Osobe čiji svakodnevni obroci sadrže veće količine K vitamina možda su manje podložne obolevanju ili smrti od raka, naročito kad su u pitanju pluća ili prostata, poručuju nemači stručnjaci iz Centra za istraživanje raka u Hajdelbergu.
Saveti
Hajdelberški tim je utvrdio da nivo unosa K2 vitamina izgleda smanjuje učestalost obolevanja i smrtnost od raka, dok K1 na to ne utiče.
Ovaj zaključak počiva na praćenju 24.340 odraslih Nemaca, starosti od 35 do 64 godine, koji na početku studije nisu bolovali od raka. Procena njihovog konzumiranja K2 vitamina se bazira na detaljnom upitniku o ishrani koji su popunjavali.
Tokom deset godina kod 1.755 učesnika u ovom istraživanju je dijagnostikovan rak debelog creva, dojke, prostate ili pluća, od kojih je 458 umrlo tokom trajanja studije.
Hajdelberški tim, kojim je rukovodio dr Jakob Linzajzin, ustanovio je da je četvrtina ispitanika sa najvišim unosom K vitamina (92 i više mikrograma dnevno za muškarce i 84 i više mikrograma za žene) izložena 28 odsto manjem riziku da umre od bilo koje vrste raka, u odnosu na grupu ispitanika sa najmanjim unosom tog vitamina.
Pri tom su uzeti u obzir i faktori kao što su starost, telesna težina, navike u vezi s fizičkom aktivnošću, pušenje i unos nekih drugih prehrambenih sastojaka, kao što su vlaknaste materije ili kalcijum.
Među četvrtinom ispitanika s najmanjim unosom K vitamina, od jednog od navedene četiri vrste raka tokom studije je umrlo njih 156, ili 2,6 odsto, dok je među onima s najvišim unosom pomenutog vitamina, od kancera umrlo 1,6 odsto.
Dok između unosa K vitamina i učestalosti raka dojke ili debelog creva nije utvrđena sigurna veza, ona je ustanovljena kod raka pluća i prostate. Na primer, u grupi sa najnižim unosom vitamina K registrovano je 111 slučajeva raka prostate, a u grupi s najvišim unosom tog vitamina 65 slučajeva.
Dr Linzajzin i njegovi saradnici podsećaju da su neka ranija laboratorijska istraživanja ukazala da K vitamin može da inhibira rast ćelija raka i da podstiče apoptozu - samoubilački proces abnormalnih ćelija.
Međutim, još ne može da se tvrdi da je baš K vitamin zaslužan za manji rizik obolevanja od raka u konkretnoj studiji. Moguće je, na primer, da su neki drugi sastojci sira (koji je bio glavni izvor pomenutog vitamina kod nemačkih ispitanika) imali blagotovorno dejstvo.
Zbog toga hajdelberški stručnjaci preporučuju da se u budućim studijama meri nivo K vitamina u krvi ispitanika i da se taj podatak upoređuje s učestalošću obolevanja od raka.
(Tanjug)