Operaciju vađenja zubnog korijena ti uglavnom predstave kao usputnu obavezu. Pojaviše se, malo zadržiš i već nakon dva dana si u pogonu.

"Bićeš spreman da prenosiš utakmice nakon dva dana!".

Aha. Dok mi je od anestezije trnuo desni dio glave, a oralni hirurg čupao po vilici, hrabrost je ekspresno otišla preko vrata. Nije pomogla ni činjenica da mi je iz usta virio konac kojim je dobri doktor ušivao ranu na mjestu gdje je nekada bio zub. Na kraju dobio sam neke slonovske antbiotike, tablete za bolove ("popij odmah tri komada!") i zabranu izlaska dva dana.

"Možda ćeš malo da otekneš, ne brini"

Ne vjerujem da je istoriji lige postojao igrač sa bržim drugim ili trećim skokom od Hakeema. Kada ga podigneš na fintu šuta, on samo što dotakne parket već je ponovo u vazduhu i blokira šut, jednom, dva, tri puta ako treba. Alonzo, Mutombo, Ewing, Robinson, Ben Wallace svi su u svom naponu snage štitili obruč vanserijski. Opet niko od nijh nije bio defanzivna sila poput Hakeema. Na stranu najviše blokada (3 830) u istoriji lige, Dream je jedini centar među 10 najboljih u ukradenim loptama svih vremena. Napad? To je tek bila poezija.

Poznata je priča da je Olajuwon počeo da se bavi sportom na fudbalskom terenu i da je bilo golman. Košarku je otkrio tek sa 15 godina. Kada mu je trener penjenjem na stolicu pokušao da demonstrira nešto što se zove zakucavanje i dvometraš Hakeem (tada se još zvao Akeem) je krenuo ka stolici. Dok su mu objasnili da on to mora da uradi sa zemlje pa do njegovog prvog zakucavanja prošla su dva dana.

Hakeemova porodica je bila dobrostojeća po svim standardima, o nigerijskim da ne pričamo. Kada se pojavila mogućnost da Olajuwon igra košarku i studira u SAD-u roditelji i nisu bili previše oduševljeni: "Trener je razgovarao sa mojim ocem i dobio pristanak. Kada je on otišao otac mi je rekao da od toga nema ništa. Roditelji su košarku smatrali čistim gubljenjem vremena."

Hakeem je poziv od univerziteta Houston dobio iako ga trener Guy Lewisa nikada nije gledao. Tako je to kada drug nagovori druga. Olajuwon je bio toliko tražen da ga po slijetanju u Houston nije dočekao niko. Nazvao je Lewisa i molio da neko dođe po njega, "Sine, uzmi taksi" bio je trenerov odgovor.

Hakeemov uspon je počeo nakon rada sa NBA legendom Mosesom Maloneom koji je u tom trenutku bio jedan od najboljih NBA igrača i koji je tokom ljeta individualno radio u Houstonu. "Prvi dan sam pokušao da zakucam preko njega, a on me je zamalo ukucao u parket. Znao sam da ako nešto mogu da napravim protiv Mosesa u ovom sportu onda mogu protiv svakoga"

Jedan čovjek je od prvog susreta bio svjestan njegovih mogućnosti. Clyde Drexler...

"Vidim ga kao milionera u budućnosti," izjavio je Drexler još 1983 godine. "On će biti najbolji centar u istoriji lige. Bolji od Wilta i Russella."

Na univerzitetu Houston Olajuwon, Drexler, Michael Young(Limoges) i Larry Micheaux su zakucavali na sve strane i vodili Houston do tri plasmana na F4, ali bez titule.

Olajuwon je shodno predviđanju Drexlera bio prvi izbor drafta, ispred Michaela Jordana. Preselio se malo dalje od svog koledža u ekipu Houston Rocektsa.

Već u drugoj sezoni On i Ralph Sampson (čiji sin trenutno igra u Finskoj za Bajsonse) su kao orginalni "Tornjevi blizanci" vodili Houston do iznenađujućeg plasmana u finale 1986. Olajuwon je u svojoj drugoj sezoni ubacivao 23 poena uz 11 skokova i 3,5 blokada po utakmici, a njegovu igru u play-offu je najbolje opisao tadašnji trener Lakersa Pat Riley "Probali smo sve. Čuvali smo ga i sa četiri igrača, pomagali smo sa svih strana. On je jednostavno sjajan igrač".

Kada je izgledalo da je stvorena nova velika ekipa u zapadnoj konferenciji i da će Rocketsi biti dominantni, otkazala su koljena Rapha Sampsona i on je ubrzo poslan u Golden State, a Hakeemu je ostalo da tavori u prosječnosti.

Olajuwon je i dalje odrađivao svoje, ubacivao preko 20 poena, bio najbolji bloker i skakač lige ali oko njega su se redali loši saigrači i loši treneri dok je uprava škrtarila. Sezone su se uglavnom završavale lakim porazima u prvom krugu play-offa. Uzalud i činjenica je u tom periodu postao jedan od tek četiri igrača u istoriji lige sa Quadruple Double učinkom(18 poena, 16 skokova 10 asistencija i 11 blokada protiv Bucksa)

Kada je Hakeem javno izvrijeđao upravu tima nezadfovoljan zbog malog ugovora i zbog nesposobnosti čelnika da dovede kvalitetna pojačanja i kada su oni odgovorili da Olajuwon glumi povredu zato što je ljut zbog visine ugovora, izgledalo je da je razlaz jedino rješenje. Hakeem je već viđen kao bivši igrač Rocketsa ali to se iz nekog neobjašnjivog razloga nije desilo. Na klupu je došao novi trener Rudy Tomjanovich, a Olajuwon je popravio doslovno jedinu manu u svojoj igri do tada, povratnu loptu nakon udvajanja.

Rocketsi su konačno uspjeli i da naprave dobar posao na draftu. '92 je doveden Robert Horry, godinu kasnije Sam Cassell. Uz Kenny Smitha, Otisa Thorpea i Vernona Maxwella. To je bio nukleus šampionskog tima, ali kao i na putu do svake titule potrebno je imati dozu sreće. Robert Horry jedan od najbitnijih igrača u osvajanju dvije titule je u februaru 94-te bio mijenjan u Detroit za Seana Elliotta ali je razmjena propala zbog Elliotovih problema sa bubrezima.

Po završetku karijere Horry je izjavio: "Igrao sam sa Duncanom, O'Nealom i Hakeemom u karijeri. Hakeem je najbolji."

Dominacija koju je Olajuwon sklopio tokom perioda 93-95 godina zaslužuje da je gledaju svi koji su ili žele da postanu centri. Hakeemovu brzinu, okretnost, kooridnaciju pokreta i snalažljivost je nemoguće ponoviti ali ima se zaista naučiti puno toga. Razbijanje Ewinga i Robinsona u naponu snage te potpuno rastavljanje mladog Shaquillea O'Neala me je zapanjilo još više sa ove vremenske distance. Bili su nijemi posmatrači, ništa više. Uostalom, neka kaže David Robinson:"Riješiti Hakeema? Ne možete riješiti Hakeema!"

Sam Cassell je ovako opisao igru Houstona iz šampionskih dana:"Nismo imali nijednu akciju. Loptu smo spuštali na Hakeema. Ako ga ne udvoje, to je koš. Ako ga udvoje slijedi povratna lopta i trojka. Nekada on poentira i preko udvajanja."

Hakeem i Rocketsi su se vraćali iz raznih ponora tokom osvajanja te dvije titule. 1994 godine su gubili od Phoenixa sa 2:0, izgubivši oba prva meča kod kuće. U finalu protiv Knicksa gubili su 3:2 i dobili dvije posljednje utakmice u Houstonu gdje je Hakeem izblokirao Starksa na šutu za titulu. U drugom pohodu na titulu Olajuwonu posebno dragom zbog toga što je donio titulu svom dobrom drugu Clydu Drexleru, Rocketsi su krenuli sa šeste pozicije i bez prednosti domaćeg terena tokom čitavog play-offa!! U prvom krugu (koji se tada igrao na tri pobjede) Houston je gubio od Utaha sa 2:1, od Sunsa u drugom su gubili sa 3:1, Spurse su tri puta pobjedili u u gostima tokom finala Zapada da bi u NBA finalu počistili Orlando.

Protiv Ewinga u finalu 94-te (Hakeem je bio MVP lige, finala i najbolji odbrambeni igrač NBA istovremeno) Olajuwon je ubacivao 27 poena, 9 skokova i 4 blokade po utakmice te držao Ewinga na 36% šuta iz igre. Protiv Robinsona godinu dana kasnije u finalu zapada je ubacivao 35 poena po meču uz 56% šuta iz igre dok je O'Neala častio sa 33 poena 10 skokova i 3 blokade u prosjeku. Pazite govorimo o tri od maksimalno 10 najboljih centara svih vremena.

Sve ovo Hakeem je ostvario a da je samo pola sezone u te dvije godine imao jednog vrhunskog saigrača - Clydea Drexlera. Ostali nisu bili ni blizu igrača kakve je imao Chicago, Lakersi, San Antonio ili Miami kada su osvajali titule. Hakeem je bio NBA šampion sa Mattom Bullardom, Carlom Herrerom, Peteom Chilcuttom, Charlesom Jonesom, Chucky Brownom, Mario Eliem, Earlom Curetonom i Chrisom Jentom.

Danas Hakeem ima svoj kamp na koji je postalo moderno da dolaze najveće zvijezde NBA kako bi oplemenile svoju igru na niskom postu bez obzira koju poziciju pokrivaju. Kobe, Lebron, Melo, Howard i brojni drugi plate 50 hiljada dolara za pet do sedam dana treninga. Koliko im to zaista pomogne? Teško je reći.

Jedna stvar mi se stalno vrzmala po glavi gledajući iznova te duele Olajuwona, Robinsona, Ewinga, O'Neala, Mourninga, Mutomba. Koliko su u današnjoj košarci centri izumiruća vrsta. I nekada su timovi bez centara, barem onih ozbiljnih osvajali NBA titule ali su uvijek postojale ekipe sa dominantnim ljudima u reketu. Postojala je raznovrsnost. Danas je gotovo nema.

Osim ako ne mislite da su Howard, Bynum, Jordan, Marc Gasol, Chandler, Noah ili Sanders dominantni centri.

Sada tek razumijem kolika je privilegija bila rasti uz Hakeema i gledati njegove neponovljive poteze i igru koja je zaista ličila na san. U onakvoj konkurenciji on je bio za glavu i ramena iznad svih, ne zato što je to rekao ovaj ili onaj, ne zato što je nekome najdraži, nego zato što je bio najbolji....

Operaciju vađenja zubnog korijena ti uglavnom predstave kao usputnu obavezu. Pojaviše se, malo zadržiš i već nakon dva dana si u pogonu.

"Bićeš spreman da prenosiš utakmice nakon dva dana!".

Aha. Dok mi je od anestezije trnuo desni dio glave, a oralni hirurg čupao po vilici, hrabrost je ekspresno otišla preko vrata. Nije pomogla ni činjenica da mi je iz usta virio konac kojim je dobri doktor ušivao ranu na mjestu gdje je nekada bio zub. Na kraju dobio sam neke slonovske antbiotike, tablete za bolove ("popij odmah tri komada!") i zabranu izlaska dva dana.

"Možda ćeš malo da otekneš, ne brini"

Ne vjerujem da je istoriji lige postojao igrač sa bržim drugim ili trećim skokom od Hakeema. Kada ga podigneš na fintu šuta, on samo što dotakne parket već je ponovo u vazduhu i blokira šut, jednom, dva, tri puta ako treba. Alonzo, Mutombo, Ewing, Robinson, Ben Wallace svi su u svom naponu snage štitili obruč vanserijski. Opet niko od nijh nije bio defanzivna sila poput Hakeema. Na stranu najviše blokada (3 830) u istoriji lige, Dream je jedini centar među 10 najboljih u ukradenim loptama svih vremena. Napad? To je tek bila poezija.

Poznata je priča da je Olajuwon počeo da se bavi sportom na fudbalskom terenu i da je bilo golman. Košarku je otkrio tek sa 15 godina. Kada mu je trener penjenjem na stolicu pokušao da demonstrira nešto što se zove zakucavanje i dvometraš Hakeem (tada se još zvao Akeem) je krenuo ka stolici. Dok su mu objasnili da on to mora da uradi sa zemlje pa do njegovog prvog zakucavanja prošla su dva dana.

Hakeemova porodica je bila dobrostojeća po svim standardima, o nigerijskim da ne pričamo. Kada se pojavila mogućnost da Olajuwon igra košarku i studira u SAD-u roditelji i nisu bili previše oduševljeni: "Trener je razgovarao sa mojim ocem i dobio pristanak. Kada je on otišao otac mi je rekao da od toga nema ništa. Roditelji su košarku smatrali čistim gubljenjem vremena."

Hakeem je poziv od univerziteta Houston dobio iako ga trener Guy Lewisa nikada nije gledao. Tako je to kada drug nagovori druga. Olajuwon je bio toliko tražen da ga po slijetanju u Houston nije dočekao niko. Nazvao je Lewisa i molio da neko dođe po njega, "Sine, uzmi taksi" bio je trenerov odgovor.

Hakeemov uspon je počeo nakon rada sa NBA legendom Mosesom Maloneom koji je u tom trenutku bio jedan od najboljih NBA igrača i koji je tokom ljeta individualno radio u Houstonu. "Prvi dan sam pokušao da zakucam preko njega, a on me je zamalo ukucao u parket. Znao sam da ako nešto mogu da napravim protiv Mosesa u ovom sportu onda mogu protiv svakoga"

Jedan čovjek je od prvog susreta bio svjestan njegovih mogućnosti. Clyde Drexler...

"Vidim ga kao milionera u budućnosti," izjavio je Drexler još 1983 godine. "On će biti najbolji centar u istoriji lige. Bolji od Wilta i Russella."

Na univerzitetu Houston Olajuwon, Drexler, Michael Young(Limoges) i Larry Micheaux su zakucavali na sve strane i vodili Houston do tri plasmana na F4, ali bez titule.

Olajuwon je shodno predviđanju Drexlera bio prvi izbor drafta, ispred Michaela Jordana. Preselio se malo dalje od svog koledža u ekipu Houston Rocektsa.

Već u drugoj sezoni On i Ralph Sampson (čiji sin trenutno igra u Finskoj za Bajsonse) su kao orginalni "Tornjevi blizanci" vodili Houston do iznenađujućeg plasmana u finale 1986. Olajuwon je u svojoj drugoj sezoni ubacivao 23 poena uz 11 skokova i 3,5 blokada po utakmici, a njegovu igru u play-offu je najbolje opisao tadašnji trener Lakersa Pat Riley "Probali smo sve. Čuvali smo ga i sa četiri igrača, pomagali smo sa svih strana. On je jednostavno sjajan igrač".

Kada je izgledalo da je stvorena nova velika ekipa u zapadnoj konferenciji i da će Rocketsi biti dominantni, otkazala su koljena Rapha Sampsona i on je ubrzo poslan u Golden State, a Hakeemu je ostalo da tavori u prosječnosti.

Olajuwon je i dalje odrađivao svoje, ubacivao preko 20 poena, bio najbolji bloker i skakač lige ali oko njega su se redali loši saigrači i loši treneri dok je uprava škrtarila. Sezone su se uglavnom završavale lakim porazima u prvom krugu play-offa. Uzalud i činjenica je u tom periodu postao jedan od tek četiri igrača u istoriji lige sa Quadruple Double učinkom(18 poena, 16 skokova 10 asistencija i 11 blokada protiv Bucksa)

Kada je Hakeem javno izvrijeđao upravu tima nezadfovoljan zbog malog ugovora i zbog nesposobnosti čelnika da dovede kvalitetna pojačanja i kada su oni odgovorili da Olajuwon glumi povredu zato što je ljut zbog visine ugovora, izgledalo je da je razlaz jedino rješenje. Hakeem je već viđen kao bivši igrač Rocketsa ali to se iz nekog neobjašnjivog razloga nije desilo. Na klupu je došao novi trener Rudy Tomjanovich, a Olajuwon je popravio doslovno jedinu manu u svojoj igri do tada, povratnu loptu nakon udvajanja.

Rocketsi su konačno uspjeli i da naprave dobar posao na draftu. '92 je doveden Robert Horry, godinu kasnije Sam Cassell. Uz Kenny Smitha, Otisa Thorpea i Vernona Maxwella. To je bio nukleus šampionskog tima, ali kao i na putu do svake titule potrebno je imati dozu sreće. Robert Horry jedan od najbitnijih igrača u osvajanju dvije titule je u februaru 94-te bio mijenjan u Detroit za Seana Elliotta ali je razmjena propala zbog Elliotovih problema sa bubrezima.

Po završetku karijere Horry je izjavio: "Igrao sam sa Duncanom, O'Nealom i Hakeemom u karijeri. Hakeem je najbolji."

Dominacija koju je Olajuwon sklopio tokom perioda 93-95 godina zaslužuje da je gledaju svi koji su ili žele da postanu centri. Hakeemovu brzinu, okretnost, kooridnaciju pokreta i snalažljivost je nemoguće ponoviti ali ima se zaista naučiti puno toga. Razbijanje Ewinga i Robinsona u naponu snage te potpuno rastavljanje mladog Shaquillea O'Neala me je zapanjilo još više sa ove vremenske distance. Bili su nijemi posmatrači, ništa više. Uostalom, neka kaže David Robinson:"Riješiti Hakeema? Ne možete riješiti Hakeema!"

Sam Cassell je ovako opisao igru Houstona iz šampionskih dana:"Nismo imali nijednu akciju. Loptu smo spuštali na Hakeema. Ako ga ne udvoje, to je koš. Ako ga udvoje slijedi povratna lopta i trojka. Nekada on poentira i preko udvajanja."

Hakeem i Rocketsi su se vraćali iz raznih ponora tokom osvajanja te dvije titule. 1994 godine su gubili od Phoenixa sa 2:0, izgubivši oba prva meča kod kuće. U finalu protiv Knicksa gubili su 3:2 i dobili dvije posljednje utakmice u Houstonu gdje je Hakeem izblokirao Starksa na šutu za titulu. U drugom pohodu na titulu Olajuwonu posebno dragom zbog toga što je donio titulu svom dobrom drugu Clydu Drexleru, Rocketsi su krenuli sa šeste pozicije i bez prednosti domaćeg terena tokom čitavog play-offa!! U prvom krugu (koji se tada igrao na tri pobjede) Houston je gubio od Utaha sa 2:1, od Sunsa u drugom su gubili sa 3:1, Spurse su tri puta pobjedili u u gostima tokom finala Zapada da bi u NBA finalu počistili Orlando.

Protiv Ewinga u finalu 94-te (Hakeem je bio MVP lige, finala i najbolji odbrambeni igrač NBA istovremeno) Olajuwon je ubacivao 27 poena, 9 skokova i 4 blokade po utakmice te držao Ewinga na 36% šuta iz igre. Protiv Robinsona godinu dana kasnije u finalu zapada je ubacivao 35 poena po meču uz 56% šuta iz igre dok je O'Neala častio sa 33 poena 10 skokova i 3 blokade u prosjeku. Pazite govorimo o tri od maksimalno 10 najboljih centara svih vremena.

Sve ovo Hakeem je ostvario a da je samo pola sezone u te dvije godine imao jednog vrhunskog saigrača - Clydea Drexlera. Ostali nisu bili ni blizu igrača kakve je imao Chicago, Lakersi, San Antonio ili Miami kada su osvajali titule. Hakeem je bio NBA šampion sa Mattom Bullardom, Carlom Herrerom, Peteom Chilcuttom, Charlesom Jonesom, Chucky Brownom, Mario Eliem, Earlom Curetonom i Chrisom Jentom.

Danas Hakeem ima svoj kamp na koji je postalo moderno da dolaze najveće zvijezde NBA kako bi oplemenile svoju igru na niskom postu bez obzira koju poziciju pokrivaju. Kobe, Lebron, Melo, Howard i brojni drugi plate 50 hiljada dolara za pet do sedam dana treninga. Koliko im to zaista pomogne? Teško je reći.

Jedna stvar mi se stalno vrzmala po glavi gledajući iznova te duele Olajuwona, Robinsona, Ewinga, O'Neala, Mourninga, Mutomba. Koliko su u današnjoj košarci centri izumiruća vrsta. I nekada su timovi bez centara, barem onih ozbiljnih osvajali NBA titule ali su uvijek postojale ekipe sa dominantnim ljudima u reketu. Postojala je raznovrsnost. Danas je gotovo nema.

Osim ako ne mislite da su Howard, Bynum, Jordan, Marc Gasol, Chandler, Noah ili Sanders dominantni centri.

Sada tek razumijem kolika je privilegija bila rasti uz Hakeema i gledati njegove neponovljive poteze i igru koja je zaista ličila na san. U onakvoj konkurenciji on je bio za glavu i ramena iznad svih, ne zato što je to rekao ovaj ili onaj, ne zato što je nekome najdraži, nego zato što je bio najbolji....

Operaciju vađenja zubnog korijena ti uglavnom predstave kao usputnu obavezu. Pojaviše se, malo zadržiš i već nakon dva dana si u pogonu.

"Bićeš spreman da prenosiš utakmice nakon dva dana!".

Aha. Dok mi je od anestezije trnuo desni dio glave, a oralni hirurg čupao po vilici, hrabrost je ekspresno otišla preko vrata. Nije pomogla ni činjenica da mi je iz usta virio konac kojim je dobri doktor ušivao ranu na mjestu gdje je nekada bio zub. Na kraju dobio sam neke slonovske antbiotike, tablete za bolove ("popij odmah tri komada!") i zabranu izlaska dva dana.

"Možda ćeš malo da otekneš, ne brini"

Ne vjerujem da je istoriji lige postojao igrač sa bržim drugim ili trećim skokom od Hakeema. Kada ga podigneš na fintu šuta, on samo što dotakne parket već je ponovo u vazduhu i blokira šut, jednom, dva, tri puta ako treba. Alonzo, Mutombo, Ewing, Robinson, Ben Wallace svi su u svom naponu snage štitili obruč vanserijski. Opet niko od nijh nije bio defanzivna sila poput Hakeema. Na stranu najviše blokada (3 830) u istoriji lige, Dream je jedini centar među 10 najboljih u ukradenim loptama svih vremena. Napad? To je tek bila poezija.

Poznata je priča da je Olajuwon počeo da se bavi sportom na fudbalskom terenu i da je bilo golman. Košarku je otkrio tek sa 15 godina. Kada mu je trener penjenjem na stolicu pokušao da demonstrira nešto što se zove zakucavanje i dvometraš Hakeem (tada se još zvao Akeem) je krenuo ka stolici. Dok su mu objasnili da on to mora da uradi sa zemlje pa do njegovog prvog zakucavanja prošla su dva dana.

Hakeemova porodica je bila dobrostojeća po svim standardima, o nigerijskim da ne pričamo. Kada se pojavila mogućnost da Olajuwon igra košarku i studira u SAD-u roditelji i nisu bili previše oduševljeni: "Trener je razgovarao sa mojim ocem i dobio pristanak. Kada je on otišao otac mi je rekao da od toga nema ništa. Roditelji su košarku smatrali čistim gubljenjem vremena."

Hakeem je poziv od univerziteta Houston dobio iako ga trener Guy Lewisa nikada nije gledao. Tako je to kada drug nagovori druga. Olajuwon je bio toliko tražen da ga po slijetanju u Houston nije dočekao niko. Nazvao je Lewisa i molio da neko dođe po njega, "Sine, uzmi taksi" bio je trenerov odgovor.

Hakeemov uspon je počeo nakon rada sa NBA legendom Mosesom Maloneom koji je u tom trenutku bio jedan od najboljih NBA igrača i koji je tokom ljeta individualno radio u Houstonu. "Prvi dan sam pokušao da zakucam preko njega, a on me je zamalo ukucao u parket. Znao sam da ako nešto mogu da napravim protiv Mosesa u ovom sportu onda mogu protiv svakoga"

Jedan čovjek je od prvog susreta bio svjestan njegovih mogućnosti. Clyde Drexler...

"Vidim ga kao milionera u budućnosti," izjavio je Drexler još 1983 godine. "On će biti najbolji centar u istoriji lige. Bolji od Wilta i Russella."

Na univerzitetu Houston Olajuwon, Drexler, Michael Young(Limoges) i Larry Micheaux su zakucavali na sve strane i vodili Houston do tri plasmana na F4, ali bez titule.

Olajuwon je shodno predviđanju Drexlera bio prvi izbor drafta, ispred Michaela Jordana. Preselio se malo dalje od svog koledža u ekipu Houston Rocektsa.

Već u drugoj sezoni On i Ralph Sampson (čiji sin trenutno igra u Finskoj za Bajsonse) su kao orginalni "Tornjevi blizanci" vodili Houston do iznenađujućeg plasmana u finale 1986. Olajuwon je u svojoj drugoj sezoni ubacivao 23 poena uz 11 skokova i 3,5 blokada po utakmici, a njegovu igru u play-offu je najbolje opisao tadašnji trener Lakersa Pat Riley "Probali smo sve. Čuvali smo ga i sa četiri igrača, pomagali smo sa svih strana. On je jednostavno sjajan igrač".

Kada je izgledalo da je stvorena nova velika ekipa u zapadnoj konferenciji i da će Rocketsi biti dominantni, otkazala su koljena Rapha Sampsona i on je ubrzo poslan u Golden State, a Hakeemu je ostalo da tavori u prosječnosti.

Olajuwon je i dalje odrađivao svoje, ubacivao preko 20 poena, bio najbolji bloker i skakač lige ali oko njega su se redali loši saigrači i loši treneri dok je uprava škrtarila. Sezone su se uglavnom završavale lakim porazima u prvom krugu play-offa. Uzalud i činjenica je u tom periodu postao jedan od tek četiri igrača u istoriji lige sa Quadruple Double učinkom(18 poena, 16 skokova 10 asistencija i 11 blokada protiv Bucksa)

Kada je Hakeem javno izvrijeđao upravu tima nezadfovoljan zbog malog ugovora i zbog nesposobnosti čelnika da dovede kvalitetna pojačanja i kada su oni odgovorili da Olajuwon glumi povredu zato što je ljut zbog visine ugovora, izgledalo je da je razlaz jedino rješenje. Hakeem je već viđen kao bivši igrač Rocketsa ali to se iz nekog neobjašnjivog razloga nije desilo. Na klupu je došao novi trener Rudy Tomjanovich, a Olajuwon je popravio doslovno jedinu manu u svojoj igri do tada, povratnu loptu nakon udvajanja.

Rocketsi su konačno uspjeli i da naprave dobar posao na draftu. '92 je doveden Robert Horry, godinu kasnije Sam Cassell. Uz Kenny Smitha, Otisa Thorpea i Vernona Maxwella. To je bio nukleus šampionskog tima, ali kao i na putu do svake titule potrebno je imati dozu sreće. Robert Horry jedan od najbitnijih igrača u osvajanju dvije titule je u februaru 94-te bio mijenjan u Detroit za Seana Elliotta ali je razmjena propala zbog Elliotovih problema sa bubrezima.

Po završetku karijere Horry je izjavio: "Igrao sam sa Duncanom, O'Nealom i Hakeemom u karijeri. Hakeem je najbolji."

Dominacija koju je Olajuwon sklopio tokom perioda 93-95 godina zaslužuje da je gledaju svi koji su ili žele da postanu centri. Hakeemovu brzinu, okretnost, kooridnaciju pokreta i snalažljivost je nemoguće ponoviti ali ima se zaista naučiti puno toga. Razbijanje Ewinga i Robinsona u naponu snage te potpuno rastavljanje mladog Shaquillea O'Neala me je zapanjilo još više sa ove vremenske distance. Bili su nijemi posmatrači, ništa više. Uostalom, neka kaže David Robinson:"Riješiti Hakeema? Ne možete riješiti Hakeema!"

Sam Cassell je ovako opisao igru Houstona iz šampionskih dana:"Nismo imali nijednu akciju. Loptu smo spuštali na Hakeema. Ako ga ne udvoje, to je koš. Ako ga udvoje slijedi povratna lopta i trojka. Nekada on poentira i preko udvajanja."

Hakeem i Rocketsi su se vraćali iz raznih ponora tokom osvajanja te dvije titule. 1994 godine su gubili od Phoenixa sa 2:0, izgubivši oba prva meča kod kuće. U finalu protiv Knicksa gubili su 3:2 i dobili dvije posljednje utakmice u Houstonu gdje je Hakeem izblokirao Starksa na šutu za titulu. U drugom pohodu na titulu Olajuwonu posebno dragom zbog toga što je donio titulu svom dobrom drugu Clydu Drexleru, Rocketsi su krenuli sa šeste pozicije i bez prednosti domaćeg terena tokom čitavog play-offa!! U prvom krugu (koji se tada igrao na tri pobjede) Houston je gubio od Utaha sa 2:1, od Sunsa u drugom su gubili sa 3:1, Spurse su tri puta pobjedili u u gostima tokom finala Zapada da bi u NBA finalu počistili Orlando.

Protiv Ewinga u finalu 94-te (Hakeem je bio MVP lige, finala i najbolji odbrambeni igrač NBA istovremeno) Olajuwon je ubacivao 27 poena, 9 skokova i 4 blokade po utakmice te držao Ewinga na 36% šuta iz igre. Protiv Robinsona godinu dana kasnije u finalu zapada je ubacivao 35 poena po meču uz 56% šuta iz igre dok je O'Neala častio sa 33 poena 10 skokova i 3 blokade u prosjeku. Pazite govorimo o tri od maksimalno 10 najboljih centara svih vremena.

Sve ovo Hakeem je ostvario a da je samo pola sezone u te dvije godine imao jednog vrhunskog saigrača - Clydea Drexlera. Ostali nisu bili ni blizu igrača kakve je imao Chicago, Lakersi, San Antonio ili Miami kada su osvajali titule. Hakeem je bio NBA šampion sa Mattom Bullardom, Carlom Herrerom, Peteom Chilcuttom, Charlesom Jonesom, Chucky Brownom, Mario Eliem, Earlom Curetonom i Chrisom Jentom.

Danas Hakeem ima svoj kamp na koji je postalo moderno da dolaze najveće zvijezde NBA kako bi oplemenile svoju igru na niskom postu bez obzira koju poziciju pokrivaju. Kobe, Lebron, Melo, Howard i brojni drugi plate 50 hiljada dolara za pet do sedam dana treninga. Koliko im to zaista pomogne? Teško je reći.

Jedna stvar mi se stalno vrzmala po glavi gledajući iznova te duele Olajuwona, Robinsona, Ewinga, O'Neala, Mourninga, Mutomba. Koliko su u današnjoj košarci centri izumiruća vrsta. I nekada su timovi bez centara, barem onih ozbiljnih osvajali NBA titule ali su uvijek postojale ekipe sa dominantnim ljudima u reketu. Postojala je raznovrsnost. Danas je gotovo nema.

Osim ako ne mislite da su Howard, Bynum, Jordan, Marc Gasol, Chandler, Noah ili Sanders dominantni centri.

Sada tek razumijem kolika je privilegija bila rasti uz Hakeema i gledati njegove neponovljive poteze i igru koja je zaista ličila na san. U onakvoj konkurenciji on je bio za glavu i ramena iznad svih, ne zato što je to rekao ovaj ili onaj, ne zato što je nekome najdraži, nego zato što je bio najbolji....