Škola je nešto što se mora, nešto što mlade ne priprema za život i oduzima mnogo vremena od drugih, ”važnijih” stvari. A, glavni pokretač i motivacija srednjoškolaca je - parola ”snađi se”, pokazalo je istraživanje.
Tako srednjoškolci smatraju da je važno da sa što manje uloženog napora postignu što više i da uspeh u životu ne zavisi od obrazovanja. Jer, kako su rekli - život nije u školi već negde drugde. Psiholozi, koji rezultate smatraju već dovoljno alarmantnim, objašnjavaju da deca odrastaju u haosu koji su im priredili upravo odrasli.
"Porodica je ta koja šalje duple poruke", objašnjava za "Večernje novosti" psiholog Vlajko Panović, sa Vojnomedicinske akademije u Beogradu. "Mnogi roditelji se snalaze u životu, a, s druge strane, teraju decu da uče. Uz to, kad su opušteni kažu: 'Šta mi vredi fakultet kada ovaj nema ni dan škole, a ima sve.' Ove nesvesne poruke često određuju deci motivaciju."
Kako objašnjava Panović, pogrešna strategija je i forsiranje ocena. Tada se ne razvija radost saznavanja i ne nudi život na duže staze, što znači da se deci ne objašnjava da će rezultat doći posle truda.
"Društvo forsira sliku koja je suprotna proklamovanim životnim vrednostima. Tako je deci bitno da budu moćni, jaki, da se snađu, da smuvaju, sve je ispolitizovano na najvulgarniji način, jer politika je kod nas poligon surovog obračuna."
Istraživanje u kojem je učestvovalo 4.800 učenika prvog razreda srednje škole i 1.250 njihovih nastavnika pokazalo je i ono što se odavno znalo - veliko neslaganje između profesora i učenika.
Dok đaci smatraju da su profesori, nezadovoljni materijalnim položajem i društvenim vrednovanjem, samo tu da bi ih gnjavili i mučili, nastavnici su uvereni da je njihov posao da predaju gradivo, a ne i da motivišu učenike.
Anketa je iznela i mnogobrojne primere neetičkog ponašanja svih učesnika obrazovnog sistema.
Ispostavilo se da nastavnici vređaju učenike, govore im da su idioti, udaraju im šamare, dok učenici varaju, obmanjuju na sve moguće načine, lažu i zabušavaju.
Svoje mišljenje dali su i roditelji. Oni smatraju da škola ne zauzima visoko mesto u vrednosnom sistemu njihove dece. Zato omalovažavaju nastavnike, pravdaju izostanke, povlađuju deci, gledaju samo da nekako završe školu. Opet, isti roditelji od dece zahtevaju dobre ocene i diplome, ali ne i znanje.
"Deci je bitnije kako će se snaći nego šta znaju, jer se, recimo, u državnoj upravi zapošljava po stranačkim, rodbinskim ili zavičajnim vezama", kaže profesor Filološkog fakulteta Ljubiša Rajić.
"Same roditelje ne zanima šta deca znaju, već ih interesuju dobre ocene, a iste te ocene dobijaju se na pretnje, suze, prijateljstvo, tako da oni koji ne uče često bolje prolaze od druge dece."
(MONDO)