Ove godine prenos jedne utakmice "martovskog ludila" košta nešto manje od 12 miliona dolara. Final Four se igra na najboljem stadionu, onom Dallas Cowboysa. Titulu brani Louisville i vjerovatno je neće odbraniti...
Tu su Parker, Wiggins, Embiid, Smart, McDermott, Gordon, Randle, Young, Hood, Harris, kao ozbiljni NBA igrači, možda i zvijezde. Tu su šutevi u zadnjim sekundama i potpuni anonimusi koji barem na pet minuta postaju glavne teme. "Martovsko ludilo" kreće od četvrtka.
Završena je jedna od kvalitetnijih regularnih sezona u NCAA košarci. Komitet ove bizarne organizacije (malo fleksibilniji od FIBA) je donio neka nova pravila na početku ove godine, kako bi se popravili napadi i broj postignutih poena na utakmicama, jer niko u SAD ne želi da gleda bacanje drvne građe i tekme na 52 poena. Nakon početne kanonade slobodnih bacanja, smirili su se i igrači i sudije i zaista, kako je sezona odmicala, gledali smo sve manje stavljanja ruke na bok napadača nego što je to bio slučaj prethodnih godina.
Koncentracija kvalitetnih individualaca ove sezone je podsjetila na period iz 90-tih, kada je gomila univerziteta imala ozbiljne strijelce u svojim redovima, koji nisu nužno postali All Star igrači ali su zato harali npr. evropskim terenima. Skauti širom SAD su do tančina secirali igru Andrewa Wigginsa, Jabari Parkera, Juliusa Randlea i Joela Embiida tj. kandidata za prvi izbor drafta ovog ljeta. Čas su bili bolji od reklamiranog, čas gori. Sva četvorica su imala poteze od kojih je zastajao dah, ali i prazne minute, kada su izgledali kao ono što jesu - tinejdžeri.
Američki milijarder Warren Buffett je ponudio nagradu u skladu sa svojom titulom - milijardu dolara, ako tačno pogodite kompletan kostur ovosezonskog završnog NCAA turnira. Šanse da zaista pogodite sve pobjednike svih utakmica? Skoro pa nikakve, ali opet... milijarda dolara...
Njih je sa pozornice ove sezone otjerao momak sa univerziteta Creighton, Doug McDermott, koji će sasvim zasluženo ponijeti nagradu za najboljeg igrača godine. Trenerov sin je pržio odbrane na sve strane i na sve načine. Trojke sa 10 metara, šutevi iz okreta, prodori, igra leđima. Uostalom, dečko je trenutno na 3.105 poena u NCAA karijeri, što je dovoljno za peto mjesto svih vremena. Najbolji je strijelac NCAA ove sezone sa 27 poena po utakmici, a sve ovo radi nakon što se odrekao sportske stipendije za posljednju godinu faksa.
To je učinio kako bi oslobodio prostor za povratak saigrača Granta Gibbsa, kojem je NCAA odobrila i šestu godinu studiranja (Kada već pominjem Creighton, jedan gospodin je sinoć u Las Vegasu uložio 2.000 dolara na njihovo osvajanje titule. Za svaki uloženi dolar na tu opkladu dobijate 40, ako pogodite.)
Ove sezona je donijela i prelaske timova iz konferencija, te gašenje legendarnog Big Easta, institucije koledž košarke, barem u onom obliku u kojem je do sada postojao (Obavezno pogledajte ESPN dokumentarac o stvaranju i gašenju Big East konferencije, pod nazivom 'Rekvijem za Big East', fenomenalno urađena priča).
NCAA završni turnir je i dalje jedan od finansijski najmoćnijih sportskih događaja u SAD. Takmičenje koje koledž organizaciji donosi milijarde dolara svake godine. Proizvođači sportske opreme se žestoko bore da svojim proizvodima pokriju najpopularnije univerzitete, ali za sada Nike drži apsolutni primat. Od 68 timova (računajući i kvalifikacije) koji će se pojaviti na završnom turniru, čak 46 ih ima Nike ili Jordan Brand opremu. Nije ni čudo zašto Nike čak 10% svojih ukupnih prihoda svake godine ulaže u marketing.
Turnir je kao i svake godine podijeljen u četiri regije, a u nastavku teksta predstavljamo glavne favorite za titulu i njihove najbolje igrače...
REGIJA JUG
F L O R I D A
Prvi favorit za osvajanje NCAA titule. Posao koji je ove sezone napravio Billy Donovan je zaista vrijedan svakog respekta. Jedna su od ukupno dvije ekipe u koledž košarci, koja je među 10 najboljih i u napadu i u odbrani. Slabo mjesto u timu gotovo da nemaju. Iskustvo (četiri seniora u startnoj petorci), visina pod košem, bekovi, šuteri, odbrambeni specijalisti. Sve je tu.
Florida je igrala pravu NBA odbranu tokom sezone. Čvrsto, čovjek na čovjeka, uz kvaltetnu stranu pomoći i kontrolu defanzivnog skoka. Scottie Wilbekin je problematičan dečko van terena, ali na terenu radi sve što jedan vrhunski play treba da radi. Razigrava saigrače, kontroliše tempo, poentira kada niko drugi ne može i preuzima odgovornost kada je gusto. Michael Frazier je jedan od najboljih šutera u NCAA, a u finišu sezone je imao tekmu sa 11 pogođenih trojki. Trenutno je na 46% realizacije uz 107 pogođenih.
Ova sezona je bila prava renesansa Caseya Prathera koji je od pomoćnog osoblja postao najbolji strijelac tima sa oko 14 poena po utakmici. Francuz Will Yeguete radi posao u odbrani i skoku. Reket kontroliše Patric Young, a sa klupe nivo igre podiže možda i najbolji šest čovjek u NCAA Dorian Finney-Smith (devet poena, sedam skokova i dvije asistencije u prosjeku). Dva od 24 najbolja srednjoškolca prošle sezone Chris Walker (bio suspendovan od NCAA za prvi semestar) i Kasey Hill također ulaze sa klupe i ubacuju sedam poena po utakmici kombinovano.
Bez obzira na to Florida, ima samo dva poraza u sezoni. Gube malo lopti, trojke timski šutiraju oko 37%, a protivnike drže na 57 poena po tekmi. Problem bi mogla biti slobodna bacanja, gdje se Gatorsi muče i ove sezone. Billy Donovan je osvojio dvije uzastopne titule 2006. i 2007. sa ovim univerzitetom. Ukoliko osvoji trofej i ove sezone, bez dileme ulazi u društvo najboljih NCAA trenera svih vremena. Florida je u protekle tri godine gubila mečeve na korak do Final Foura, izgleda da je došlo njihovo vrijeme...
K A N S A S
Ukoliko Joel Embiid bude zdrav, onda je ovdje već viđeno regionalno finale Florida - Kansas. Ako ne bude... Jayhawksi su u problemima. Bill Self je sjajan trener i odavno nije imao talentovaniji tim na raspolaganju, ali i Self, kao i njegov prethodnik Roy Willams, znali su da se okliznu protiv mnogo slabijih timova na turniru.
Andrew Wiggins je počeo sezonu skromno, nestala su poređenja sa Lebronom Jamesom, povlačile su se paralele sa Rudy Gayom, međutim kako je sezona odmicala tako je i on igrao sve bolje, pa je u tri posljednja meča na prosjeku od 30 poena po utakmici. Kansas je ove sezone uz sav talenat imao malo utakmica gdje su izgledali kao kompaktan tim. Previše se gube u odbrani i posebno kada nema Joela Embiida pod košem, nema nikoga ko bi ispravljao greške vanjske linije.
Embiid je možda i najtalentovaniji igrač u NCAA. Košarku igra vrlo kratko, ali je za svoju visinu izuzetno pokretljiv, skočan i koordinisan. U nekim trenucima zaista podsjeća na Hakeema (u tu ulogu se i on uživio u jednom trenutku noseći zaštitne naočale). Šta će se dešavati sa Embiidovom povredom leđa, ostaje da se vidi. Posljednje informacije kažu da će propustiti prve dvije utakmice.
Kansas i bez njega ima dobru rotaciju. Osim Wigginsa tu je Wayne Selden Jr (vjerovatno budući izbor prve runde drafta), snalažljivi Perry Ellis, transfer sa Memphisa Tarik Black, play Naadir Tharpe i Frank Mason, ali to nije dovoljno za veliki rezultat ili trofej, čemu su se navijači nadali pred početak sezone. Kansas je skakački izuzetno moćan, ali šuterski prilično sumnjiv (samo pet trojki po tekmi) i gube lopte u serijama. To bi moglo da ih košta...
S Y R A C U S E
U jednom trenutku je izgledalo da ne mogu izgubiti utakmicu. Onda su krajem sezone upali u probleme. Odbrana nije sporna, sporan je napad, gdje se Cuse u nekim utakmicama mučio da prebaci 50 poena.
Tayler Ennis, kanadski play prve godine, pokazao je kvalitet ove sezone. Posebno je dobar bio u neizvjesnim završnicama. CJ Fair, krilo iz Baltimorea je najbolji igrač tima, koji ujedno igra gotovo 38 minuta po utakmici, zbog čega je u posljednje vrijeme na meti kritika bio i legendarni trener Syracusea Jim Boeheim. Povreda Jerami Granta je jedan od razloga loše igre Cusea u završnici regularne sezone. Njegova leđa prema posljednjim informacijama su u redu i trebao bi biti potpuno spreman za turnir. Sin NBA igrača Harvey Granta je izuzetno eksplozivan i ove sezone se nametnuo kao treća napadačka opcija, ali i jedina prava za Orange na niskom postu.
Syracuse živi od ofanzivnog skoka i izgubljenih lopti protivnika. Sezona je bila iznenađujuće dobra, ali teško je očekivati da Syracuse iz ove regije dođe do Final Foura...
REGIJA ISTOK
M I C H I G A N S T A T E
Nakon Floride možda i najveći favorit za osvajanje titule. Ekipa koja je čitavu sezonu imala puno problema sa povredama. Spartansi su tradicionalno imali i težak raspored tokom sezone, sa dosta kvalitetnih protivinika. Sada su svi zdravi i spremni za turnir.
Tom Izzo je trener koji već godinama unazad priprema ekipu da uvijek najbolje igra tokom završnog turnira, a ovaj tim zaista ima elemente da ode do kraja. Michigan State je i ove sezone sjajan u defanzivnom skoku i vrlo nesebičan u napadu. Najbolji igrač u ekipi je bek-šuter Gary Harris (17 poena, četiri skoka po tekmi) koji pogađa i trojke i šuteve sa poludistance i poentira iz prodora. Adreian Payne je imao problema sa povredama, ali je bez obzira na sve, drugi strijelac i skakač tima, te još pogađa 42% svojih trojki, iako igra pod košem. Branden Dowson je na 10 poena i osam skokova po utakmici, a kvartet nosilaca igre zatvara play Keith Appling.
Spartansi ove sezone odlično šutiraju za tri poena (timski 39%), a Travis Trice i Kenny Kaminski u svakom trenutku mogu da povežu tri-četiri dalekometna ubačaja.
V I R G I N I A
Jedna od najboljih sezona u istoriji ovog univerziteta bi mogla da bude potpuna, ukoliko uspiju da naprave dobar rezultat na završnom turniru. Virginia je osvojila i regularni dio sezone i play-off ACC konferencije i to pored Dukea, North Caroline, Syracusea, NC Statea i ostalih tradicionalnih favorita u ovoj najboljoj konferenciji u NCAA.
Sin čuvenog defanzivnog gurua Dicka Bennetta, Tony Bennett je stvorio jednu od defanzivno najmoćnijih ekipa u koledž košarci, ali koja također zna šta radi u napadu. Virginia dopušta samo 55 poena po utakmici. U napadu igraju vrlo kontrolisano, rijetko gube lopte i šutiraju redovno u posljednjim sekundama, tako da u svoj stil igre uvuku svakog protivnika.
Za razliku od prethodnih godina, kada je Joe Harris trčao kroz blokove i šutirao preko pet ruku, ove sezone rasterećenje je donio odlični Malcolm Brogdon. Harris je žrtvovao svoj broj ispaljenih šuteva kako bi Brogdon imao prostora i Virginia je odjednom postala ekipa za koju morate da pripremite skauting duži od dvije rečenice. Odbranu drži Akil Mitchell - fenomenalan atleta, bloker i skakač koji je potpuno zaustavio Jabari Parkera u dva duela ove sezone. Virginia brani reket po svaku cijenu a na šuteve za tri poena izlaze sa podignutom rukom, tako da bi neka šuterski raspoložena ekipa mogla da im napravi probleme...
I O W A S T A T E
Luda ekipa, kao stvorena za ovaj sistem takmičenja. Igraju atraktivno, sa puno šuteva za tri poena i trude se da trče kontru. Ekipa koja ima najviše asistencija po utakmici u NCAA i koja na to pravi vrlo malo izgubljenih lopti.
Transfer sa univerziteta Marshall, DeAndre Kane, maksimalno je podigao nivo igre ovog tima. Fenomenalan skakač za svoju visinu, Kane je igrač koji može da ubaci 25+ poena bilo kome. Uostalom, momak koji će ovog ljeta napuniti 25 godina, u NCAA košarci često izgleda kao LeBron James. Njegove statistike ove sezone... 17 poena uz 50% šuta iz igre (40% trojke), sedam skokova, šest asistencija, jedna ukradena lopta. Plus, igra odličnu odbranu. Njegov trener, bivši NBA igrač Fred Hoiberg ga je opisao kao najraznovrsnijeg igrača u NCAA.
Trio nosilaca igre pored Kanea čine Melvin Ejim, koji je imao tekmu sa 48 poena i 18 skokova i koji je jednako opasan u reketu i na liniji za tri poena, te Georges Niang, koji je također solidan u svim segmentima igre. Najbolji šuter u timu je Kanađanin Naz Long, a najbolji skakač Dustin Hogue. Iowa State postiže 38 poena po utakmici iz reketa.
REGIJA ZAPAD
A R I Z O N A
Dugo vremena su bili najbolja ekipa u koledž košarci, ali su barem igrom (ne toliko rezultatom) posustali nakon povrede odličnog krila Brandona Ashleya. Da je on zdrav, tim Seana Millera bi bio među prvim favoritima za osvajanje titule, ovako će biti dosta teško.
Niko ove sezone Wildcatsima nije ubacio više od 75 poena u jednom meču. Dopuštaju najmanje poena iz ofanzivnog skoka, tako da ste protiv Arizone uglavnom osuđeni na jedan šut po napadu. Bekovski par Nick Johnson - TJ McConnell je odličan ove sezone. Johnson igra najbolje u karijeri i nametnuo se kao prva napadačka opcija. Svaku utakmicu začini nekim atraktivnom potezom. McConnell je nesebičan plej, koji voli da preuzme odgovornost u neizvjesnim završnicama.
Pod košem su Aaron Gordon (mlađi brat Drew Gordona, bivšeg igrača Partizana) koji je važio za jednog od najboljih srednjoškolaca, ali koji izuzev strašnih fizičkih predispozicija i ne zna puno košarke (43% penali) i Kaleb Tarczewski, koji ubacuje 10 poena uz šest skokova po utakmici.
Arizona šutira odličnih 47% iz igre, a protivnike drže na 38% realizacije. Na turniru bi ih mogle koštati cigle sa linije slobodnih bacanja, te nedostatak čistog šutera u timu...
O K L A H O M A S T A T E
Igraće kao da im je zadnje u životu. Nakon dobrog početka, upali su probleme, koji su kulminirali nakon što je njihova prva zvijezda Marcus Smart fizički nasrnuo na jednog navijača u utakmici protiv Texas Techa. Izgledalo je da se sezona Oklahoma Statea raspada, ali je povratkom svog najboljeg igrača tim dobio oštrinu koja je nedostajala čitave godine. Kao da je bilo potrebno takvo nešto da ih pokrene.
Smart je apsolutni šef u ekipi i radi sve. Poentira, asistira, šutira (ne baš tako uspješno), skače, igra odbranu, plus je građen kao tenk. Pored njega je u bekovskom tandemu Markel Brown, koji ubacuje 17 poena po utakmici uz odlične procente šuta. Za distancu je zadužen Phil Forte, koji je pogodio 98 trojki do sada uz 45% realizacije, te 87% sa linije penala. Čovjek prozaičnog imena Le'Bryan Nash je noćna mora za sve odbrane, jer može da odigra i licem i leđima prema košu.
Kažnjavaju svaku izgubljenu loptu protivnika i trude se da što više igraju u tranziciji. Imaju jednu od najjačih bekovski linija na turniru...
C R E I G H T O N
Najbolji napad u koledž košarci i šuterski daleko najjača ekipa. Već smo opisali šta je radio Doug McDermott ove sezone, a on i saigrači šutiraju trojke kao u transu čitavu godinu.
McDermott čak i nije najbolji trojkaš ekipe. Ta čast pripada "lažnom centru" od 201cm Ethanu Wraggeu, kojeg saigrači zbog brade zovu "pećinski čovjek", a koji je pogodio 104 trojke uz 47% uspješnosti. Podatak koji ne govori dovoljno o paljbi Wraggea, jer je većinu ovih šuteva pogodio sa više od osam metara. McDermott lansira trojke i sa 10 metara i uglavnom cijepa mrežice, a čitav tim je na fantastičnih 42% realizacije uz 10 pogođenih po utakmici.
Creighton ima najboljeg koledž igrača, najbolji šut i puno iskustva. Pod košem nemaju potrebnu čvrstinu, niti posebno kvalitetan skok, ali igraju vrlo pametno i ono što posebno frustrira protivnike jeste činjenica da morate u svakom trenutku da branite pet opasnih šutera.
REGIJA SREDNJI ZAPAD
W I C H I T A S T A T E
Igrali su Final Four prošle sezone i za dlaku izgubili od kasnijeg šampiona Louisvillea. Jedina neporažena ekipa u NCAA ove sezone, kao nagradu je dobila najtežu regiju i najteži raspored.
Izuzetno kompaktan tim. Ni ove sezone nisu dobili puno respekta, kao ni prošle, ali ne mare puno. Jednostavno izađu na teren i odrade posao dobrom odbranom i racionalnim rješenjima u napadu.
U odnosu na prošlu sezonu nema playa Malcolma Armsteada (Krka Novo Mesto) i Carla Halla (Japan), ali svi ostali nosioci igre su tu. Odlaskom Armsteada prostor je dobio Fred Van Vleet, koji igra maestralno. Play koji ne gubi lopte i koji perfektno kontroliše ritam. Osim toga, Van Vleet ubacuje 12 poena po tekmi, ima 50 šuta iz igre, 45% trojke, 83% penali. Da, ima i četiri skoka u prosjeku. Jednostavno nema slabu tačku u igri.
Prva opcija u napadu je kao i prošle sezone Cleanthony Early (15 poena, šest skokova), a njemu uz rame je bek šuter Ron Baker. Dvocifren broj poena ubacuje i najatraktivniji igrač tima Tekele Cotton.
Wichita State ide kao navijena svaku utakmicu i protiv njih se teško dolazi do dobre pozicije za šut. Igraju sa puno kontakta i odlično grade u reketu. Odbrambeno nemaju igrača kojeg bi se moglo napadati u kontinuitetu. U napadu ne gube lopte i uvijek traže najbolje postavljenog saigrača. Balans između vanjske i unutrašnje igre je izuzetno dobar i ovaj tim ima sve elemente da ponovo dođe do F4.
L O U I S V I L L E
Najbolji odnos igrač - trener za gledanje i dalje živi u Louisvilleu. Tim legende Ricka Pitina je bez Peytona Sive i Dienga, koji se šunjaju po NBA, kašljucao na početku sezone, ali je finiš ligaškog dijela bio odličan.
Russ Smith i Pitino i dalje imaju odnos prepun ljubavi i mržnje u isto vrijeme, mada je Smith napravio džinovski korak ka nečemu što se zove rezonska košarka. Smith je bez obzira na sve nedostatke čisti dinamit na terenu i jednostavno se ne plaši nikoga. Ove sezone je i dalje prvi strijelac tima, ali mnogo više otvara prostor saigračima, te iako je uvijek bio odličan defanzivac, ove godine je možda na vrhuncu i u tom segmentu.
Svoje draft akcije je izuzetno popravio juniorski američki reprezentativac Montrezl Harrell, koji je uz 14 poena po utakmici i najbolji skakač tima.
Pitino je cipelovao svog možda i najtalentovanijeg igrača, Chanea Behanena, zbog nesportskog života. Kevin Ware, kojeg pamtimo po onoj užasnoj povredi protiv Dukea prošle sezone, igrao je malo na početku i onda shvatio da još nije psihički spreman za povratak, pa ove sezone pauzira. Najbolji igrač Final Foura 2013, Luke Hanckok, nikako da uhvati dobru formu, ali sve to ne smeta Pitinu, koji je opet smućkao dobitnu formulu. Louisville igra presing i kombinovane odbrane, stalno grize na linijama dodavanja i naravno, šutira puno trojki. Teško da će odbraniti titulu, ali su vjerovatno najopasniji mogući četvrti nosilac...
D U K E
Drugi najbolji napad i druga najbolja šuterska ekipa nakon Creightona. Imaju fantastičnog Jabari Parkera, momka iz Chicaga koji je realno pokazao najviše od svih dugo reklamiranih srednjoškolaca, koji su stigli ove sezone.
Parker, koji ima odlično razumijevanje košarke, bar po nekim pokretima često podsjeća na Carmelo Anthonya. Do sada je na Dukeu demonstrirao izuzetnu raznovrsnost u postizanju poena, uz vrlo dobar procenat šuta. Imao je mali krizni period na početku konferencijskog rasporeda, ali se vratio kvalitetnim igrama u završnici. Kada igra sa pet-šest metara ka reketu, Parkera je izuzetno teško braniti. Kada se previše oslanja na šut za tri poena, Duke obično zapadne u probleme.
Predložite našem kolumnisti Edinu Avdiću o kome ili čemu da piše u nekom od narednih tekstova. Ukoliko želite da mu uputite želje, čestitke i pozdrave na Twitteru koristite hashtag #edinmondo.
Parkeru uz rame je transfer sa MSU-a (tek četvrti u eri Krzyzewski), Rodney Hood, koji igra odbranu i odlično šutira trojke i kojeg skauti sve više pominju kao potencijalno ozbiljnog NBA igrača. Playa Quinna Cooka "Coach K" uglavnom koristi sa klupe u drugom dijelu sezone. Rasheed Sulaimon je u jednom trenutku bio na izlaznim vratima ali se sabrao i zaigrao odlično od utakmice protiv Syracusea.
Najbolji šuter u timu je bez dileme Andre Dawkins, ali on igra samo 14 minuta u prosjeku. Rupe pod košem, koje su velike, donekle krpi Amile Jefferson, a podršku mu pruža treći brat Plumlee, Marshall i to je to od centarske linije, koja je tanka kao papir.
Duke pogađa devet trojki po meču uz gotovo 40% realizacije, sjajno brane protivnički šut sa distance, ali u reketu zna da curi na sve strane. Uz malo sreće mogu dogurati do regionalnog finala. Za nešto više biće potrebno totalno šutersko ludilo...
U ovoj regiji izuzetno opasni su i talentovani Kentucky, sa Juliusom Randleom kao prvom opcijom i igrom tima koja izgleda mnogo bolje nego dobrim dijelom sezone, te prošlosezonski finalista Michigan, koga predvodi iznenađujuće dobri Nik Stauskas. U odnosu na igrača koji je bio isključivo šuter iz mjesta, Stauskas je ove sezone dramatično popravio svoj napadački arsenal.
"Martovsko ludilo" počinje u četvrtak. Stručnjaci kažu da ćemo ove godine vidjeti gomilu neizvjesnih završnica i pobjeda u posljednjim sekundama. Samo poželimo da budu u pravu...