• Izdanje: Potvrdi
Emisije
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Kako Phil kaže

Najtrofejniji i jedan od najboljih trenera u istoriji košarke se vraća u New York, na mjesto gdje je počeo kao NBA igrač. Metode koje je Jackson koristio često nisu bile jasne nikome osim njemu ali su iz godine u godinu donosile rezultat

Philov život je čudesna priča o sudbini u koju ovaj duboko spritualni čovjek vjeruje do kraja.

"Odakle si?"

"Iz Evrope..."

"To mi je jasno. Gdje u Evropi?"

"Sarajevo, Bosna...ako ste ikada čuli"

"Sarajevo?? Naravno da sam čuo. Vrlo interesantan grad. Čitao sam nešto o istoriji Sarajeva. Tamo su počela dva rata. zar ne?"

Tako je otprilike teklo moje upoznavanje sa Philom Jacksonom.

Ja sam želio da pričamo o košarci. On je pričao o svemu osim o košarci. Na kraju smo većinu vremena pričali o Sarajevu....

Košarka nikada nije okupirala život Phila Jacksona. Možda je i zbog toga bio tako uspješan. Razmišljao je o svojim igračima, o timovima, o treninzima, o načinima kako da ih ubijedi da vjeruju u koncept tima, ali na kraju dana neke druge stvari su bile proritet.

"Da ste me pitali ko će od nas biti trener i to vrhunski trener, izdvojio bih svakoga osim Phila Jacksona. On je vozio biciklo, imao kosu do ramena, konzumirao sve i svašta. Bio je pravi buntovnik. Nikada nisam vjerovao da može biti bilo šta što liči na trenera."

Ovako je Phila iz igračkih dana opisala legenda Knicksa Walt Frazier. Phil je odrastao kao smjerno dijete u porodici vjernika. Otac je bio pentekostalski(vjerska grupa u hrišćanstvu) svešetnik. U Philovoj kući nije bilo TV-a, a porodica nije vjerovala u standardnu medicinu. Mama je stalno pripremala porodicu za smak svijeta. Sklonište je bilo očišćeno, zalihe konzervi su bile popunjene. Djeca Jacksonovih nisu vrijeme provodila na ulici sa drugom djecom. Za zabavu su se koristile društvene igre jednom sedmično kako bi se naveli da razmišljaju od malih nogu.

Sportom je Phil počeo da se bavi u srednjoj školi. Pokušavao je sve ali je najbolji bio u bejzbolu i košarci. Stipendiju je dobio od univerziteta North Dakota na kojem je tada trener bio legendarni Bill Fitch. Možete li da zamislite da trener poput Fitcha u današnje vrijeme radi na mjestu kao što je North Dakota?

Uglavnom Jackson je pomalo poentirao, ali je postao poznat po igri u odbrani. Bill Fitch je zainteresovanim NBA skautima prodavao istu foru. Phil Jackson bi sjeo na sredinu zadnjeg sjedišta automobila i zatim svojim izuzetno dugim rukama istovremeno otvarao prednja vrata sa obje strane bez pomjerenja(Tako se to radilo nekada).

Knicksi su draftovali Jacksona 1967 godine, a on je malo po dolasku saopštio čuvenom Redu Holzmanu da želi biti sveštenik i zatim se rastrčao po terenu. Phil je na svakom treningu davao sve od sebe, od čega su najviše strahovali saigrači. Jacksonov lakat je bio ubojito oružje pa je ostatak tima morao da ga smiruje i pravilno usmjerava tu njegovu borbenost. Phil se još u to vrijeme zaljubio u način igre Reda Holzmana i ostao vjerni poštovalac tog stila do kraja.

Proveo je 11 godina u NBA kao solidan igrač i osvojio dvije titule sa Knicksima, mada je možda i više ostao upomaćen po svojim potezima van terena. Pustio je bradu i postao vegetarijanac, išao je redovno na antiratne demonstracije. U knjizi koju je napisao sa Charley Rosenom pod nazivom "Maverick" je detaljno opisao svoje konzumiranje marihunane i LSD-a te naširoko diskutovao o sudbini i karmi. Eskperimentisao je sa misticizmom i spiritualizmom. Jednostavno probao je sve što je nosilo to doba.

Zbog takve reputacije Phil Jackson dugo nije mogao da dobije posao u NBA. Bio je trener u CBA ligi gdje je osvojio titulu šampiona. Bio je i trener u Portoriku. U NBA je nailazio na zatvorena vrata. Jedan od rijetkih koji je bio spreman da mu pruži šansu je bio Jerry Crause. Bullsi su imali upražnjeno mjesto pomoćnog trenera u vrijeme dok je glavni bio Stan Albeck.

Crause je Albecka nagovorio da održi sastanak sa Jacksonom. Nakon njegovog pristanka Phil se pojavio sa dugom bradom, lica opaljenog portorikanskim suncem, dugom kosom i velikim ekvadorskim šeširom sa čijeg je oboda štrčalo pero. Phil je sastanak počeo pričom o tropskoj ptici sa koje je uzeto pero nakon čega se Albeck ustao i otišao.

Phil Jackson je u ljeto 1987 godine bio spreman da ostavi košarku i nađe neki standardni posao. Djeca su se polako pripremala da krenu na koledž a porodici je bio potreban redovan izvor finansiranja koji košarka u tom trenutku nije donosila. Svi philovi prijatelji iz 60-tih i 70-tih su davno postali dio establišmenta. Poslovi u bankama, advokature, nešto od 9 do 5 kako bi se zaradio novac. Phil je odolijevao zbog košarke. Odjednom više nije imao kud.

Sudbina je tu umiješala svoje prste. Sudbina u koju Phil Jackson duboko vjeruje. U oktobru 1987 godine pomoćni trener Bullsa Gene Littles je dobio poziciju direktora za razvoj igrača u tada novoj NBA ekipi Charlotte Hornetsa. Bullsi su ponovo ostali sa upražnjenim mjestom pomoćnog trenera i to pred početak sezone. Niko se nije sjetio Jacksona...

Ustvari sjetio ga se jedan prijatelj koji je izgubio njego  broj telefona i koji je pokušavao da stupi u kontatkt s njim. Probao je par adresa bez rezultata, a zatim se sjetio da je Jackson dolazio na intervju u Bullse pa pozvao njih kako bi evntualno dobio neki kontakt. Taj poziv je ponovo upalio lampicu generalnog menadžera Jerry Crausea.

Jackson je bio svjestan da mu je ta ponuda Bullsa vjerovatno posljednja šansa da uđe u NBA. Obrijao je bradu do brkova i obukao svoje bolje od dva odijela koja je posjedovao. Doug Collins je bio spreman da primi u svoj stručni štab.

Jackson je od početka svoje trenerske karijere imao jedan kvalitet koji imaju samo vrhunski. Znao je s ljudima tj. znao je kako da pridobije igrače. Možete biti vrhunski taktičar, možete biti šta god ali ako niste fleksibilni ako ne znate da doprete do svojih igrača, da shvatite kakvi su ljudi i šta ih pokreće, ne možete biti vrhunski trener. Phil je tu osobinu imao od početka.

Izborni predmet na faksu mu je bila psihologija, u porodici je uvijek bio učen skromnosti. Njegov otac je čitav život na radnom stolu držao figuru od kartona sa malim stopalima i velikom glavom. Poruka je bila:" Ne daj da ti slava ikada udari u glavu jer onda nećeš moći da hodaš u svojim cipelama". Jackson nikada nije pokušavao da bude veći od svojih igrača, da daje više izjava, da ima više slika u novinama. Uvijek je znao gdje mu je mjesto i uvijek je znao da procijeni igrača.

Michaela Jordana je pročitao odmah. Shvatio je da Jordanu uvijek treba očinska figura. Neko ko će mu reći dokle smije i ko će ga kazniti kada pretjera. Opet sve to uraditi na način da ne bude poniženje niti da se najveća zvijezda otuđi. Phil je za sedam dana shvatio ono što Doug Collins ili treneri prije njega nisu nikada.

Jackson je uvijek pažljivo razmišljao o svojim potezima. Malo toga je radio spontano. Brižljivo je isplanirao kako Jordanu saopštiti da ne mora biti prvi strijelac lige. Da mora više uključiti saigrače tokom svake utakmice jer u suprotnom oni neće biti u stanju da pomognu kada dođu odlučujuće utakmice. Da mu minutaža mora biti manja. Da Bullsi nikada neće biti šampioni ukoliko se sve svede na njegovu igru jedan na jedan dok ostali gledaju.

Kada je postao glavni trener Phil je uz pomoć svog asistenta Texa Wintera instalirao trugao napad ili "napad jedankih mogućnosti za sve". Kako je Phil došao na ideju? Lijepo. Pročitao je tokom ljeta knjigu svog pomoćnika Wintera napisanu krajem 50-tih o trougao napadu koji je ovaj izmislio na Kansas Stateu i odlučio da je to sistem koji će od Bullsa napraviti kompaktan tim.

"Ovaj sistem naglašava dodavanje, šutiranje i brzo oslobađanje lopte. Ono što zovemo čistom košarkom. Osnova je da i glavna zvijezda i ostatak ekipe nauče raspored i kretnje te da počnu da vjeruju u to što radimo. Onda će svi biti u stanju da doprinesu u važnim utakmicama jer će znati gdje treba da se pozicioniraju kako bi bili upotrebljivi"

Trougao napad naravno nije bio "napad jednakih mogućnosti za sve", ni blizu, ali je učinio da se svi koji igraju osjećaju djelom tima i da zaista vjeruju da će dobiti loptu kada se odbrana skupi oko najboljeg igrača.

Phil je tražio od svojih igrača da čitaju odbranu i da slijede kretanje igrača koji spusti loptu pod koš. To i jesu bili osnovni principi kretanja unutar trougla. Znalo se gdje ko treba da stoji ali isto tako igrači su trebali da gledaju šta radi protivnička odbrana i da se ponašaju u skladu s tim.

Jackson je od početka svoje karijere glavnog trenera bilježio odlične rezultate i uvodio metode koje nisu bile uobičajne za bilo koji nivo košarke. Skauting za utakmice je često bio ispresijecan insertima iz filmova naročito nakon poraza. Dva omiljena filma su bila "Čarobnjak iz Oza" u vrijeme Bullsa i "Šrek" u vrijeme Lakersa. Svlačionice su bile čišćene od negativne energije, a Phil koji je puno izučavao indijanske i istočne kulture je stvarao auru dobrih vibracija na sastancima uz pomoć mirišljavih štapića i soli, začina i ostalih stvari koje je nabavljao iz raznih dijelova svijeta(Jednom su se Lakersi zamalo pogušili od dima tokom stvaranja pozitivne energije na Havajima).

Jackson je bio prvi trener u NBA koji je odbijao da pozove time-out u kriznim momentima za svoju ekipu u pripremnom periodu i na početku sezone kako bi vidio reakcije igrača na terenu i njihove sposobnosti u stresnim trenucima. Volio je da svaki igrač u timu pronađe svoj kutak na terenu i svoju ulogu u kojoj se dobro osjeća.

"Svlačionica je laboratorija ljudskog ponašanja. Ali ovdje ne pričamo o kunićima i eksperimentima. Ideje su dovele ljude do izgradnje mostova i zgrada. Ja volim da razmišljam o svojim igračima. Volim da zamišljam kako postaju bolji kroz naše akcije. Volim da pronalazim načine kako da ih ohrabrim i motivišem. Ako stalno razmišljaš o tome kako bi bilo bolje da imaš neke druge igrače, ako praviš kombinacije da ih otjeraš i ako nisi lojalan ili ćeš ti da zamrziš njih ili će oni da zamrze tebe, a to ne može biti produktivno..."

Ako ćemo da pričamo o taktici Phil Jackson je bio prvi trener u NBA koji je počeo pick 'n' roll na krilu da usmjerava ka čeonoj liniji. Taj potez je promjenio seriju protiv New Yorka 1993 godine i promjenio odbranu od PNR-a u NBA i kasnije u svijetu košarke.

Phil je stalo pokušavao da pokrene svakog svog igrača, da ga natjera na razmišljanje. Dijelio je knjige većini. Will Perdue je dobio "Velikog Santinija", Michael Jordan je pročitao "Solomonovu pjesmu". Horace Grant je ofanzivni skok popravio čitajući "Dine". Shaq je Philove preporuke uglavnom odlagao u mračne dijelove svoje vile. Phil je tokom avionskih letova i vožnji autobusom igračima davao da popune psihološke testove.

Predložite našem kolumnisti Edinu Avdiću o kome ili čemu da piše u nekom od narednih tekstova. Ukoliko želite da mu uputite želje, čestitke i pozdrave na Twitteru koristite hashtag #edinmondo.

Upravo zbog toga većina Philovih ekipa je sporo ulazila u sezone. Tražila se najbolja uloga za svakoga. Igrači su griješili, promašivali, gubili lopte ali Jackson je uvijek imao plan i bio svjestan da će to donijeti potrebne rezultate kasnije. Zbog toga su u Jacksonovim timovima važne koševe redovno ubacivali John Paxson, Judd Buchler, Steve Kerr, Brian Shaw, Derek Fisher, Saša Vujačić, Lamar Odom, zbog toga je lopte odluke dobijao Toni Kukoč umjesto Scottie Pippena. Jackson gotovo ništa nije radio slučajno.

Phil je bio jedan od rijetkih trenera, tj ljudi iz svijeta sporta uopšte kojeg apsolutno nisu zanimala tuđa mišljenja. Nije čitao sportske strane novina. Nije pratio tv ni radio analize o svojim ekipama, o svom radu, nije koristio internet. Van terena ga je zanimala politika, psihologija, filozofija. Košarkom nije preopterećivao ni sebe ni svoju porodicu. Taj na prvi pogled čudan spoj je donio vrhunske rezultate....

Reći da je Jackson pobjeđivao zato što je imao najbolje igrače jednostavno ne stoji. Biti u stanju da se nosiš sa takvim ličnostima, sa snagom karaktera Jordana, Kobea, sa konstantnim kukanjem Pippena, sa ludilom Dennisa Rodmana, sa osjetljivošću i egom Shaqa, to zaista ne može bilo ko. I drugi treneri su imali Michaela Jordana, Kobea i Shaqa pa sa njima nisu napravili ništa ili gotovo ništa. Jordan je bio šampion samo sa Philom, isto kao i Kobe. Shaq je osvojio jednu titulu mimo Jacksona za 18 godina u ligi. Phi Jackson je od svakog svog igrača uspijevao da izvuče nešto u datom trenutku.

Rezervna petorka ga je vraćala iz dvocifrenog zaostatka u finalu protiv Portlanda. Tyrone Lue je igrao odbranu života u finalu protiv Allena Iversona. Andrew Bynum je izgledao kao najbolji centar lige pod njegovim vodstvom. Phil je napisao knjigu gotovo u potpunosti posvećenu kritici Kobea Bryanta, zatim se opet vratio i vodio ga do još dva naslova prvaka. Phil Jackson je od svog omiljenog trenera Reda Holzmana naučio jednu stvar o košarci i ponašanju trenera u njoj koju je ponavljao gdje god da je radio...

"Košarka je vrlo krhka stvar. Mi kao treneri možemo uraditi sve i pripremiti svakog igrača i psihički i fizički i opet...ako nema tog grupnog refleksa i reakcije u pravom trenutku, ako nema tog jedinstva grupe, to će biti samo pet igrača na terenu. Ta veza, to jedinstvo je vrlo krhka stvar. To je gotovo nešto sveto. To je ono gdje riječ SVE dobija svoje pravo značenje...."

Phil Jackson je nakon osvojenih 13 titula kao igrač i trener, nakon vođenja najboljih igrača na svijetu, nakon svih priznanja napravio puni krug i postao predsjednik Knicksa. Vraća se na mjesto gdje ga je pokojni Holzman naučio da bude šampion, da svaki igrač na terenu treba biti opasan po koš, da košarka mora biti nesebična do bola. Da najbolji igrač jeste najbolji zato što se žrtvuje za saigrača i njemu omogućava da bude. Da lopta uvijek ide onome ko je u najboljoj poziciji da poentira i da titula može da se osvoji samo timski.

Knicksi sa njihovim vlasnikom Jamesom Dolanom već godinama nisu ni sjenka onoga što su bili pod Rileyem, o Holzmanu da ne pričamo. Phil više neće biti trener. Nakon stentova oko srca, raka prostate, vještačkih koljena i kukova fizički više ne može da bude trener. Čak neće puno vremena ni provoditi u New Yorku.

Opet iskustvo nas uči da je Phi Jackson uvijek znao da postavi prave ljude na prava mjesta, da pridobije igrače i da ih ubjedi da vjeruju u ono što on vjeruje. Phil Jackson je još uvijek jedan od rijetkih čije ime garantuje titulu....

Inicijalizacija u toku...

Komentari 24

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

brothers in arms

ocemo pricu o braci Dragic... Ova kolumna je sjajna kao i Fil

Leonida

Tim Duncan je najbolja cetvorka lige svih vremena!

trojka

Pisi o Draganu Lukovskom! :)

Najnovije

Kolumnisti