Ostali kolumnisti
31.05.2013.
Život i smrt Roja Tarplija
Jedan od najperspektivnijih igrača 80-ih preminuo je u subotu u Texasu, u 50. godini. Ni 20 miliona dolara nije bio dovoljan razlog da ostavi flašu. Edin Avdić vraća se na MONDO pričom o porazu velikog talenta u životnoj borbi.
"Gospodine Tarpley, vi niste narkoman...vi ste alkoholičar. Vama droga treba da biste mogli duže da pijete" - tako je jedan doktor u Dallasu objasnio Royu od čega zaista boluje. Tarpley je navlačio majicu i zbunjeno gledao sijedog čovjeka, koji mu je u par rečenica objasnio čitav njegov život...
"Vi i samo vi možete da se izborite sa ovim. Mi ćemo vam pomoći koliko god možemo, ali bez vaše istinske želje sve će biti uzalud".
Roy je u NBA došao kao dio one nesretne draft klase '86, u kojoj gotovo da nije bilo igrača koji nije nešto ušmrkao, popušio ili ubrizgao u venu. Srce Lena Biasa je eksplodiralo od prekomjerne doze kokaina veče nakon drafta, Tarpley je izdržao nešto duže.
Kažu da je ovisnost genetski predisponirana, mada niko ne može to do kraja da dokaže. U Americi se troše milioni dolara da bi se uspostavila neka veza između one stare: "Ako ti je tata bio alkoholičar, vjerovatno ćeš biti i ti", ali previše je faktora uključeno u sve to da bi jednostavna analiza krvi dala bilo kakav definitivan rezultat.
Tarpleyu su pomagali svi i sve je na kraju bilo uzalud.
Roy nije bio depresivni pijanac, ne, ne... Roy je imao onaj prirodni osmijeh veselog čovjeka bez puno briga u životu. Volio je društvo, šalio se sa svima. Pomogao novcem ili prisustvom gdje god je mogao, ali njemu na kraju dana niko nije mogao da pomogne, a probali su svi ili gotovo svi. Da, bio je toliko dobar igrač da ni u svijetu zlih i zavidnih ljudi niko nije želio da Tarpley propadne.
Košarka je za njega bila zaista igra. Kasno je počeo, uglavnom nije znao šta treba da radi ili gdje da stoji ali je bilo tako prirodno dobar, da uopšte nije bilo diskusije hoće li biti igrač. Duge ruke, duge noge. Roy je trčao kao vihor. Možda i najbrži visoki igrač svoje generacije. Šta god da je pokušao na terenu ostajalo je memorisano u mišićima.
"Daj da probam šut da distance....". Skok? Dell Harris se i danas kune da je Tarpley bio najbolji skakač u NBA poslije Wilta!? Tarpley je u svojoj drugoj NBA sezoni štancao 20-20 utakmice kao da šeta kroz park. Jednostavno, u njegovoj igri nije bilo ni sile, ni muke. Sve je izgledalo lako, kao najnormalnija stvar na svijetu. Na žalost, tako je i pio, tako se i drogirao.
Još na univerzitetu Michigan je dva puta pao na kokain i marihuanu. Prazne limenke pive niko nije ni brojao. NBA skautima Michigan je naravno pričao idealnu priču, sve dok Dallas Mavsi nisu ozbiljno zaigrizli. Njima su priznali da Tarpley ima problema.
"Nema problema", rekli su u Dallasu "Mi ćemo se pobrinuti za njega". Kako da se pobrinu kada je u to vrijeme u NBA svlačionici najnormalnija stvar bila vidjeti dva kartona hladne pive za igrače i stručni štab nakon naporne utakmice...
Igrali su finale Zapada i izgubili od Lakersa, strašnih Lakersa u sedam tekmi. Tarpley? 13 poena i 12 skokova prosjeku, te nagrada za najboljeg šestog igrača lige. U drugoj sezoni. Imao je 23 godine. Sem Perkins i Derek Harper po 25, Detlef Schrempf 24. Blackman i Aguierre po 28... Nebo je bila granica. U stvari - nije. Plesali su samo jedno ljeto.
Ta 81 utakmica, koliko ih je 1988. godine odigrao Roy Tarpley, ostaje najveći broj tekmi koje je odigrao u jednoj NBA sezoni. Godinu dana kasnije, zaradio je trogodišnju suspenziju zbog tri uzastopne vožnje u pijanom stanju. Nije se sjetio da pozove nekog druga ili taksi.
Mavsi su zaista pokušavali sve. Slali ga na rehabilitaciju. Stalno su ga obilazili pomoćni treneri, saigrači. Uzalud.
Kako 24 sata nadgledati nekoga ko ima višak novca i slobodnog vremena? U roku od devet mjeseci tri puta je uhapšen zbog vožnje u pijanom stanju i dobio šut kartu iz najjače lige na svijetu. Najbolji šesti čovjek, budući all star. Zbogom.
Kao u nekoj komediji Willa Farrella završio je u Miami Tropicsima, gdje tete u bikinijama najavljuju početak četvrtine i gdje neki sumnjiv tip dresira medvjeda na poluvremenu.
Onda je stigao poziv Arisa. Grčka sa viškom novca za košarku i konkurencijom gdje i mortus pijani Tarpley može da ubaci 20 poena i napravi 18 skokova bila je idealan scenario. U Grčkoj nikoga nije bilo briga što se Roy raznosi od alkohola i droge sve dok je mogao da proizvodi na terenu. A proizvodio je... Aris je te godine već ostao bez Galisa, a čuveni i kontroverzni trener Janis Joanidis je preselio u bogatije krajeve.
Keš Arisa je zamjenio za onaj Olimpijakosa. Tarpley je bio najbolji skakač grčke lige te godine sa... pazite sada 17,2 skoka u prosjeku. Upitno je da li je ijedan meč te godine igrao trijezan tj. sigurno je da je mamuran bio na svakom. Popiti par flaša viskija i 40-50 piva za noć i zatim imati 30 poena i 25 skokova? Nikakav problem za Roya.
Protivnički igrači su odbijali da ga čuvaju jer mu je kompletno tijelo bazdilo na alkohol, on je rutinski pio u svlačionici i igrao kao sat. Za tu ligu je jednostavno bio previše dobar u bilo kojem stanju. A stanja su uglavnom bila blizu halucinacije. I dan-danas bez obzira na sve strance koji su prodefilovali kroz Grčku, većina trenera i novinara kaže da od Tarpleya boljeg nije bilo.
Za sva vremena ostaje činjenica da je Roy za 22 minuta u igri napravio 32 poena, 24 skoka, 8 blokada, 6 asistencija i 6 ukradenih lopti u prvenstvenoj utakmici grčke lige. Možete da zamislite šta je odjeven u košulju bez rukava i sunčane naočale napravio noć prije utakmice...
Dolaskom u Olympiacos, Tarpley je dohvatio duplu krunu u Grčkoj. Slao je djecu da mu uzimaju video kasete. Po piće je uglavnom išao sam. Taj Olympiacos je pravljen da osvoji titulu evropskog šampiona. Zapeli su u finalu. Corny Thompson. Trojka. Znate već priču...
Sreća je nakon svega pogledala Roya Tarpleya. dobio je drugu šansu. Onu koju većina ne dobije. NBA mu je udijelila pomilovanje. Dallas se sjetio svoje prve ljubavi. U ljeto 1994, tada već 30-godišnji Tarpley je potpisao ugovor na 6 godina vrijedan 20 miliona dolara. U jednoj ruci je imao 20 miliona, u drugoj alkohol i drogu. Izdržao je 50 utakmica. Opet je pao na kontroli i opet je otjeran. Ovaj put bez ikakve mogućnosti da bude pomilovan.
Potucao se po Grčkoj, Kipru i Kini. Uhapšen je jer je svoju djevojku opekao po stomaku vrelom peglom. Da, dobro ste pročitali. Porok je ostvario konačnu pobjedu.
U posljednjem pokušaju do dođe do neke love, Tarpley je ponovo počeo da trenira kako bi se vratio u NBA. Sa 45 godina na leđima to je bilo previše i od njega. Onda je tužio prije 5-6 godina Dallas i NBA zbog toga što su hendikepiranom čovjeku branili da "radi svoj posao". Svoju ovisnost je nazvao hendikepom. Vjerovatno je i bio u pravu. Mark Cuban se sažalio i isplatio ga u vansudskoj nagodbi...
Njegov trener Bill Frieder je smatrao da će Tarpley biti jedan od najboljih ikada. Nakratko je izgledalo da je u pravu, ali kada ni 20 miliona dolara nije dovoljan razlog da ostaviš flašu...
U svim sportovima postoje igrači za koje se pitamo da li je moglo drugačije. Za većinu odgovor nikada ne saznamo. Tarpleyeva priča je na žalost gotovo pa uobičajena. Ono što je neuobičajeno jeste da tako dobar igrač napravi tako malo...
"Gospodine Tarpley, vi niste narkoman...vi ste alkoholičar. Vama droga treba da biste mogli duže da pijete" - tako je jedan doktor u Dallasu objasnio Royu od čega zaista boluje. Tarpley je navlačio majicu i zbunjeno gledao sijedog čovjeka, koji mu je u par rečenica objasnio čitav njegov život...
"Vi i samo vi možete da se izborite sa ovim. Mi ćemo vam pomoći koliko god možemo, ali bez vaše istinske želje sve će biti uzalud".
Roy je u NBA došao kao dio one nesretne draft klase '86, u kojoj gotovo da nije bilo igrača koji nije nešto ušmrkao, popušio ili ubrizgao u venu. Srce Lena Biasa je eksplodiralo od prekomjerne doze kokaina veče nakon drafta, Tarpley je izdržao nešto duže.
Kažu da je ovisnost genetski predisponirana, mada niko ne može to do kraja da dokaže. U Americi se troše milioni dolara da bi se uspostavila neka veza između one stare: "Ako ti je tata bio alkoholičar, vjerovatno ćeš biti i ti", ali previše je faktora uključeno u sve to da bi jednostavna analiza krvi dala bilo kakav definitivan rezultat.
Tarpleyu su pomagali svi i sve je na kraju bilo uzalud.
Roy nije bio depresivni pijanac, ne, ne... Roy je imao onaj prirodni osmijeh veselog čovjeka bez puno briga u životu. Volio je društvo, šalio se sa svima. Pomogao novcem ili prisustvom gdje god je mogao, ali njemu na kraju dana niko nije mogao da pomogne, a probali su svi ili gotovo svi. Da, bio je toliko dobar igrač da ni u svijetu zlih i zavidnih ljudi niko nije želio da Tarpley propadne.
Košarka je za njega bila zaista igra. Kasno je počeo, uglavnom nije znao šta treba da radi ili gdje da stoji ali je bilo tako prirodno dobar, da uopšte nije bilo diskusije hoće li biti igrač. Duge ruke, duge noge. Roy je trčao kao vihor. Možda i najbrži visoki igrač svoje generacije. Šta god da je pokušao na terenu ostajalo je memorisano u mišićima.
"Daj da probam šut da distance....". Skok? Dell Harris se i danas kune da je Tarpley bio najbolji skakač u NBA poslije Wilta!? Tarpley je u svojoj drugoj NBA sezoni štancao 20-20 utakmice kao da šeta kroz park. Jednostavno, u njegovoj igri nije bilo ni sile, ni muke. Sve je izgledalo lako, kao najnormalnija stvar na svijetu. Na žalost, tako je i pio, tako se i drogirao.
Još na univerzitetu Michigan je dva puta pao na kokain i marihuanu. Prazne limenke pive niko nije ni brojao. NBA skautima Michigan je naravno pričao idealnu priču, sve dok Dallas Mavsi nisu ozbiljno zaigrizli. Njima su priznali da Tarpley ima problema.
"Nema problema", rekli su u Dallasu "Mi ćemo se pobrinuti za njega". Kako da se pobrinu kada je u to vrijeme u NBA svlačionici najnormalnija stvar bila vidjeti dva kartona hladne pive za igrače i stručni štab nakon naporne utakmice...
Igrali su finale Zapada i izgubili od Lakersa, strašnih Lakersa u sedam tekmi. Tarpley? 13 poena i 12 skokova prosjeku, te nagrada za najboljeg šestog igrača lige. U drugoj sezoni. Imao je 23 godine. Sem Perkins i Derek Harper po 25, Detlef Schrempf 24. Blackman i Aguierre po 28... Nebo je bila granica. U stvari - nije. Plesali su samo jedno ljeto.
Ta 81 utakmica, koliko ih je 1988. godine odigrao Roy Tarpley, ostaje najveći broj tekmi koje je odigrao u jednoj NBA sezoni. Godinu dana kasnije, zaradio je trogodišnju suspenziju zbog tri uzastopne vožnje u pijanom stanju. Nije se sjetio da pozove nekog druga ili taksi.
Mavsi su zaista pokušavali sve. Slali ga na rehabilitaciju. Stalno su ga obilazili pomoćni treneri, saigrači. Uzalud.
Kako 24 sata nadgledati nekoga ko ima višak novca i slobodnog vremena? U roku od devet mjeseci tri puta je uhapšen zbog vožnje u pijanom stanju i dobio šut kartu iz najjače lige na svijetu. Najbolji šesti čovjek, budući all star. Zbogom.
Kao u nekoj komediji Willa Farrella završio je u Miami Tropicsima, gdje tete u bikinijama najavljuju početak četvrtine i gdje neki sumnjiv tip dresira medvjeda na poluvremenu.
Onda je stigao poziv Arisa. Grčka sa viškom novca za košarku i konkurencijom gdje i mortus pijani Tarpley može da ubaci 20 poena i napravi 18 skokova bila je idealan scenario. U Grčkoj nikoga nije bilo briga što se Roy raznosi od alkohola i droge sve dok je mogao da proizvodi na terenu. A proizvodio je... Aris je te godine već ostao bez Galisa, a čuveni i kontroverzni trener Janis Joanidis je preselio u bogatije krajeve.
Keš Arisa je zamjenio za onaj Olimpijakosa. Tarpley je bio najbolji skakač grčke lige te godine sa... pazite sada 17,2 skoka u prosjeku. Upitno je da li je ijedan meč te godine igrao trijezan tj. sigurno je da je mamuran bio na svakom. Popiti par flaša viskija i 40-50 piva za noć i zatim imati 30 poena i 25 skokova? Nikakav problem za Roya.
Protivnički igrači su odbijali da ga čuvaju jer mu je kompletno tijelo bazdilo na alkohol, on je rutinski pio u svlačionici i igrao kao sat. Za tu ligu je jednostavno bio previše dobar u bilo kojem stanju. A stanja su uglavnom bila blizu halucinacije. I dan-danas bez obzira na sve strance koji su prodefilovali kroz Grčku, većina trenera i novinara kaže da od Tarpleya boljeg nije bilo.
Za sva vremena ostaje činjenica da je Roy za 22 minuta u igri napravio 32 poena, 24 skoka, 8 blokada, 6 asistencija i 6 ukradenih lopti u prvenstvenoj utakmici grčke lige. Možete da zamislite šta je odjeven u košulju bez rukava i sunčane naočale napravio noć prije utakmice...
Dolaskom u Olympiacos, Tarpley je dohvatio duplu krunu u Grčkoj. Slao je djecu da mu uzimaju video kasete. Po piće je uglavnom išao sam. Taj Olympiacos je pravljen da osvoji titulu evropskog šampiona. Zapeli su u finalu. Corny Thompson. Trojka. Znate već priču...
Sreća je nakon svega pogledala Roya Tarpleya. dobio je drugu šansu. Onu koju većina ne dobije. NBA mu je udijelila pomilovanje. Dallas se sjetio svoje prve ljubavi. U ljeto 1994, tada već 30-godišnji Tarpley je potpisao ugovor na 6 godina vrijedan 20 miliona dolara. U jednoj ruci je imao 20 miliona, u drugoj alkohol i drogu. Izdržao je 50 utakmica. Opet je pao na kontroli i opet je otjeran. Ovaj put bez ikakve mogućnosti da bude pomilovan.
Potucao se po Grčkoj, Kipru i Kini. Uhapšen je jer je svoju djevojku opekao po stomaku vrelom peglom. Da, dobro ste pročitali. Porok je ostvario konačnu pobjedu.
U posljednjem pokušaju do dođe do neke love, Tarpley je ponovo počeo da trenira kako bi se vratio u NBA. Sa 45 godina na leđima to je bilo previše i od njega. Onda je tužio prije 5-6 godina Dallas i NBA zbog toga što su hendikepiranom čovjeku branili da "radi svoj posao". Svoju ovisnost je nazvao hendikepom. Vjerovatno je i bio u pravu. Mark Cuban se sažalio i isplatio ga u vansudskoj nagodbi...
Njegov trener Bill Frieder je smatrao da će Tarpley biti jedan od najboljih ikada. Nakratko je izgledalo da je u pravu, ali kada ni 20 miliona dolara nije dovoljan razlog da ostaviš flašu...
U svim sportovima postoje igrači za koje se pitamo da li je moglo drugačije. Za većinu odgovor nikada ne saznamo. Tarpleyeva priča je na žalost gotovo pa uobičajena. Ono što je neuobičajeno jeste da tako dobar igrač napravi tako malo...
"Gospodine Tarpley, vi niste narkoman...vi ste alkoholičar. Vama droga treba da biste mogli duže da pijete" - tako je jedan doktor u Dallasu objasnio Royu od čega zaista boluje. Tarpley je navlačio majicu i zbunjeno gledao sijedog čovjeka, koji mu je u par rečenica objasnio čitav njegov život...
"Vi i samo vi možete da se izborite sa ovim. Mi ćemo vam pomoći koliko god možemo, ali bez vaše istinske želje sve će biti uzalud".
Roy je u NBA došao kao dio one nesretne draft klase '86, u kojoj gotovo da nije bilo igrača koji nije nešto ušmrkao, popušio ili ubrizgao u venu. Srce Lena Biasa je eksplodiralo od prekomjerne doze kokaina veče nakon drafta, Tarpley je izdržao nešto duže.
Kažu da je ovisnost genetski predisponirana, mada niko ne može to do kraja da dokaže. U Americi se troše milioni dolara da bi se uspostavila neka veza između one stare: "Ako ti je tata bio alkoholičar, vjerovatno ćeš biti i ti", ali previše je faktora uključeno u sve to da bi jednostavna analiza krvi dala bilo kakav definitivan rezultat.
Tarpleyu su pomagali svi i sve je na kraju bilo uzalud.
Roy nije bio depresivni pijanac, ne, ne... Roy je imao onaj prirodni osmijeh veselog čovjeka bez puno briga u životu. Volio je društvo, šalio se sa svima. Pomogao novcem ili prisustvom gdje god je mogao, ali njemu na kraju dana niko nije mogao da pomogne, a probali su svi ili gotovo svi. Da, bio je toliko dobar igrač da ni u svijetu zlih i zavidnih ljudi niko nije želio da Tarpley propadne.
Košarka je za njega bila zaista igra. Kasno je počeo, uglavnom nije znao šta treba da radi ili gdje da stoji ali je bilo tako prirodno dobar, da uopšte nije bilo diskusije hoće li biti igrač. Duge ruke, duge noge. Roy je trčao kao vihor. Možda i najbrži visoki igrač svoje generacije. Šta god da je pokušao na terenu ostajalo je memorisano u mišićima.
"Daj da probam šut da distance....". Skok? Dell Harris se i danas kune da je Tarpley bio najbolji skakač u NBA poslije Wilta!? Tarpley je u svojoj drugoj NBA sezoni štancao 20-20 utakmice kao da šeta kroz park. Jednostavno, u njegovoj igri nije bilo ni sile, ni muke. Sve je izgledalo lako, kao najnormalnija stvar na svijetu. Na žalost, tako je i pio, tako se i drogirao.
Još na univerzitetu Michigan je dva puta pao na kokain i marihuanu. Prazne limenke pive niko nije ni brojao. NBA skautima Michigan je naravno pričao idealnu priču, sve dok Dallas Mavsi nisu ozbiljno zaigrizli. Njima su priznali da Tarpley ima problema.
"Nema problema", rekli su u Dallasu "Mi ćemo se pobrinuti za njega". Kako da se pobrinu kada je u to vrijeme u NBA svlačionici najnormalnija stvar bila vidjeti dva kartona hladne pive za igrače i stručni štab nakon naporne utakmice...
Igrali su finale Zapada i izgubili od Lakersa, strašnih Lakersa u sedam tekmi. Tarpley? 13 poena i 12 skokova prosjeku, te nagrada za najboljeg šestog igrača lige. U drugoj sezoni. Imao je 23 godine. Sem Perkins i Derek Harper po 25, Detlef Schrempf 24. Blackman i Aguierre po 28... Nebo je bila granica. U stvari - nije. Plesali su samo jedno ljeto.
Ta 81 utakmica, koliko ih je 1988. godine odigrao Roy Tarpley, ostaje najveći broj tekmi koje je odigrao u jednoj NBA sezoni. Godinu dana kasnije, zaradio je trogodišnju suspenziju zbog tri uzastopne vožnje u pijanom stanju. Nije se sjetio da pozove nekog druga ili taksi.
Mavsi su zaista pokušavali sve. Slali ga na rehabilitaciju. Stalno su ga obilazili pomoćni treneri, saigrači. Uzalud.
Kako 24 sata nadgledati nekoga ko ima višak novca i slobodnog vremena? U roku od devet mjeseci tri puta je uhapšen zbog vožnje u pijanom stanju i dobio šut kartu iz najjače lige na svijetu. Najbolji šesti čovjek, budući all star. Zbogom.
Kao u nekoj komediji Willa Farrella završio je u Miami Tropicsima, gdje tete u bikinijama najavljuju početak četvrtine i gdje neki sumnjiv tip dresira medvjeda na poluvremenu.
Onda je stigao poziv Arisa. Grčka sa viškom novca za košarku i konkurencijom gdje i mortus pijani Tarpley može da ubaci 20 poena i napravi 18 skokova bila je idealan scenario. U Grčkoj nikoga nije bilo briga što se Roy raznosi od alkohola i droge sve dok je mogao da proizvodi na terenu. A proizvodio je... Aris je te godine već ostao bez Galisa, a čuveni i kontroverzni trener Janis Joanidis je preselio u bogatije krajeve.
Keš Arisa je zamjenio za onaj Olimpijakosa. Tarpley je bio najbolji skakač grčke lige te godine sa... pazite sada 17,2 skoka u prosjeku. Upitno je da li je ijedan meč te godine igrao trijezan tj. sigurno je da je mamuran bio na svakom. Popiti par flaša viskija i 40-50 piva za noć i zatim imati 30 poena i 25 skokova? Nikakav problem za Roya.
Protivnički igrači su odbijali da ga čuvaju jer mu je kompletno tijelo bazdilo na alkohol, on je rutinski pio u svlačionici i igrao kao sat. Za tu ligu je jednostavno bio previše dobar u bilo kojem stanju. A stanja su uglavnom bila blizu halucinacije. I dan-danas bez obzira na sve strance koji su prodefilovali kroz Grčku, većina trenera i novinara kaže da od Tarpleya boljeg nije bilo.
Za sva vremena ostaje činjenica da je Roy za 22 minuta u igri napravio 32 poena, 24 skoka, 8 blokada, 6 asistencija i 6 ukradenih lopti u prvenstvenoj utakmici grčke lige. Možete da zamislite šta je odjeven u košulju bez rukava i sunčane naočale napravio noć prije utakmice...
Dolaskom u Olympiacos, Tarpley je dohvatio duplu krunu u Grčkoj. Slao je djecu da mu uzimaju video kasete. Po piće je uglavnom išao sam. Taj Olympiacos je pravljen da osvoji titulu evropskog šampiona. Zapeli su u finalu. Corny Thompson. Trojka. Znate već priču...
Sreća je nakon svega pogledala Roya Tarpleya. dobio je drugu šansu. Onu koju većina ne dobije. NBA mu je udijelila pomilovanje. Dallas se sjetio svoje prve ljubavi. U ljeto 1994, tada već 30-godišnji Tarpley je potpisao ugovor na 6 godina vrijedan 20 miliona dolara. U jednoj ruci je imao 20 miliona, u drugoj alkohol i drogu. Izdržao je 50 utakmica. Opet je pao na kontroli i opet je otjeran. Ovaj put bez ikakve mogućnosti da bude pomilovan.
Potucao se po Grčkoj, Kipru i Kini. Uhapšen je jer je svoju djevojku opekao po stomaku vrelom peglom. Da, dobro ste pročitali. Porok je ostvario konačnu pobjedu.
U posljednjem pokušaju do dođe do neke love, Tarpley je ponovo počeo da trenira kako bi se vratio u NBA. Sa 45 godina na leđima to je bilo previše i od njega. Onda je tužio prije 5-6 godina Dallas i NBA zbog toga što su hendikepiranom čovjeku branili da "radi svoj posao". Svoju ovisnost je nazvao hendikepom. Vjerovatno je i bio u pravu. Mark Cuban se sažalio i isplatio ga u vansudskoj nagodbi...
Njegov trener Bill Frieder je smatrao da će Tarpley biti jedan od najboljih ikada. Nakratko je izgledalo da je u pravu, ali kada ni 20 miliona dolara nije dovoljan razlog da ostaviš flašu...
U svim sportovima postoje igrači za koje se pitamo da li je moglo drugačije. Za većinu odgovor nikada ne saznamo. Tarpleyeva priča je na žalost gotovo pa uobičajena. Ono što je neuobičajeno jeste da tako dobar igrač napravi tako malo...
