Nije mali broj slučajeva u kojima je sud morao da "preseče" da li su budući supružnici sposobni da dele dobro i zlo. Godišnje po nekoliko stotina zahteva.
Ista procedura važi i za poslovno nesposobne osobe, usvojioca i usvojenika, kao i za tazbinske srodnike - svekra i snaju, zeta i taštu, očuha i pastorku, maćehu i pastorka, kada odluče da stanu na ludi kamen.
Svake godine, sudovi u Srbiji dobiju po nekoliko stotina ovakvih zahteva. Uglavnom ih potpisuju buduće mlade, koje navode niz razloga zbog kojih žele da se venčaju pre punoletstva. Čak i u slučaju da ih od osamnaeste godine deli svega nekoliko meseci.
Sud prvo sasluša mladence. Značajno je, kako se navodi u zakonu, i da li postoji "slobodna volja maloletnika za zaključenje braka i da li je on dostigao telesnu i duševnu zrelost koja je potrebna za obavljanje prava i dužnosti u braku".
Na red, zatim, dolaze i roditelji koje sud pita za mišljenje. Ali, čak i ako se protive, to nikog ne obavezuje. Mišljenje o tome da li su budući supružnici psihički sposobni za brak daje Centar za socijalni rad, a sud poziva i lekara.
"Postupak se pokreće predlogom koji podnosi osoba koja ne ispunjava uslove za zaključenje braka, a ako je ne ispunjavaju obe, onda obe podnose predlog", objašnjava za "Novosti" portparol Prvog osnovnog suda u Beogradu sudija Gordana Vuković.
Među ovim postupcima nema maratonskih. Najčešće se sve završava na jednom ročištu, jer se prethodno dostave sva neophodna dokumenta, i u najvećem broju slučajeva u korist budućih supružnika.
(MONDO)