica biti na slobodi?"
Lewis je gledao emisiju u kojoj tada 13-godišnji brat jednog od ubijenih govori "Znam da će i Lewis dobiti svoje jednog dana. Isto kao što je i on ubio mog brata. I on će umrijeti!"
U teškim trenucima koji lome volje i stavljaju čovjeka u iskušenje on se obično okreće vjeri. Isto je uradio Ray Lewis. Svuda je nosio Bibliju, redovno posjećivao crkvu, vodio i kompletan tim sa sobom. Vjera mu je dala snagu da prestane da se osvrće na ljude koji ga smatraju lošim i da se okrene sebi.
Čovjek vrlo često misli da kontroliše svoj život, ali onda se desi nešto što ga natjera da shvati kako je sitan i kako suštinski ne kontroliše ništa. "Mama, od sada imaš novog sina!", rekao je Lewis po završetku suđenja.
Oči nikada ne lažu. Lewisa često nakon njegovih emotivnih izjava optužuju za patetiku, lažne suze, za pričanje stvari u koje ne vjeruje do kraja. Opet kada pogledate njegove oči dok priča, one gore. Teško da toliko vatre u očima može da ima čovjek koji ne vjeruje u to što priča.
"Kada je Bog uz tebe, ko može biti protiv tebe?"
U današnjem sportu teško je naći boljeg motivatora. Potražite na Youtubu kako Lewis priča saigračima pred svaku utakmicu, posebno pred one važne. Koža se naježi i dobijete želju da srušite slučajnog prolaznika ispred svoje zgrade. Možete da zamislite kako se zapale njegovi saigrači. Jedna od osoba koja od Lewisa uvijek traži riječi ohrabrenja je i najtrofejniji olimpijac svih vremena - Michael Phelps. Upravo je Lewis motivisao Phelpsa u trenucima kada nije imao ka čemu da stremi, da nastupi na OI u Londonu i dovrši posao započet u Atini 2004.
Sudbina je čudo.
Lewis je potrgao triceps, prognoza je bila kraj sezone. Vratio se prije svakog roka pred početak play offa i objavio da će ovo biti njegova posljednja NFL sezona. Nešto je kliknulo u Ravensima povratkom njihovog vođe. Slomili su prvo Indianapolis Coltse u jedinoj utakmici doigravanja koju su igrali pred svojim navijačima. Unaprijed su bili otpisani pred gostovanje u Denveru. Velika hladnoća, dva produžetka, Lewisova povrijeđena ruka koja je u nekim trenucima visila uz tijelo. Pobjeda Ravensa 38:35 nakon koje je uplakani Sugar Ray galamio u mikrofon CBS-a: "Nijedno oružje napravljeno protiv mene i mog tima neće funkcionisati!!! Nijedno!!!"
Finale konferencije protiv velikog rivala New Englanda. Patriotsi naravno favoriti na svom terenu. Ravensi su godinu ranije na istom stadionu također u finalu konferencije doživjeli bolan poraz u posljednjim sekundama, gdje im je prvo izbijena lopta na gotovo sigurnom touchdownu pa su zatim i promašili šut za produžetak. Sve su naplatili sigurnom pobjedom 28:13 i plasirali se u Super Bowl, a opet uplakani Lewis je rekao: "Zabolilo me kada sam vidio transparent 'Večeras počinje tvoja penzija'. Ne može čovjek da odredi kada nešto počinje, samo Bog!!"
Čovjek vrlo često misli da kontroliše svoj život, ali onda se desi nešto što ga natjera da shvati kako je sitan i kako suštinski ne kontroliše ništa. "Mama, od sada imaš novog sina!", rekao je Lewis po završetku suđenja.
Oči nikada ne lažu. Lewisa često nakon njegovih emotivnih izjava optužuju za patetiku, lažne suze, za pričanje stvari u koje ne vjeruje do kraja. Opet kada pogledate njegove oči dok priča, one gore. Teško da toliko vatre u očima može da ima čovjek koji ne vjeruje u to što priča.
"Kada je Bog uz tebe, ko može biti protiv tebe?"
U današnjem sportu teško je naći boljeg motivatora. Potražite na Youtubu kako Lewis priča saigračima pred svaku utakmicu, posebno pred one važne. Koža se naježi i dobijete želju da srušite slučajnog prolaznika ispred svoje zgrade. Možete da zamislite kako se zapale njegovi saigrači. Jedna od osoba koja od Lewisa uvijek traži riječi ohrabrenja je i najtrofejniji olimpijac svih vremena - Michael Phelps. Upravo je Lewis motivisao Phelpsa u trenucima kada nije imao ka čemu da stremi, da nastupi na OI u Londonu i dovrši posao započet u Atini 2004.
Sudbina je čudo.
Lewis je potrgao triceps, prognoza je bila kraj sezone. Vratio se prije svakog roka pred početak play offa i objavio da će ovo biti njegova posljednja NFL sezona. Nešto je kliknulo u Ravensima povratkom njihovog vođe. Slomili su prvo Indianapolis Coltse u jedinoj utakmici doigravanja koju su igrali pred svojim navijačima. Unaprijed su bili otpisani pred gostovanje u Denveru. Velika hladnoća, dva produžetka, Lewisova povrijeđena ruka koja je u nekim trenucima visila uz tijelo. Pobjeda Ravensa 38:35 nakon koje je uplakani Sugar Ray galamio u mikrofon CBS-a: "Nijedno oružje napravljeno protiv mene i mog tima neće funkcionisati!!! Nijedno!!!"
Finale konferencije protiv velikog rivala New Englanda. Patriotsi naravno favoriti na svom terenu. Ravensi su godinu ranije na istom stadionu također u finalu konferencije doživjeli bolan poraz u posljednjim sekundama, gdje im je prvo izbijena lopta na gotovo sigurnom touchdownu pa su zatim i promašili šut za produžetak. Sve su naplatili sigurnom pobjedom 28:13 i plasirali se u Super Bowl, a opet uplakani Lewis je rekao: "Zabolilo me kada sam vidio transparent 'Večeras počinje tvoja penzija'. Ne može čovjek da odredi kada nešto počinje, samo Bog!!"
Zaista je prigodno da tim iz radničkog, siromašnog, kriminalom gotovo uništenog Baltimorea osvoji Super Bowl u siromašnom, od gotovo svih u SAD-u zaboravljenom New Orleansu. Lewis nakon 12 godina pauze osvaja svoj drugi SB što je najveći razmak između dvije titule u istoriji NFL-a. Odmah mi pada na pamet Kareem Abdul - Jabbar koji je 1971. pa zatim 1985. godine bio MVP NBA finala!?
Lewis je u NFL-u trajao 17 sezona, što je valjda ekvivalent 30 godina igranja većine drugih sportova. Na kraju, kao u nekom dobrom sportskom filmu, Ravensima je za pobjedu bila potrebna odbrana u posljednjim minutama i odbrana na čelu sa Ray Lewisom je uradila posao. Kada čovjek nešto istinski želi, čitav univerzum se uroti da mu pomogne u ostvarenju tog cilja. Lewis je vjerovao do kraja. Na kraju, dok su konfeti padali, grešni čovjek je pognuo glavu i zagrlio trofej.
Sudbina je zaista čudo.
(foto: Beta/AP)
Lewis je u NFL-u trajao 17 sezona, što je valjda ekvivalent 30 godina igranja većine drugih sportova. Na kraju, kao u nekom dobrom sportskom filmu, Ravensima je za pobjedu bila potrebna odbrana u posljednjim minutama i odbrana na čelu sa Ray Lewisom je uradila posao. Kada čovjek nešto istinski želi, čitav univerzum se uroti da mu pomogne u ostvarenju tog cilja. Lewis je vjerovao do kraja. Na kraju, dok su konfeti padali, grešni čovjek je pognuo glavu i zagrlio trofej.
Sudbina je zaista čudo.
(foto: Beta/AP)
