Pročitajte šta je uradila jedna mama u Srbiji kada joj je sin rekao da je gej. Šta biste vi učinili na njenom mestu, i da li znate šta je - autovanje?
"Nisam bila šokirana kada mi je sin rekao da je gej, jer sam pretpostavljala da je tako. Bila sam upucena u njegovo odrastanje i prepoznala sam sve promene koje su se dešavale. Cak sam ga navela na to da mi kaže. Zapravo, više je on bio šokiran mojom reakcijom - pozitivnom i punom razumevanja", ispricala je svoje iskustvo majka mladica koji je gej, na tribini "Razgovori sa zajednicom - autovanje, licna borba i revolucija", koja je održana u Kulturnom centru Grad u Beogradu, povodom 11. oktobra - Medunarodnog dana autovanja.
Prvo da vam objasnimo, ako ne znate, šta je autovanje - to je termin kojim se naziva cin javnog izjašnjavanja neke osobe da je gej, a Medunarodni dan autovanja se u svetu obeležava vec 28 godina.
A kod nas?
Kod nas nije tako, autovanje ide teško, praceno je mnogim problemima, nekada cak i opasnim po život.
"Nije lako, ni deci niti nama, roditeljima. Moj sin i ja smo prolazili kroz razne faze - tuga, strah, osecaj krivice, ali nikada nisam svoje dete odbacila, vec sam se trudila da mu budem podrška i utocište. Borili smo se i dalje se borimo, zajedno", kaže mama.
O stalnoj borbi su pricali i drugi ucesnici Tribine, koji su želeli da ostanu anonimni.
"Ja sam od ranog detinjstva znao da sam gej, da me privlace decaci, ali mi nije odmah sve bilo jasno u vezi sa tim - da li je to normalno ili ne, da li ima još decaka poput mene, da li je to neka bolest, da li se nasleduje... Mnogo mi je znacilo kada su pocele da se održavaju gej parade, jer je to bila prilika da shvatim da nisam usamljen i da se ti ljudi, koji su kao ja, bore za neka naša zajednicka ljudska prava", ispricao nam je aktivista Gej parade u Beogradu, momak od 18 godina, i objasnio je kako se on autovao.
"Još u osnovnoj školi sam prvo rekao svom bratu blizancu da sam gej, a on meni: 'Fuj! To mi se gadi', ali sam nastavio da mu povremeno pricam o ljubavnim dogodovštinama svojih gej prijatelja, i to mu je bilo zanimljivo. I nekim drugaricama u školi sam rekao, i njima je to bilo kul. Sada znaju skoro svi, cak i profesori, a jedna od njih je veceras došla na Tribinu da me podrži", rekao je ovaj mladic i dobio veliki aplauz, kao i njegova profesorka.
Medutim, njegovi roditelji nisu tako dobro reagovali:
"Kada sam u nekoj svojoj depresivnoj fazi rekao mami da sam gej ona nije želela sa mnom da prica skoro mesec dana. Zatim je mislila da ce me 'to proci' kada prode i pubertet, desice se neko cudo i bicu opet strejt. Ali, cudo se nije desilo i mama je na kraju prihvatila cinjenicu. Kada sam joj ove godine saopštio da cu volontirati na Prajdu rekla mi je: 'Da ne moram danas da radim išla bih sa tobom'. Otac je saznao godinu dana kasnije, i to od nje, jer nas dvojica tada nismo imali dobar odnos, ne živimo zajedno jer su mi roditelji razvedeni. Jako teško je podneo to, hteo je cak da radi DNK analize, ali kasnije je i on prihvatio da sam gej".
O tome da li je proces autovanja danas jednostavniji i bezbedniji nego ranije, da li je naše društvo postalo otvorenije za gej populaciju ili ne, pricala je psihoterapeutkinja Jelena Vidic:
Izvor: Mondo/ Stefan Stojanović"Na žalost, nemamo rezultate istraživanja koji bi tacno pokazali cinjenice u vezi sa tim, ali je primetno da se sada više govori o LGBT osobama, a to je jedan od nacina za razbijanje stigme. Medutim, i dalje ne znamo da li to utice i na generacije roditelja koji su odrastali tokom osamdesetih ili ranije, kada se o tome cutalo".
Zašto je roditeljima teško da prihvate cinjenicu da im je dete gej? Da li je neobaveštenost glavni razlog?
Psihološkinja kaže da je saznanje da vam je dete gej povezano sa osecajem gubitka. "Dokle god budemo odrastali u društvu koje ima ovakve norme, svaki oblik razlicitosti cemo doživljavati kao gubitak."
A šta kaže majka gej decaka?
"Ja sam bila tužna jer je i on bio tužan, uplašena jer je i on bio uplašen. Znam koliko je naše društvo netolerantno i bojala sam se sa cime ce moje dete sve morati da se suoci samo zato što je gej."
Osim roditelja, tu su i vršnjaci.
U periodu puberteta mladima su vršnjaci cesto bitniji od porodice. Da li oni danas lakše nego pre nekoliko godina, prihvataju gej osobe u svom okruženju?
Istraživanje koje je uradio Autonomni ženski centar je pokazalo da polovina ispitanih decaka smatra da je u redu da pretuku svog vršnjaka koji je zaljubljen u drugog decaka. S druge strane, postoje škole, sredine, grupe koje jesu tolerantnije, ali i dalje imamo više onih koji su zatvoreni i nasilni.
"Bila sam nedavno na Fakultetu za medije i komunikaciju, sa studentima sam pricala o transrodnosti sa psihološkog stanovišta, i videla da je u tom okruženju vecina otvorena da razume i prihvati tu populaciju. Medutim, na Filozofskom fakultetu u Beogradu je sasvim drugacije. Tamo su studenti konzervativniji", kaže psihoterapeutkinja.
Da li se gej osobe u Srbji plaše?
"Ako prihvatite sami sebe i ne stidite se toga što jeste, onda ce vam biti lakše i da prihvatite cinjenicu da ce, možda, neko da vas prebije zato što ste gej. Primecujem pozitivne promene. Imao sam 17 godina kada sam otišao na prvu gej žurku. Tamo sam sreo svog druga iz Železnika, veoma konzervativne sredine, ali ni tamo me niko nije maltretirao. Znate, ja sam odlican u školi, nemam nikakve komplekse, isti samo kao oni. Život mi je baš kvalitetan i to što neko može da me prebije je najviše što može da mi uradi. A ja cu se i od toga oporaviti i nastavicu dalje", kaže mladi aktivista Gej parade i dodaje da se treba auotovati jer to gej osobama daje osecaj olakšanja i slobode.
Medutim, na Tribini su se cula i drugacija mišljenja.
"Lepo je kada se autuješ pa prestanu dušebrižnici da te pitaju - kada ceš da se udaš, da rodiš dete, i slicno. Medutim, ja sam gej i svi u mojoj okolini znaju, ali i dalje nikome ne bih preporucila da to javno kaže sve dok nisu sigurni da su sasvim bezbedni i da autovanje nece uticati na njihovu bezbenost i egzistenciju. Mnogi nakon autovanja budu izbaceni iz kuce, fizicki maltretirani, ostaju bez posla. Zato svako mora sam da odluci da li ce i kada to da uradi, i da pre toga dobro osluškuje sredinu u kojoj živi, da opipava teren i reakcije svih iz svog okruženja", rekla je devojka iz publike, koja se izjasnila kao lezbijka.
Zašto bi trebalo da drugi uopšte znaju da li je neko gej ili ne? Zar to nije licna, intimna stvar?
"Svako od nas, bez obzira na to da li je gej ili ne, želi da bude prihvacen, pre svega od strane osoba koje su im važne - od roditelja, a onda i bližeg i daljeg okruženja. Da bi nas neko prihvatio mora nas videti onakvim kakvi jesmo. Medutim, kada moramo jedan deo sebe, i to bitan deo identiteta, da krijemo, onda je to teret i otežava naš dalji rast i razvoj i dovodi do toga da nosimo veliku krivicu. Osecanje krivice je jedno do najdestruktivnijih osecanja", objasnila je Jelena Vidic i dodala da autovanje nikako ne sme da bude prisilno i iznudeno.
Jedno istraživanje je pokazalo da deca koja su u ranom uzrastu - od tri do 12 godina - prošla kroz socijalnu tranziciju, nemaju vece skorove na merama anksioznosti i depresivnsti, u odnosu na svoje cisrodne vršnjake.
U tome se vidi važnost autovanja porodici, ali i podrške porodice, kao i znacaj vršnjacke podrške.
Procitajte i ovo: